Bolna tema koja uvijek i baš uvijek izaziva grčeve i ružne rasprave.
Tema koja se uvijek i baš uvijek okomi na Crkvu i njene pastire i onda ih temeljito trančira.
Tema o kojoj ću kratko i ja sada napisati koju riječ iz osobnog iskustva.
Spominje se situacija što bi trebala majka učiniti ako je dijete u njoj začeto silovanjem.
Sad ću vam to usporediti sa životom koji sam osobno proživjela. Odrasla sam u obitelji s majkom, sestrom, i ocem alkoholičarom i nasilnikom. Učestalo su ga prijatelji donosili kući jer nije bio u stanju sam hodati, a kad bi alkoholiziran uspio sam doći kući onda smo mi platile batinama, psovkama i prečesto izbacivanjem iz stana, sve navedeno naravno usred noći. I tako dugih 23 godine. Realne pomoći i zaštite od institucija tada nije bilo, bile smo prepuštene jedna drugoj i da se međusobno štitimo koliko je moguće jer kad je zamahnuo onim debelim vojničkim remenom sve tri, onako stisnute u kutku, bile bi obuhvaćene udarcem, a narednih nekoliko tjedana debelim šarenim masnicama. No i to nam je bilo draže nego bolni šamari koji ostavljaju trag na licu jer tko više može pronaći toliko laži da te masnice objasni prijateljima, rodbini i susjedima?
Svih tih 23 godine naša majka noći i noći je spavala s njim u krevetu, što se sve ondje događalo nikada nisam saznala, ali sada kao odrasla žena mogu pretpostaviti. I nikako si nije lako to pojmiti.
Recite vi meni sada nakon ovog pročitanog – mislite li da smo sestra i ja začete u nekoj prekrasnoj, romantičnoj noći punoj ljubavi i nježnosti?
Sigurno nismo.
I koja je onda razlika između uličnog nasilnika, i ovakvog oca koji u vlastitoj obitelji isto zlo čini?
I to zasigurno ne samo jednom.
Sad kad smo si posvijestili da ni u obiteljima ne nastaju sva dječica u idiličnoj bračnoj ljubavi, trebam li strepiti za svoj život jer mi koji nismo nastali u idealnim uvjetima nismo dostojni disati?
Netko će pomisliti da je bolje da nas nije rodila nego da smo doživljavale takvo nasilje.
A kakvo bi tek nasilje ona učinila nad nama i svojom dušom da je odlučila ubiti nas?
Po čemu bi onda ona bila drugačija od tog nasilnika?
Moja majka je bila hrabra žena s punom sviješću da nas je dobri Bog stvorio pod kojim god okolnostima začeti, i znam da nikada nije požalila što nas je rodila jer upravo nas dvije i sada naša dječica smo joj najveća radost i utjeha spram svega što je proživjela.
I još jednom želim reći – mama, hvala ti za život!
Lidija Jagarić