Ne znamo braniti svoju vjeru

117

Ja sam vjernica. Kršćanka. Katolkinja.

Vjerujem u Jednoga Boga, Oca Svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.

Vjerujem u Isusa Krista, Sina Njegova jedinoga, Gospodina našega.

Vjerujem u Duha Svetoga, Svetu Crkvu Katoličku.

Također poštujem ostale vjere, vjeroispovjesti, nadanja. Od islama, preko judaizma, hinduizma, budizma pa sve do protestanata, evangelika, baptista. POŠTUJEM!

Uvjerena sam da j Bog Jedan, Otac sviju, Svemogući. Tajođer sam uvjerena da i ti ostali ljudi vjeruju u svoje bogove, odnosno u Boga kojemu je nazivnik – Ljubav.

Znam da se u svijetu ratovi vode i vodili su se uvijek oko vjere ili oko žena. No, Bog ne ratuje. Ratuju „vjernici“ u Njegovo ime. Splajuju, kolju, muče, nameću svoje ideale. To ne poštujem u ime niti jedne vjere. Čak niti svoje. Nema opravdanja za nasilno pokrštavanje. Nema opravdanja za silovanja u ime vjere. Mučenja. Spaljivanja tzv. vještica. Oštro osuđujem inkviziciju i sve njene „pohode“. Krvoprolića svake vrste nisu dio vjere.

Ali, ono o čemu htjedoh pisati jest sprdnja s nama kršćanima koju prenose pojedini portali kvazi duhovite namjene. Sprdaju se ti portali sa svime i svačime. Od predsjednice RH preko gradonačelnika pa sve do Isusa Krista i Njegove Majke i Oca. Nije smiješno. Degutantno je. Jer, ako se diraš u nečije Svetinje onda humor više nije humor već – opačina. Dakle, ok, ne poštujete Crkvene poglavare, slažem se, mnogi su kroz povijest i u današnje vrijeme debelo zaglibili u vlastitu samopromociju i debljanje svojih bankovnih računa. Ne poštujete njihove javne istupe u kojima prozivaju narod za mnoge stvari u kojima nemaju domenu. Ok. Ne obazirem se. Oni su takođšer samo ljudi i Bog će suditi. I njima i meni. I vama. Ali, ako ja vjerujem u gore, na početku nabrojano, svom svojom dušom vjerujem u postojanje moga Boga, hranim se svakodnevno Njegovom rječju i molitvom, u ovo doba adventa se pripremam za rođenje Njegova Sina, Kralja moga i nutarnjim poniranjem u sebe iščekujem Njegov dolazak, tko ste vi da uz cerek samo popljujete to sve u što ja zaista VJERUJEM?

Što ne hračkate po islamu? Frka je, ha? Ne smijete jer su islamisti radikalni i čvrsto brane svoje svetinje. A mi, katolici, mlitave mlakonje šutimo i još se negdje duboko u sebi i smijemo skupa s vama na te bljuvotine u kojima se sprdate s Marijinim Bezgrešnim Začećem. S rođenjem Isusa u jaslicama. Sprdate se s nečim što je već tisućljećima – sveto.

„Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć!

Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta.“
( Otkrivenje 3, 15-16 )

Sram vas bilo!

Nije poanta u tome kad se izruguju živi ljudi. Čovjek je samo čovjek i sam po sebi sklon maskama i padovima. Ali, kad se dirnete u Boga, u sina i u Duha Svetoga – to se ne prašta, posebno zadnji segment Presvetoga Trojstva.
„Sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima!«(Mk 3,28–30). Ili: »I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali, tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti« (Lk 12,10).

Ako ja ne uzimam u svoja usta tvoje sklonosti, ne rugam se tvom fizičkom izgledu, a kamoli tvojoj nutrini, tko si ti, uredniče nekog tamo portala da se izruguješ s mojim vjerovanjima. I s vjerovanjima 84% stanovništva u Hrvatskoj koji su katolici po vjeroispovjesti. Spavaš li sam ili s dečkom? Što to mene briga. Da spavaš s mačkom isto me ne bi diralo niti bih to nalazila predmetom sprdnje, a kamoli da si hinduist npr. pa se idem izrugivati s tvojim Brahmanom. Niti sam ikada igdje vidjela karikature hinuskih bogova. Ili Bude iz budizma. Znamo kako završavaju karikaturisti proroka Muhameda.

U čemu je onda stvar da se s mojim Kristom svaka šuša može sprdati?

Problem je u tome što smo zaista mlaki. Što ne znamo braniti svoju vjeru.

„Ne silom niti snagom,
već Duhom mojim – riječ Jahvina je.“

Zato što niti srcem vjerujemo niti ustima ispovijedamo. Niti ušima slušamo, a pri zdravim smo očima slijepi. Nama samima naša je vjera kao neka doktrina naučena naizust iz knjiga s vjeronauka no koji smo čak većinom, bili prisiljeni ići – jer to svi rade. Ne vjerujemo srcem! Zato ne znamo obraniti svoju vjeru. Sami ne znamo u što vjerujemo. Ne čitamo Pismo. Ne idemo na misu. Ako idemo onda razmišljamo o sasvim desetim stvarima. Djecu ne odgajamo u duhu vjere već mislimo da će se u školi povesti za drugom djecom pa će već sama otkriti hoće li vjerovati ili neće. Puštamo da voda nosi sve na neke svoje mlinove.

