Svaki dan imamo mogućnost izbora; možemo odabrati slobodu umjesto ropstva; dobrotu umjesto zla; ljubav umjesto straha. Možemo birati jer smo djeca Božja, jer nam je dana, za razliku od drugih stvorenja, slobodna volja…možemo htjeti odabrati… Naš nas ego pokušava uvjeriti da nemamo slobodu izbora, da živimo u svijetu u kojemu je nemoguće biti slobodan od straha i krivnje…on nas također stalno navlači na misao da je “bojati se” nešto normalno, potrebno i čak zdravo?!?! Ako nešto ne možemo kontrolirati – moramo se bojati. Ako nešto ne ide po planu – moramo se bojati. Ako smo pogriješili – osjećaj krivice će nas svim silama pokušati potopiti. Nemir, osjećaj krivnje i straha – sve su to varljive obmane našega ega…
Probudimo se ujutro i odlučimo da ćemo svim silama nastojati taj dan provesti u miru sa drugim ljudima, u duhovnosti, u zajedničkoj komunikaciji i uvažavanju…Odjednom, nešto krene naopako… Osjetimo bijes, nemir, bojazan od osuđivanja, osjetimo to “gušenje” duboko u svojem biću…osjetimo se ništavnima, nesposobnima, mizernima… I da nam netko u tom momentu kaže: ” Ti osjećaji NISU stvarni…ti sam biraš što ćeš osjećati: ljubav ili strah i krivnju; ti imaš mogućnost izbora da se izdigneš iznad tog nemira i “gušenja” duboko u svojoj srži…digni se brate, udahni Ljubav!” – pomislili bi da taj nema pojma što je i kako funkcionira stvarni svijet. Tako nas barem uvjerava ego… Da ljudi i stvari koje su IZVAN nas mogu utjecati na ono U nama… A nije tako…
Postanimo svjesni da su i ljubav i strah VOLJNE odluke i da je stanje naše vjere odgovorno za to što vidimo, a ne vanjske okolnosti. Naše vlastite misli su te koje nas navode da odaberemo sukob ili mir; strah ili ljubav. “Što nije ljubav, uvijek je strah i ništa drugo.” (Gerald G. Jampolsky)
Postoje trenuci u kojima smo u takvoj blizini s Bogom i osjećamo mir, osjećamo uvažavanje, osjećamo kako nas Njegova Ljubav krijepi i uzdiže do neslućenih visina. Niti u jednom takvom trenutku ne pomišljamo da bismo trebali drugoga promijeniti…jer je taj mir iscjeljujuća promjena nas samih…okrepljujuća snaga i smisao…nas samih…jer su samo naše misli te koje trebamo mijenjati.
Kada se odlučimo davati i opraštati, umjesto uzimati i okrivljavati, otkriti ćemo onu prekrasnu reakciju o kojoj sam već pisala, a ta jest da davati znači – primati. Opraštati znači – biti će ti oprošteno. Kada se odlučimo, svjesno izaberemo takve postupke, otkriti ćemo da su samo naše misli te koje nas mogu povrijediti. Samo one određuju hoćemo li u duhu biti povezani s drugim ljudima ili ćemo se panično držati našeg samotnjačkog duhovnog okruženja, ranjivi i razdvojeni čekati da na napad odgovorimo protunapadom.
Svaki osjećaj koji doživljavamo biva određen mislima koje imamo u svojoj glavi. Svjesno se možemo odlučiti da umjesto straha izaberemo ljubav, da umjesto nemira osjećamo mir, da umjesto bijesa dajemo osmijehe. Oduprimo se iskušenju da za naše negativne osjećaje okrivljujemo druge. Samo naše vlastite misli određuju naše osjećaje…
Izaberimo ljubav umjesto straha!!!
Maja Vidaković
