SAD osvojio Guam, najveći otok u Mikroneziji (1898.)
Dana 21. lipnja 1898. Sjedinjene Američke Države zauzele su Guam, najveći otok na području Mikronezije. Taj strateški važan otok sa svojom je površinom od oko 54.400 hektara (više od Malte) ujedno i najveći otok na golemom području koje se proteže od Japana do Nove Gvineje te od Filipina do Havaja.
SAD je Guam zauzeo razmjerno skromnim snagama, pomoću samo jedne krstarice, zvane USS Charleston, te nekoliko pomoćnih brodova. Radilo se o razdoblju Španjolsko-američkog rata, u kojem su Amerikanci osim na Guam položili pravo još i na Kubu te Filipine. Guam je zauzeo američki kapetan Henry Glass, zapovjednik krstarice USS Charleston, a otok su branile razmjerno slabe španjolske snage.
Guam je s vremenom postao jednim od najvažnijih američkih vojnih uporišta na Tihom oceanu, a i danas predstavlja jedan od najvećih američkih vojno-pomorskih i zrakoplovnih kompleksa u svijetu. Taj otok i dalje funkcionira kao američki teritorij, a na njemu se nalazi nekoliko baza Američke ratne mornarice (engl. U.S. Navy) i Američkog ratnog zrakoplovstva (engl. U.S. Air Force). Guam ujedno predstavlja i najbliži otok znamenitoj Marijanskoj brazdi, najdubljem dijelu svih svjetskih mora (najveća izmjerena dubina na svijetu nalazi se na mjestu Challenger Deep, na području Marijanske brazde i jugozapadno od Guama).
Nijemci sami potopili vlastitu ratnu flotu (1919.)
Dana 21. lipnja 1919. Nijemci su sami potopili svoju golemu ratnu flotu kako bi spriječili njen pad u strane ruke. Naime, Njemačka je bila poražena u Prvom svjetskom ratu pa je njena ratna flota, moćna Hochseeflotte, privremeno bila smještena u svojevrsnom pritvoru kod škotske obale. Radilo se o sidrištu Scapa Flow, smještenom kod otočja Orkney sjeverno od Škotske. Sidrište Scapa Flow predstavlja jednu od najboljih prirodnih luka na svijetu, jer je gotovo sa svih strana zaštićeno otocima, a toliko je velike površine da se u njega mogu smjestiti čitave ratne flote sa stotinama brodova.
U Scapa Flowu pritvorena su bila čak 74 njemačka ratna broda, uključujući njihove najveće, tzv. kapitalne brodove. Najveći brodovi pripadali su klasama Kaiser, König i Bayern, koje su bile ponos njemačke ratne mornarice. Ti su brodovi imali snažne topove kalibra preko 300 milimetara i oklope debljine od čak 35 centimetara. Za vrijeme pritvora u Scapa Flowu na brodovima su i dalje bile njemačke posade, ali im je bilo zabranjeno isticati njemačku zastavu.
Nakon Prvog svjetskog rata pobjedničke su zemlje raspravljale o tome što učiniti s navedenim njemačkim brodovima. Izgleda da su Francuska i Italija željele za sebe svaka barem po četvrtinu flote, što Britancima nije odgovaralo. Da spriječe razgrabljivanje flote, Nijemci su napokon odlučili potopiti brodove puštanjem vode u njih.
Nijemci su otvorili ventile i otvore na podvodnim dijelovima svojih brodova pa su se oni počeli puniti vodom i spuštati prema dnu Scapa Flowa. Naredbu za potapanje dao je tamošnji njemački zapovjednik – admiral Ludwig von Reuter – koji je sjedište imao na krstarici Emden u Scapa Flowu.
Britanski stražarski brodovi nisu na vrijeme reagirali. Kad su došli do njemačkih brodova mnogi su već bili potopljeni, a samo su najveći još plutali. Došlo je i do pucnjave, tako da je devet Nijemaca ubijeno. Ipak, Britanci su uspjeli spasiti samo nekoliko brodova.