Ne radimo ništa!

Križamo se, a po dimnjacima nam se penju djeda Mrazovi. Palimo adventske svijeće, a pojma nemamo o njihovom značenju. Sve je simbolika. Naša vjera je postala – simbol. Ono, nešto usput. Na papiru smo katolici. Na fejsu se cerekamo degutantnim i opscenim prikazima našeg Boga. U drugu ruku tipkamo AMEN za AMENOM ispod slika u kojima nas kao „Bog“ navodi da „ako vjerujemo moramo napisati „AMEN““. Šaljemo lančane poruke „Same Djevice Marije“ koja kaže da „ako to ne napravimo nešto strašno će nam se dogoditi“. Ili smo stvarno glupi ili smo toliko zatupljeni da nam glave služe samo za ukras. I mislimo da će nam se sve oprostiti onoga dana kad bolesni padnemo u krevet i pokajemo se IZ STRAHA!!!
„Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.“
( Marko 13, 33 )

Dalje, ovim novim, malđim generacijama vjerovatno je sve to s kršćanstvom jedna velika utopija. Nisu odgajani u strahu od vlastite vjeroispovjesti koju itekako pamte iseljenici koji su u doba bivšeg sistema iz straha za vlastiti život bježali u susjednu nam Njemačku i Austriju. Oni su emigrirali jer su vjerovali. I u tom duhu odgajali svoju djecu. I njihova djeca danas vjeruju u tog Boga jer su njihovi roditelji bili dovoljno hrabri da Ga ne prodaju za škude. Za materijalnu sigurnost. Mi danas, pak, imamo slobodu vjeroispovjesti o kojoj ništa ne znamo, o kojoj naša djeca nemaju pojma nego samo ono što „duhoviti“ portali prenose, a to je potpuno iskrivljena slika i žalosno je da se ta današnja djeca izruguju s tim Bogom za kojeg su ginuli toliki ljudi da bi se Njegovo ime smjelo izgovoriti na glas. Mi koji smo ostali gladni smo i pritisnuti dugovima i kreditima i ono što bismo jedino trebali imati za utjehu, eh, i to nam se uzima samo sad pod sprdnju i porugu.

Da, Isusa su tako pljuvali 2000 godina unatrag i danas Ga pljuju. Isto su mu se tako smijali i danas Mu se smiju.

Tada su šutjeli njegovi učenici, zatajili Ga, bježali od Njega i skrivali se pred Njegovim pogledom.
Danas isto to radimo mi. Samo puno gore. Mi Ga negiramo. Mi ga karikaturiramo. Mi od Njega radimo ruglo. Mi svoju djecu ne zauzdavamo kad Ga kunu. Svoje supružnike puštamo u njihovim bogopsovkama.

Stišćemo lajkove na objave koje se smiju našem Spasitelju, a kada slučajno nešto kažemo u obranu svoje vjere, onda smo – zatucani, primitivni, zaostali, oltaroljupci.

Nisu ugrožene skupine ni sekte, ni pedofili, ni nekrofili, ni homoseksualci…ne…svi imaju svoja prava. Istospolne zajednice. Ovisnici. Vjerske manjine. Svi imaju pravo na svoj glas.

A ja?

Ja sam pripadnica ugrožene skupine. One skupine koja broji 84% ukupnog stanovništva u RH. Ja se nigdje ne smijem deklarirati kao katolkinja jer će me ismijati. Muslimanu se to neće dogoditi. Poštujemo različitosti. Prihvaćamo drugačije. Potičemo slobodu izražavanja svojih sklonosti i svojih uvjerenja.

Ma vidi čuda!

A na katoličanstvo je 0% tolerancije.

Isto kao u bivšem sistemu. Sada ćeš ostati živ ako si katolik. Ali ćeš biti prezren, odbačen, ismijan, popljuvan i proglašen – ludom! ISTO KAO DA SI UBIJEN ( za „ekipu“ ). Kvazi moderno i osviješteno društvo čiji je krajnji domet impiciranje seksualnosti i to u onom najnižem obliku.

Vrlo interesantne vrijednosti ovog modernog, slobodnog društva.

Ako je new age rekao – dobro je!

Ako je Buda rekao – odlično je!

Ako je isto to Krist rekao – ne vrijedi!

I ok. Jer stoji pisano da ćemo svi mi poradi Njegova imena biti i odbačeni i prezreni. Od svijeta. Isto tako stoji pisano da mi nismo od svijeta. Mi pripadamo Njemu. Tako da, na koji god način željela logikom objasniti ovaj idiotizam od ponašanja svijeta i ljudi u njemu, objašnjenje nemam. Samo obećanje kako stoji pisano:

Ali ni vlas vam s glave neće propasti.
( Luka 21, 18 )

Svijet je izopaćeno mjesto napučeno izopaćenim ljudima. Ima puno dobra koje iz straha od odbačenosti ne izlazi na površinu. Svi se želimo stopiti s masama da ne budemo obilježeni i etiketirani te na koncu izolirani. Bojimo se. Strahujemo biti kršćani. Znači da ne vjerujemo ni srcem ni dušom u Njegova obećanja.

Što me dovodi do pitanja – jesmo li uopće kršćani iliti katolici?

Maja Vidaković

 

PODIJELI