Prva sovjetska postaja kod Sjevernog pola (1937.)
Dana 21. svibnja 1937. uspostavljena je prva sovjetska postaja na ledu kod Sjevernog pola. Radilo se o prvoj polarnoj postaji takve vrste u svijetu, smještenoj na pokretnim ledenim pločama koje plutaju po Arktičkom oceanu.
Postaja je nosila naziv Sjeverni pol-1, a isprva se nalazila samo 20-ak kilometara od lokacije Sjevernog pola. Zbog kretanja arktičkog leda ona se tijekom svog postojanja pomaknula za čak 2.850 kilometara. Zapovjednik postaje Sjeverni pol-1 bio je Ivan Papanjin, a uz njega su na njoj bila još tri sovjetska istraživača (uključujući biologa i geofizičara).
Sva četvorica su nakon uspjeha te ekspedicije odlikovana naslovom heroja Sovjetskog Saveza, što je prije Drugog svjetskog rata bila rijetka pojava. Kasnije je Papanjin dobio i admiralski čin, a postao je 1940. i dvostrukim herojem Sovjetskog Saveza.
Na led kod Sjevernog pola članovi posade i oprema dopremljeni su zrakoplovom, a nakon završetka djelovanja pokupljeni su pomoću ledolomaca. Sljedeća sovjetska postaja na plutajućem ledu – Sjeverni pol-2 – uspostavljena je tek 1950. godine.
Konkvistador i istraživač Hernando de Soto (1542.)
Dana 21. svibnja 1542. umro je Hernando de Soto, španjolski istraživač i konkvistador koji je već u prvom dijelu 16. stoljeća uvelike putovao po području današnjeg SAD-a. Bio je prvi europski istraživač koji je dospio duboko u unutrašnjost današnjeg SAD-a, a kroz to je područje proputovao stotine, ako ne i tisuće kilometara.
Nije poznat točan put kojim je Hernando de Soto prošao po sjevernoameričkom kontinentu, ali se s velikom sigurnošću može pretpostaviti da je posjetio područja koja danas pokrivaju američke savezne države Florida, Georgia, Mississippi, Alabama i Arkansas. Vjerojatno je bio i na području današnjeg Teksasa, a možda je dospio na sjever sve do današnje Sjeverne Karoline i Tennesseeja.
Hernando de Soto umro je na obalama rijeke Mississippi, upravo tijekom svoje spomenute ekspedicije. Njegovo su mrtvo tijelo navodno potopili u rijeku Mississippi, tako da ga je danas nemoguće pronaći. Hernando de Soto time je sahranjen tisućama kilometara od svog rodnog kraja u Španjolskoj (rodio se u španjolskoj pokrajini Estremaduri, iz koje su potjecali također i Hernán Cortés te Francisco Pizarro).
Zanimljivo je da je Hernando de Soto svojedobno bio u SAD-u toliko popularan da je po njemu ime nosila jedna prilično značajna automobilska marka. Radilo se o marki DeSoto, koju je proizvodila korporacija Chrysler. Automobili marke DeSoto izrađivani su od 1928. do 1961. godine, a ukupno ih je proizvedeno oko 2.000.000.
Konkvistador i istraživač Hernando de Soto (1542.)
Dana 21. svibnja 1542. umro je Hernando de Soto, španjolski istraživač i konkvistador koji je već u prvom dijelu 16. stoljeća uvelike putovao po području današnjeg SAD-a. Bio je prvi europski istraživač koji je dospio duboko u unutrašnjost današnjeg SAD-a, a kroz to je područje proputovao stotine, ako ne i tisuće kilometara.
Nije poznat točan put kojim je Hernando de Soto prošao po sjevernoameričkom kontinentu, ali se s velikom sigurnošću može pretpostaviti da je posjetio područja koja danas pokrivaju američke savezne države Florida, Georgia, Mississippi, Alabama i Arkansas. Vjerojatno je bio i na području današnjeg Teksasa, a možda je dospio na sjever sve do današnje Sjeverne Karoline i Tennesseeja.
Hernando de Soto umro je na obalama rijeke Mississippi, upravo tijekom svoje spomenute ekspedicije. Njegovo su mrtvo tijelo navodno potopili u rijeku Mississippi, tako da ga je danas nemoguće pronaći. Hernando de Soto time je sahranjen tisućama kilometara od svog rodnog kraja u Španjolskoj (rodio se u španjolskoj pokrajini Estremaduri, iz koje su potjecali također i Hernán Cortés te Francisco Pizarro).
Zanimljivo je da je Hernando de Soto svojedobno bio u SAD-u toliko popularan da je po njemu ime nosila jedna prilično značajna automobilska marka. Radilo se o marki DeSoto, koju je proizvodila korporacija Chrysler. Automobili marke DeSoto izrađivani su od 1928. do 1961. godine, a ukupno ih je proizvedeno oko 2.000.000.
Otkriven izolirani otok Sveta Helena (1502.)
Dana 21. svibnja 1502. otkrili su Europljani otok Svetu Helenu usred Atlantskog oceana. Taj je otok postao osobito poznat kao posljednje prebivalište Napoleona Bonapartea, kojeg su ondje zatočili Britanci 1815. godine. Napoleon je na Svetoj Heleni umro 1821. godine.
Svetu Helenu otkrio je pomorac João da Nova u službi Portugala. Otok je dobio ime po svetici, poznatoj i kao sveta Jelena Križarici, čiji se spomen slavio tradicionalno 21. svibnja. Prvi otkrivači zatekli su otok nenastanjenim i prekrivenim šumom. Dobar dio izvorne otočne vegetacije nestao je ubrzo nakon kolonijalnog naseljavanja, naročito zbog uvođenja domaćih životinja poput ovaca i koza.
Sveta Helena ima površinu od 122 četvorna kilometra, otprilike dvostruko veću od hrvatskog otoka Šolte. Najviši vrh Svete Helene zove se Dijanin vrh (engl. Diana’s Peak) i visok je 818 metara. Zanimljivo je da je prva zračna luka na otoku otvorena tek 2016. godine.
Izvor: Povijest.hr
