Biti poduzetnik života

267
FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com

BEZ POSLA, ALI NE I BEZ NADE

Bog često koristi naše osobne krize za nov i drukčiji poziv

Bog želi da radimo (1. Poslanica Solunjanima 4,11-12). Nije Božja volja da smo nezaposleni i da ne radimo. Zato nam Bog i želi dati posla. Ipak, moramo biti spremni prihvatiti posao koji nam On ponudi.

 

“Našu je zemlju snašao težak udes: bauk sve veće nezaposlenosti. Ali to nije tako samo u našoj zemlji. Cijelo svjetsko gospodarstvo zahvaćeno je njime. Dok je u Njemačkoj riječ o četiri i pol milijuna nezaposlenih, u Engleskoj ih ima dva i pol milijuna, a u Americi šest do sedam milijuna.” To se moglo pročitati 1931. godine – prije pola stoljeća – u časopisu za mladež.

Danas je tržište ljudi podijeljeno na dva dijela. Ima nas koji smo pretrpani i iscrpljeni od posla. Godinama već ne odlazimo na godišnji odmor. Drugi pak pišu zamolbu za zamolbom i ne događa se ništa. Na početku svakog mjeseca savezni predsjednik odbora za zapošljavanje dobiva riječ i svi očekuju njegovu najnoviju izjavu o brojkama nezaposlenih u Njemačkoj.

Bog želi da radimo (1. Poslanica Solunjanima 4,11-12). Nije Božja volja da smo nezaposleni i da ne radimo. Zato nam Bog i želi dati posla. Ipak, moramo biti spremni prihvatiti posao koji nam On ponudi. To može biti neki manje kvalificirani posao ili izazov da pokušamo raditi nešto sasvim drugo. Previše je onih koji su previše kruti u svojim željama i nisu otvoreni za Božje mogućnosti.

Često se događa da se Bog koristi nečijim osobnim krizama za nov i drukčiji poziv. Upravo nas gubitak radnog mjesta može povesti u drugom smjeru. Čovjek to treba provjeriti u svoj tišini srca.

Bog zatvara neka vrata, a druga otvara. Općenito bi trebalo biti otvoren za sve: promjenu radnog mjesta, promjenu mjesta stanovanja, ali treba biti i otvoren za punovremeni rad u crkvi ili nekoj drugoj kršćanskoj organizaciji. Tko izgubi uobičajeni ritam odlaska na posao i odjednom ima mnogo slobodnog vremena, može lako podleći kušnji da se “opusti”. Kao kršćani ni kao nezaposleni ne smijemo tratiti vrijeme, nego moramo učiti iskupljivati vrijeme. To je najlakše postići ako od početka sami zacrtamo dnevni plan u koji ćemo uvrstiti odlaske na mjesta gdje se nude poslovi. Uvijek je bolje otići osobno nego se javiti telefonom. Tko je uporan u nastojanjima, ostavlja dojam čvrstog značaja.

Ako čovjek ne planira svoje slobodno vrijeme, uskoro živi kako mu drugi planiraju. Dietrich Bonhoeffer je rekao: “Samo čovjek koji se zna ukrotiti istinski je slobodan.” Bonhoeffer je tijekom dugog boravka u zatvoru ubrzo napravio potpuni plan s određenim zadaćama da bi se mogao boriti protiv očaja.

Tko je nezaposlen, trebao bi vlastitom inicijativom tražiti zadaće u svojoj zajednici. Kod Boga ne postoje nezaposleni. Bog za svakoga ima zadaću.

Očekuje se da će se uskoro slika nezaposlenosti, zbog sve manje rođenih, drastično promijeniti. Uskoro, tvrde stručnjaci za radna mjesta, bit će sve manje “šegrta” za razne poslove. Do tada će još malo potrajati, ali će sve biti kao u stara dobra vremena kada su se poduzetnici trudili da zaposle mlade sposobne ljude.

Čovjek teško može izbjeći rad, ali “tko rinta, taj je magarac”. Tako to barem vidi Erich Kästner. Živimo li mi da bismo radili ili radimo da bismo živjeli? Tako nas pitaju stranci dok se dive njemačkoj ekonomiji koja se temelji na izvozu. Rad uništava, tvrde sindikati. Nema nagrade bez rada, govore poduzetnici. Rad je savladavanje sile na određenom putu, tvrde fizičari. Rad je faktor u proizvodnji, vele ekonomisti.

Što Biblija kaže o radu

Gotovo ništa. Ona povremeno spominje dar rada, muku rada i obećanje nagrade za rad. Ipak, ne treba misliti da Biblija rad ne smatra važnim zato što se o njemu ne govori u Deset zapovijedi. Ljudski rad prije pada u grijeh i poslije pada u grijeh razlikuju se. Bog je čovjeka postavio u edenski vrt da ga obrađuje i čuva (Postanak 2,15).
Čovjek se pobunio protiv Stvoritelja i raskinuo zajedništvo s Bogom. Kakve je to posljedice imalo za čovjekov rad? “Zemlja neka je zbog tebe prokleta; s trudom ćeš od nje hraniti sveg vijeka svog! Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh ćeš jesti dokle se u zemlju ne vrati¹.”

