Kule Babilonske

109

 

 

Bože, zašto smo toliko uskogrudni? Bože, zašto smo toliko slijepi pri zdravim očima? Zašto smo tolko jalni i zavidni?

Zašto, Bože, dopuštaš da se zovemo Tvojima, a od Tebe pobjegosmo?

Idemo kroz život i upoznajemo ljude…upoznajemo žene…muškarce…dječicu… Svi su puni ideologija i novih ideja za potpuno savršenstvo sklada duha, uma i tijela. I mi, kršćani, prepuni smo ideala. Mi, kojima bi Bog trebao biti prvi i jedini ključ za sklad. Jer Bog to i jest….

Mir, ljubav, harmonija, sklad…

Prepuni smo licemjerja, a ni to nije ono najgore…ono što je doista porazno jest činjenica da vlastito licemjerje uopće ne vidimo…nismo ga svjesni…dođe nam pod normalno i pravedno?!?! Poznajem osobu koja je bliska Bogu, dušom, umom, cijela Mu se predaje…u molitvi i u Crkvi… U stvarnom životu ta je osoba prepuna gnjeva, prepuna frustrirajućeg optuživanja svega i svakoga, prepuna vlastitih trauma s kojima se ne zna nositi…prepuna nabacivanja kamenjem na bliske i ne tako bliske duše…doslovce puca radi nemogućnosti balansa između vjere i onoga što ona jest, a jest tužna, slaba, ranjena i bolna… Govori da je Bog jedini liječnik… I jest, ako Ga upitaš da te izliječi!

I tko zna, možda ti pomoć pošalje u obliku doktora preko kojega će te zauvijek iscijeliti i osloboditi te svih rana koje duša tvoja desetljećima nosi? U obliku vatrogasca koji ti samo jednom rečenicom “otvori oči”? U obliku sina koji traži tvoju pomoć, ali, zasljepljen gađenjem prema iskvarenosti svijeta uzimaš si to kao opravdanje te okrećeš i njemu leđa??? U obliku gladnog prosjaka koji te mami na dobro djelo, ali ne, ti prođeš pokraj njega kao pokraj kontejnera i uđeš u crkvu, klekneš i moliš i misliš da si pravedan???

“ Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.” (Mat 25:40).

Ja gledam koliko smo neosjetljivi na tuđu patnju; na gladne, na žedne, na beskućnike koji se smrzavaju u hladnim, napuštenim zgradama na -20 ( konkretan primjer imam unatrag nekoliko mjeseci kada sam preko društvene mreže FB-a potraživala peć na drva i na toj molbi objedinila ljude čiji profili “vrište” Bogoljubljem, a nitko od njih se nije potrudio čak niti share-ati molbu dalje da ju što više ljudi vidi…naravno, obrisah te vjerničke duše sa popisa svojih prijatelja…na kraju je peć poklonio moj šogor, teški bogopsovač (?!?!) )…lajkamo slike Boga i svetaca, lajkamo riječi i stihove…lajkamo jedni drugima prazne riječi…

Sve je virtuala…i naša prijateljstva…i naše molitve…

Pitam se, je li i naša vjera samo virtualna??? Zapitajte se i vi, koliko je vaša vjera obrnuto proporcionalna visenju na FB-u, površnom lajkanju objava, dijeljenju dijeljenja radi, naslikavanju i koječemu?

Jer, kada trebamo pomoći, ali konkretno, ne novcem, hranom ili materijalnim stvarima, nego, evo: uleti mi, pričuvaj mi dijete, pomozi mi donijeti stvari iz dućana, pomozi mi oplijeviti vrt ili jednostavno, tužna sam, dođi, budi mi majka, otac, brat, prijatelj…budi mi Isus u čovjeku, čovječe!!!!

Ima li koga??? Nema nikoga…

A svi pišemo kako smo razočarani, kako su nas ljudi povrijedili, kako stvaramo zaštitne zidove oko nas kako ne bi bili ponovno povrijeđeni, kako ovo, kako ono…milijun praznih izgovora…to je ono licemjerje kojega nismo svjesni…

Mi smo pravedni i ispravni što se klonimo drugih ljudi na način da ne poklanjamo svoju pomoć!!!

Jer smo razočarani.

Jer su nas prevarili.

Jer su svi prljavi, a jedino mi ljubimo Boga na pravi način. (?!)

Jer smo mi superiorni nad sitnim, grešnim dušama.

Uhhhh…koliko zabluda, koliko samozavaravanja, koliko gradnji kule Babilonske… Ma nad kime smo mi superiorni?!?! Bogu ravni?!?! Koga mi to sudimo?!?!

Koga lažemo??? Sebe lažemo…Boga lažemo…

Jer smo lijeni, jer nemamo vremena, jer nemamo volje… Jer nemamo LJUBAVI pa makar klečali u crkvi dane i dane…LJUBAVI NEMAMO!!!

Mir i dobro!

 

Maja Vidaković

 

 

PODIJELI