Ukupno su potopljena čak 52 broda. Najmasivniji je bio bojni brod Bayern, pripadnik najveće klase bojnih brodova ikada sagrađenih u carskim njemačkim brodogradilištima. Taj je brod bio dugačak čak 180 metara, oklopljen čelikom debljine 35 centimetara i naoružan topovima od 381 milimetra. Ukupna vrijednost potopljenih brodova bila je astronomska. Mnoge od olupina još i danas leže na dnu Scapa Flowa i ronilačka su zanimljivost.
Lav Mirski – osječki glazbeni lav (1893.)
Leo Fritz rodio se 21.6.1893. u Zagrebu u židovskoj obitelji. Diplomirao je violončelo i dirigiranje na zagrebačkom konzervatoriju te godinu dana svirao violončelo u bečkom simfonijskom orkestru. Potom je otišao u Osijek, gdje je čitav život razvijao glazbeni život Grada. U Osijeku je osnovao glazbenu školu, konzervatorij i brojne zborove. Bio je glavni dirigent i ravnatelj osječke Opere. Za vrijeme njegova mandata osječka Opera otišla je na prvo inozemno gostovanje. U Pečuhu 1940. izveli su Zajčevu operu Nikola Šubić Zrinski. Poticao je mlade talentirane glazbenike i izvodio djela hrvatskih skladatelja.
Nakon uspostave NDH, 1941. godine Fritz je dobio izvanredni otkaz jer je bio Židov te je odveden u talijanski logor. Tamo je vodio pjevački zbor logoraša, a nakon savezničkog oslobađanja dirigirao je simfonijskim orkestrima i pridružio se partizanima. Promijenio je ime u Lav Mirski i otišao u Palestinu, gdje se zaposlio kao dirigent Palestinskog simfonijskog orkestra i Pučke opere u Tel Avivu. U Osijek se vratio već 1947. i preuzeo funkciju ravnatelja Opere te je krenuo s novim oživljavanjem glazbenog života u gradu na Dravi. Postao je intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku i zamjenik ravnatelja osječkog ogranka Matice hrvatske.
Vrsni violončelist, dirigent i umjetnički pedagog Lav Mirski preminuo je u Osijeku 1968. godine. Njegova zapuštena grobnica obnovljena je 2007. na 100. rođendan osječkog HNK-a. Međunarodno pjevačko natjecanje Lav Mirski utemeljeno je 2013. i promovira mlade pjevače na putu njihovog obrazovnog i profesionalnog formiranja.
Piše: Marsela Alić
Prvi svemirski let privatnom letjelicom s posadom (2004.)
Dana 21. lipnja 2004. ostvaren je prvi privatni svemirski let s ljudskom posadom. Naime, tog je dana letjelica SpaceShipOne nadmašila visinu od 100 kilometara, koju se smatra granicom svemira (tzv. Kármánova linija). Letjelicom je pilotirao Mike Melvill, koji je ujedno bio i jedini član posade tog dana (inače u tu letjelicu stanu i dva putnika).
Letjelica SpaceShipOne postala je navedenim letom prvi privatni svemirski brod u povijesti. Raspon krila iznosi joj oko 8 metara, a prazna je imala masu samo oko 1.200 kilograma, poput prosječnog automobila. Pokretana je hibridnim raketnim motorom (s kombinacijom tekućeg i krutog goriva).
Pri letu na današnji dan postigao je SpaceShipOne maksimalnu brzinu od 3.460 km/h, tj. Mach 2,9. Letjelicu SpaceShipOne najprije je zrakoplov White Knight podigao na visinu od 14.300 metara, a tek se zatim ona otkvačila od njega i započela samostalan let. Njena pogonska raketa gorjela je 76 sekundi i ubrzala je do spomenutih Mach 2,9. Nakon prelaska visine od 100 kilometara (granica svemira) letjelica se počela spuštati natrag. Cijeli je let obavljen nad Kalifornijom, kod svemirske luke Mojavesjeverno od Los Angelesa (to je prva registrirana komercijalna svemirska luka u SAD-u).
Izvor: Povijest.hr