Prije pada u grijeh vidimo vrt i čovjeka kao vrtlara. Bog ima odgovornost i da zaštiti prirodu od izrabljivanja.

Kada je čovjek božanskom zakonodavcu okrenuo leđa, počeo je izrabljivati prirodu, zlorabiti njezine sirovine, uništavati ravnotežu, trovati zrak, umjesto da je obrađuje i čuva. Ukorak s tim događajima ide i idolopokloničko štovanje rada. Čovjek stalno mora dokazivati da je “netko” i da je sposoban nešto napraviti. S jedne strane uzdiže zbog opsega posla, a s druge strane nije u stanju živjeti bez te bezbožne zaposlenosti.

U osmrtnici onda piše: “Posao mu je bio život.”

Kome je rad život, kada izgubi radnu sposobnost, zapada u krizu. Odjednom je istjeran iz zajednice sposobnih i problemi počinju.

Rad postaje smislen ako je Bog poslodavac

Kršćanin zna: Bog me je postavio na ovo mjesto. Zato je Bog moj stvarni i jedini poslodavac. O tome mnogo toga ovisi. Hoće li rad biti obavljen veselo ili s negodovanjem, nije pitanje rada, nego pitanje odnosa prema radu.

Uvijek iznova padam na tome. Netko se natječe za nov posao i žali se na dosadašnji posao. Bio bi tako sretan kad bi mogao dobiti ovaj ili onaj posao; onda bi tek mogao oduševljeno raditi. I što se dogodi kad doista dobije taj posao? Čovjek je nezadovoljan kao i dotad. Ništa se ne mijenja.

Promaknete nevoljkog i nezadovoljnog radnika u šefa, i što dobijete? Nevoljkog i nezadovoljnog šefa. Promaknu će neće nimalo promijeniti stajalište! Promaknuće ili veća odgovornost ne poboljšava čovjekov karakter. To čini odnos prema Bogu. Evo zato zlatnog pravila: “Posao koji obavljate neće utjecati na vaš karakter, ali će ga otkriti.”

Raditi znači svjesno podnositi pritiske

Sin tesara u Nazaretu bio je predodređen za tesara. Tko danas bira zanimanje, mora se suočiti s činjenicom da ima više slobodnih mjesta za zidare, pekare i mesare nego za turističke vodiče. Djetetu nije lako kad svi od njega očekuju da će nastaviti obiteljski posao i slično.

Pri izboru zanimanja valja računati s Bogom. Stari zavjet daje nam dobar primjer:

Prorok Samuel jednog je dana dobio krasnu zadaću. Treba pomazati kralja. I tako je za kralja pomazao Šaula. Nekoliko je godina prošlo i Samuel je imao drugu zadaću – Šaulu oduzeti krunu.

Znači li to da je jedna zadaća bila dobra, a druga loša? Ne, jer ga je Bog sam naveo da najprije pomaže toga kralja, a zatim mu oduzme krunu. Taj mi se primjer čini vrlo važnim jer naše društvo djeluje po sasvim drugim metodama. Učiniti kraljem, to da! Uzeti mu krunu? To nikad!

U rad treba uključiti bližnjega

Rad nije privatna stvar, nego je – za kršćanina – uvijek sredstvo iskazivanja ljubavi prema bližnjemu. Tako je rad uvijek i suradnja.

U našoj su tvrtki svi suradnici zajedno formulirali filozofiju tvrtke, dakle temeljne odredbe po kojima ćemo funkcionirati. Tako je, na primjer, definirano da je suradnik partner s određenim potrebama.

Njegove su potrebe da bude obaviješten i aktivno uključen, da ima dovoljno mjesta za obavljanje rada, da dobije pohvalu i priznanje ali i to da se njegova učinkovitost može konkretno izmjeriti.

Da bi se to ostvarilo, uveli smo sudjelovanje u profitu tvrtke. Mjesečnim bilancama i isplatama dobiti postignuta je potpuna transparentnost poslovanja.

Kršćanin radi da bi živio

Rad postoji zbog kruha svagdašnjeg, koji se ne može osigurati bez rada. Ne piše u Bibliji da rad čovjeka čini čovjekom i život životom. Novi zavjet ne idealizira rad niti mu daje romantičnu aureolu.

Rad je jednostavno nužnost života. U zadnjoj knjizi Biblije, u Otkrivenju, saznajemo da rada u ovome obliku u vječnosti neće biti.

Govori se o službi. Služba je rad koji nije poremećen grijehom. Služba znači i raditi u savršenstvu.

Kršćani već sada imaju državljanstvo novoga Božjeg svijeta. Oni se raduju danu koji neće promijeniti samo njih nego i okolnosti.

 

Izvor: Jorg Knoblauch: Biti poduzetnik života

PODIJELI