Započela izgradnja zgrade Britanskog parlamenta (1840.)
Dana 27. travnja 1840. započela je izgradnja današnje zgrade Britanskog parlamenta. Ta građevina nosi naziv Westminsterska palača (engl. Palace of Westminster), a sadrži prostorije u kojem se sastaju Donji i Gornji dom Britanskog parlamenta. Gradnja Westminsterske palače započela je u razdoblju vladavine britanske kraljice Viktorije, a bila je na neki način nužna jer je veći dio prijašnjih zgrada parlamenta na toj lokaciji izgorio u velikom požaru 1834. godine.
Westminsterska palača sadrži više od 1.100 prostorija, 100 stubišta i 4.800 metara hodnika i prolaza. Glavna joj je fasada dugačka čak 266 metara, a okrenuta je prema rijeci Temzi. Projektant Westminsterske palače bio je arhitekt Charles Barry, a oblikovao ju je načelno u neogotičkom stilu. Gradnja je započela na današnji dan 1840. godine i prilično je dugo potrajala. Naime, premda je veći dio palače izgrađen do otprilike 1860. godine, gradnja je nastavljena još otprilike tijekom jednog desetljeća nakon toga.
Prvi opći i slobodni izbori u Južnoj Africi nakon apartheida (1994.)
Dana 27. travnja 1994. održani su u Južnoj Africi prvi opći izbori u kojima su svi građani imali pravo glasa, bez obzira na etničko podrijetlo. Radilo se o povijesnom trenutku, jer su Južnoafrikanci crne boje kože tada prvi put mogli glasovati na izborima. Bila je to kruna procesa ukidanja apartheida, koji je prethodno desetljećima predstavljao problem u Južnoj Africi i ugrožavao je ugled te države u svijetu. Crnački vođa Nelson Mandela bio je pušten iz zatvora još u veljači 1990. godine, tj. više od četiri godine prije spomenutih izbora (u zatvoreništvu je do tada bio proveo čak 27 godina).
Upravo je Mandelina stranka – Afrički nacionalni kongres – pobijedila na izborima 1994. godine, osvojivši 62,65 % glasova birača i 252 od 400 mjesta u parlamentu. Donji dom tog parlamenta izabrao je zatim Nelsona Mandelu za predsjednika Južne Afrike pa je on položio prisegu 10. svibnja kao prvi crnački predsjednik u povijesti te države. Mandela se zauzimao za to da se Južnoafrikanci crne boje kože ne osvećuju bijelcima zbog apartheida te da dođe do nacionalnog pomirenja. Na predsjedničkom je položaju ostao Mandela pet godina, sve do lipnja 1999. godine.
Nacističke trupe ušle u Atenu (1941.)
Dana 27. travnja 1941. njemačke su trupe pobjedonosno ušle u osvojenu Atenu. Na atenskoj Akropoli podignuta je zastava s kukastim križem. Prethodno su Nijemci pobijedili udružene grčke i britanske snage kod Termopila, istog mjesta gdje su se prije gotovo 2500 godina sukobili grčki i perzijski vojnici.
U Bitki kod Termopila glavni njemački zapovjednik bio je general Ferdinand Schörner. On je kasnije dobio i čin feldmaršala, a bio je poznat pod nadimkom Blutige Ferdinand (njem. Krvavi Ferdinand). Zanimljivo je da ga je Hitler kasnije u svojoj oporuci imenovao i vrhovnim zapovjednikom cjelokupne njemačke kopnene vojske.
Premda je Hitler želio da se ulazak u Atenu ne radi uz veliku pompu, kako se ne bi povrijedio grčki nacionalni ponos, Mussolini je želio trijumf. Hitler mu je popustio i tako su talijanske snage uz Nijemce paradno ušle u grad. To je po izvještaju feldmaršala Wilhelma Keitela izazvalo podsmjehe na grčkoj strani. Talijani su, naime, prije dolaska Nijemaca bili samostalno napali Grčku, ali su doživjeli sramotan poraz od znatno slabije naoružanog protivnika.
Utemeljen Club Méditerranée (1950.)
Dana 27. travnja 1950. utemeljen je Club Méditerranée (Club Med), udruga koja je prerasla u velik sustav odmarališnih kompleksa na lokacijama diljem svijeta. Osnovao ga je Gérard Blitz, belgijski vaterpolist i sin trgovca dijamantima. Blitzov otac i brat bili su olimpijski vaterpolisti, tako da se radilo o cijeloj obitelji sportaša. Prvo odmaralište otvorio je Blitz na španjolskom otoku Mallorci, a prvi službeni Club Med kompleks otvoren je 1953. godine.
Isprva su Club Med sela bila jednostavna naselja turističkih koliba, no kasnije je koncept razrađen, a kolibe su zamjenjivane zgradama. S vremenom su uvedena i zimska odmarališta te odmarališta na drugim kontinentima, uključujući Afriku, Aziju, Oceaniju i Ameriku. Godine 1961. kupio je Club Med francuski barun Edmond de Rothschild, iz milijarderske obitelji. Club Med doživio je veliku popularnost, no prošao je od osnutka do danas i kroz nekoliko razdoblja pada, kad je bio na rubu opstanka.
Izvor: Povijest.hr
