Jedan članak me podsjetio na ”moje četvrtke”. I baš bih vam rado to ispričala
….sjećam se kao da je jučer bilo, svog prvog odlaska na Klanjanje. U jednom periodu svoga života, punog briga, osjetila sam poziv, nejasan tihi glas u mom srcu šaputao je: četvrtak, četvrtak…i tako je sve započelo. Stigla sam pred našu crkvicu, gledam oko sebe, nigdje nikoga. Nisam zapravo navikla na takav mir i tišinu u njenom dvorištu. S malom strepnjom sam se popela stepenicama, no kad sam ugledala dobro poznato raspelo s Gospodinom, sve u meni se umirilo. U klupama su sjedile 3-4 starije žene i u tišini čitale svoje molitvenike. Prekrižila sam se i duboko poklonila našem Spasitelju u Pokaznici. U tom trenu sam samu sebe podsjetila da ja zapravo uopće ne znam što trebam činiti! Ne znam molitve, niti pjesme za ovu prigodu! Pa kako ću ja to?! Što ako nešto pogriješim? Kako sam mogla doći tako nepripremljena? No, sad je gotovo s predbacivanjem, jednostavno se prepusti pa kako bude. Gledam gdje ću sjesti, treba mi ”dobra pozicija” odakle ću dobro vidjeti oko sebe tako da mogu za ostalim moliteljicama ponavljati ( ) i odaberem klupicu gdje je sjedila jedna draga starija gospođa sjede kose. Tada ju nisam poznavala, danas znam da joj je ime Marija i znam da je njena dragost bila itekako potrebna mom uplašenom srčeku. Kad sam prišla bliže nasmiješila mi se i odmah sam se osjećala dobrodošlo. Klečeći sam se pomolila, zahvalila na svemu i zamolila Ga da mi otvori srce za nove spoznaje, jer zapravo, u tom smušenom trenutku, još nisam znala zašto Mi je ”poslao pozivnicu” da dođem na Klanjanje
…iz današnje perspektive, mogu vam reći da znam zašto mi Je poslao nečujni poziv na naše druženje četvrtkom, znao je dobro koliko mi je potrebno da budemo sami, da budemo ”jedno” kroz misli i emocije koje su me prožimale koje još više potiču vapeći pogled na Njegovo Tijelo na oltaru. I mogu vam sa sigurnošću reći da taj mir, radost, nježnost i ljubav najjasnije možeš osjetiti baš u tim najintimnijim razgovorima s Gospodinom u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
I zato, kad dobijete sličnu ”pozivnicu” samo krenite…hrabro i s puno ljubavi jer naš dobri Bogek nas uvijek poziva na nešto više, nešto ljepše…na nešto veličanstveno.
Lidija Jagarić
