Jeli moguće normalno poslovati i raditi sve u skladu s Deset zapovijedi Božjih?

63

 

Pitanje:

Danas je privatni poduzetnik opterećen raznim porezima i nametima koje im je nametnula država. Mnoga poduzeća posluju loše i nemaju normalnu zaradu tj. onakvu kakvu bi trebali imati. Radi toga trpi i poduzeće ali i radnici koji su možda ne krivnjom svojih vlasnika postali robovi umjesto radnika. Zašto robovi?Jer rade za minimalac a rade i prekovremeno za nekih 3000 ili 3200 kuna. Kada se poplaćaju režije,krediti i kupi nešto malo hrane od plaće ne ostane ništa. Zamislite ako je netko podstanar pa mora platiti i stan. Stvarno jako loše stanje i upravo radi toga nam ljudi odlaze iz Hrvatske. Moje pitanje glasi:”Jeli moguće voditi poduzeće u skladu s Biblijskim ili kršćanskim naukom?Jeli moguće normalno poslovati i raditi sve u skladu s Deset zapovijedi Božjih?Zar se može poslovati u lipu pošteno,platiti sve poreze,prireze,ostale namete i radniku dati poštenu i normalnu zasluženu plaću? Molim vas da mi odgovorite. Hvala!

 

Odgovor:

 

Hvala Vam na ovom pitanju. Ono je slika današnjeg stanja u društvu i pokazatelj te realnosti koja doslovno umanjuje ljudsko dostojanstvo.

Pitanje koje navodite je pitanje koje izuzetno dobro razumijem. Ono je moje iskustvo koje sam proživio kao privatni poduzetnik radeći dvadeset pet godina. U tom razdoblju bilo je uspona, a najčešće padova uzrokovanim nedosljednošću države i sudova u provođenju Zakona. Shvatio sam na kraju da svaki onaj tko u ovoj državi stvara nove vrijednosti, doslovno je proganjan kao divlja zvijer u šumi. Pitao sam se jesu li zakonodavci uopće svjesni onoga što rade. Jesu li oni svjesni da si sijeku granu na kojoj sjede. Što će se dogoditi kada se ta grana presječe.

Kao poduzetnik radili smo prilično velike poslove.  Najveći problem mi je uvijek bio naplata dospjelih potraživanja. Zbog nemogućnosti naplate često sam upadao u krizu iz koje gotovo da nisam znao kako se izvući. Sudstvo je bilo totalno neučinkovito. Sudsko rješenje po kojem mi je dužnik trebao platiti moja potraživanja bilo je potpuno bezvrijedno jer se ništa od svega toga nije više moglo naplatiti. Naručitelji su izvanredno dobro znali manipulirati u tom djelu i bili su u mogućnosti ukrasti milione, a da istovremeno ne odgovaraju kazneno za svoje postupke.

Ako bi netko provalio u neki lokal ili trgovinu i otuđio samo za petsto kuna, čekao bi ga zatvor od minimalno osam mjeseci a možda i više za razbojstvo i pljačku. Dok jedan malo inteligentniji naručitelj od svojih izvođača pokrade milione i ne plati im njihova potraživanja, tada država ili Zakon to zovu poslovni rizik. Državne institucije tada nemaju ni želju ni volju da provjere, radili se o prevari ili poslovnom riziku. Čak i u slučajevima kada se radi o očitoj prevari većina Državnih odvjetnika će sve uraditi da on u ime države ne pokrene kazneni postupak protiv onog tko je doslovno ukrao novac svojim neplaćanjem. Razlog tome i ne mora biti njegova inferiornost na kršenje Zakona, već ušteda u državnom proračunu zbog troškova sudovanja. Na taj način samo ohrabruje nemoralno ponašanje pojedinaca. Njihova uputa da to učiniš sam je u potpunosti bespredmetna, jer pokreti bilo kakav postupak može samo onaj koji ima novac. Na taj način pravdu mogu osigurati samo bogati, a sirotinja će biti u podložnom odnosu.

Kao poduzetnik i kršćanin nisam nikada dozvolio da bilo kome ostanem dužan. Bez obzira na okolnosti uvijek sam nastojao vratiti i platiti svoje dugove. Istina, možda ponekad i sa zakašnjenjem, ali sam to uvijek vraćao. Govorio sam mojim sinovima da se poštenje dugoročno isplati. Nisam bio ni svjestan da to ne mora uvijek funkcionirati. Da bi nekako plivao iznad površine, uzeo sam stvari u svoje ruke. Pristao sam raditi određene moralne kompromise. Ako je nekome trebalo dati nekakav novac da bi dobio posao, dao sam mu to. Ukoliko sam imao prigodu naplatiti nekome neki posao, a da mu ne izdam račun, i to sam napravio da bi uštedio na PDV-u. Kratko rečeno, bio sam spreman učiniti neke moralne kompromise samo da bi nekako isplivao. Uvjeravao sam sebe da je to uredu, jer po mom uvjerenju to svi rade. Kasnije sam shvatio da je to pogrešno. I tada sam počeo raditi na način da ne radim nikakve moralne kompromise. Vrlo brzo nakon toga došao je moj kraj.

