DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN 13.6.

147

Martin Luther oženio se bivšom redovnicom (1525.)

Martin Luther oženio se bivšom redovnicom (1525.)

Dana 13. lipnja 1525. osnivač protestantizma Martin Luther oženio se Katharinom von Bora, bivšom časnom sestrom. Njoj je bilo 26 godina, a njemu 41. U samostan je stupila kad joj je bilo 5 godina.

Kad su joj bile 24 postala je nezadovoljna samostanskim životom i zatražila je pomoć od Martina Luthera, koji se zauzimao za ukidanje celibata. On je poslao trgovca haringama, koji je uspio prokrijumčariti na svojim kolima Katharinu i nekoliko drugih sestara iz samostana. Luther se potrudio pronaći svima njima supružnike i udomiti ih, a Katharinu je sam uzeo za suprugu.

Od Lutherovog pokrovitelja, saskog kneza izbornika Johanna Friedricha dobili su na dar bivši samostan u Wittenbergu, koji im je trebao poslužiti kao kuća za stanovanje. Katharina je kao prava domaćica preuzela brigu za veliko imanje, ustajala se u 4 sata ujutro i sve pripremala za ugošćivanje studenata koji su dolazili kod njih noćiti, kao i posjetilaca koji su se željeli sastati s Lutherom.

Vodila je i neku vrstu ubožnice za bolesne. Uz sve te poslove, rodila je Lutheru šestero djece, a odgojili su i četvero siročadi. Zanimljivo je da su potomci Martina Luthera i Katharine von Bora i danas živi. Jedan od njihovih potomaka bio je i slavni njemački predsjednik Paul von Hindenburg.

Prvi njemački napad V-1 projektilima na London (1944.)

Prvi njemački napad V-1 projektilima na London (1944.)

Dana 13. lipnja 1944. njemačke leteće bombe tipa V-1 pale su po prvi put na London. Dogodilo se to točno tjedan dana nakon početka savezniče invazije na Normandiju (poznati Dan D), pa se taj napad mogao predstaviti kao osveta. Uostalom, ime V-1 bilo je kratica za Vergeltungswaffe-1 što znači Oružje odmazde 1.

Leteća bomba V-1 zapravo je bio krstareći projektil pokretan pulsirajućim mlaznim motorom. Bila je dugačka oko 8 metara i mogla je nositi eksplozivnu bojnu glavu od čak 850 kilograma. Imala je čak i mala krila, raspona od približno 5.4 metara. Zanimljiv je bio pogon pomoću pulsirajućeg mlaznog motora. Naime, taj je motor proizvodio 45-55 pulseva u sekundi, koji su izazivani pomoću svjećice koja je detonirala zapaljivu smjesu goriva i zraka. To je projektilu V-1 davalo specifičan zvuk sličan zujanju frekvencije 45-55 Hz.

Prvi projektil pao je na područje Londona zvano Mile End. Već je ta prva bomba ubila šest ljudi i ranila trideset. Inače, Mile End nalazi se u istočnom dijelu Londona, nedaleko od današnje lokacije olimpijskog kompleksa koji je sagrađen za Olimpijske igre 2012. godine. Ubrzo su Nijemci počeli gađati London sa znatnim brojem projektila svakog dana. Do kraja Drugog svjetskog rata lansirana je čak 9.521 leteća bomba V-1 na Englesku.

Antun Mažuranić – jezikoslovac, gramatičar i leksikograf (1805.)

Antun Mažuranić – jezikoslovac, gramatičar i leksikograf (1805.)

Jezikoslovac, gramatičar i leksikograf Antun Mažuranić rođen je 13. lipnja 1805. u Novom Vinodolskom. Bio je hrvatski preporoditelj te jedan od osnivaća Matice ilirskebraća su mu bila poznati hrvatski ban pučanin Ivan Mažuranić te putopisac Matija Mažuranić.

Školovao se u Rijeci i Zagrebu završivši pravo i filozofiju. Jedno vrijeme radio je kao odvjetnik, a zatim kao srednjoškolski profesor u Rijeci i Zagrebu. Uređivao je Danicu ilirsku te izdao školske udžbenike Temelji ilirskoga i latinskoga jezika i Slovnica hèrvatska, a s bratom Ivanom objavljuje rječnik uz izdanje Gundulićeva Osmana.

Ipak njegovo najvažnije djelo je kritičko izdanje glagoljaškog Vinodolskog zakona, gdje je opisao vinodolsku čakavštinu i postavio temelje znanstvenoj hrvatskoj dijalektologiji. Objavio je i rad O važnosti akcenta hrvatskoga za historiju Slavjanah u kojem je dao znanstveno utemeljene zaključke o odnosu čakavskog i štokavskog te čakavskog i ruskog izgovora.

Antun Mažuranić preminuo je 1888. u Zagrebu.

piše: Dražen Krajcar

Prvo i najveće nalazište dijamanata u SSSR-u (1955.)

Prvo i najveće nalazište dijamanata u SSSR-u (1955.)

Dana 13. lipnja 1955. pronađeno je prvo nalazište dijamanata na području Rusije. Otkrili su ga geolozi Jurij Kabardin, Ekaterina Elagina i Viktor Avdejenko primijetivši da na tom području ima rude kimberlita. Naime, kimberlit je vulkanska stijena koja zna sadržavati dijamante. Dobila je ime po gradu Kimberleyu u Južnoj Africi, gdje su poznata nalazišta dijamanata.

Nalazište u Rusiji nalazilo se u Sibiru, nekoliko stotina kilometara sjeverno od poznatog Bajkalskog jezera. Iskopavanje dijamanata sovjeti su započeli 1957. godine. Klimatski uvjeti u tom dijelu Sibira bili su izrazito teški za rudarenje. Po zimi su od hladnoće čak pucale gume i čelik na vozilima, a gorivo se smrzavalo. Navodno su koristili mlazne motore za otapanje permafrosta (stalno zaleđeni sloj zemlje).

Tijekom 1960-ih godina rudnik je proizvodio čak oko 10.000.000 karata dijamanata godišnje što je masa od 2.000 kilograma. Rudnik je dobio naziv Mir i bio je prvo i najveće izvorište dijamanata u povijesti SSSR-a. Tijekom 44 godine rada došlo se s iskopavanjem do dubine od 525 metara. Dobivena je ogromna rupa promjera čak 1.200 metara. Danas je to druga najveća rupa na svijetu koja je nastala otvorenim iskopom (veći je samo rudnik Bingham Canyon u američkoj saveznoj državi Utah).

Iznad rupe u Rusiji čak ne smiju letjeti helikopteri jer ih tamošnje zračne struje mogu povući prema dolje (to je pravilo uvedeno nakon zabilježenih sličnih nesreća).

IZVOR: Povijest.hr

PODIJELI