Unutarnje rezerve sam pronalazio u boljoj organizaciji posla, drugim tehničkim rješenjima koji su bili bolja i jeftinija a istovremeno poštujući sve zakonske regulative. Velika firma koja je naručivala naše radove bila je zadovoljna sa takvim stavom, i uvijek su bili spremni s nama surađivati. Dva inženjera koja su radila u toj firmi su nastojali da se nama povjeri posao, jer su znali da će to tada biti odrađeno kako treba. Međutim, takvim ponašanjem nisu bili zadovoljni korumpirani projektanti i trgovci s opremom koji su na visokim cijenama dijelili ekstra profit. Ukoliko imaš u sustavu nekog tko te može otkucati, to je opasno stanje. Stoga oni nisu mirovali. Da bi nas se mogli riješiti, prvo su se morali riješiti inženjera iz tehničkog odjela koji su nas podržavali. Kada su se njih riješili, mi smo bez problema otpali čak i onda kada nam je naša ponuda bila jeftinija za preko sto tisuća kuna. I tada ono što nam je trebalo biti naša jača strana, postalo je predmet s kojim smo gubili posao, predmetom naše propasti. Tada su stvari počele kretati nizbrdo. Shvatio sam da se poštenje dugoročno i ne mora uvijek isplatiti. Tada sam mojoj djeci govorio: Bez obzira, isplati li se ili ne, pošten trebaš biti.

Možda ovo što sam do sada napisao izgleda previše sumorno i ne daje baš neku nadu. Ono što je moje iskustvo je da je na kraju Bog izveo sve na dobro. Ja sam uspio vratiti sve dugove i srediti situaciju, ali sam otkazao i firmu. Kao kršćani trebao sam riješiti nekoliko stvari.

  1. Trebao sam se naučiti oslanjati na Božju milost. Možda je to lakše reći nego provesti. Kada dođeš u situaciju da više nemaš za osnovne životne potrebe, tada je problem vjerovati u Božju milost. Međutim ustrajnost u tome je da Bog uvijek nađe rješenje. To ne znači da trebam dignuti ruke od svega i da će Bog učiniti. Moje je da učinim što mogu. Ono što ne mogu prepuštam Bogu.
  2. Trebam analizirati situaciju i bez obzira što su najvećim djelom drugi krivi za okolnost u kojoj se nalazim, trebam tražiti mjesta gdje je bila moja krivica. Ako samo krivim druge, a ne vidim i svoj dio krivice u tome, tada od svega toga ništa nisam naučio. Možda je baš moj udio, ma kako bio mali, kap koja je prelila. Npr. ja sam žalio što sam prihvatio napraviti moralne kompromise i što sam bio nedosljedan. Istina da to nisam radio, sigurno bi propao ranije. Međutim, da propadnete u poslovanju nije najgora stvar. Ukoliko to na vrijeme shvatite, to vam samo može biti poticaj za neki bolji početak. Onog dana kada nisam uspio naplatiti prvu naplatu od sto dvadeset tisuća kuna koliko sam potraživao, kada sam radi sređivanja obrtnih sredstava morao dignuti kredit, tada sam se trebao zaustaviti. Kredit se nikada ne smije dizati za obrtna sredstva. On se diže za investicije koja se sama po sebi vraća. Umjesto da tada prekinem s poslovanjem kao nemogućim, ja sam digao kredit za popunjavanje rupa u obrtnim sredstvima i još k tome pravio moralne kompromise ne bi li nekako opstao. Cijelo vrijeme sam se nadao da će biti bolje, ali stvari su bile gore.  Da sam tada dozvolio da propadnem, imao bi priliku za novi bolji početak. Ovako sam samo produžavao agoniju u kojoj sam bio.  Kada to shvatiš godinu dana prije mirovine, tada je kasno za neki novi početak.

Kada se sjetim da sam prije petnaest godina mogao početi raditi neki drugi posao koji bi bio mnogo unosniji, s manje stresa i odgovornosti, pitam se gdje mi je bila glava.  Svojom silom i na svoj način produžio sam agoniju koja mi nije bila potrebna. Bog je zainteresiran da nas blagoslovi. Međutim, to će biti moguće jedino ako se čvrsto držimo njegovih načela. Jedino nas tada može blagosloviti. Ako utvrdimo naše pogreške i moralne kompromise koje smo radili, tada ćemo očito snositi posljedice takvog rada i postupka, ali tada u iskrenom pokajanju priznajmo Bogu naš problem. On je u mom slučaju izveo sve na dobro. To će učiniti svakome koji od njega traži pomoć i preda mu svoj život da mu On bude njegov Gospodin (gospodar) u životu.

Nemojmo se bojati rizika propadanja, jer Bog je u stanju da to pretvori u nešto što će nas potaknuti na novi početak koji će biti ljepši i uspješniji. Biblijsko obećanje glasi: Ne vrebaj, bezbožniče, oko stana pravednikova, ne ruši mu postelje! Jer sedam puta padne pravednik i opet ustane; a bezbožnici propadaju u nesreći. Mudre izreke 24,15.16.,

To je Božje obećanje koje će se zasigurno uvijek ostvariti. Nije presudno pitanje jesam li propao, već jesam li dosljedan u mom odnosu s Bogom. Tada moj život Bog vodi, a Bog ne zna za poraz.

Neka vas dobri Bog blagoslovi.

Zvonko Presečan

 

 

 

 

 

PODIJELI