Započelo prvo Svjetsko nogometno prvenstvo (1930.)

Trinaesti srpnja 1930. velikim je slovima upisan u povijest nogometa, jer je na taj dan započelo prvo Svjetsko nogometno prvenstvo. Održano je u relativno malenoj južnoameričkoj državi Urugvaju, i to zato što je urugvajska nogometna reprezentacija osvojila zlato na prethodnim Olimpijskim igrama 1928. godine, a i zato što je ta država upravo slavila 100-godišnjicu svog Ustava. Većina utakmica odigrana je u urugvajskom glavnom gradu Montevideu, na za tu priliku novoizgrađenom nogometnom stadionu Estadio Centenario. Taj stadion, s više od 65.000 sjedala, danas je zbog svoje povijesne važnosti jedan od najznačajnijih nogometnih objekata u svijetu, a FIFA ga je svojedobno proglasila jedinim povijesnim spomenikom svjetskog nogometa.

Na prvom Svjetskom nogometnom prvenstvu nastupilo je 13 zemalja, od čega samo 4 iz Europe. Naime, neke europske reprezentacije odustale su od nastupa zbog kompliciranosti dalekog putovanja u Južnu Ameriku. Među četiri europske zemlje koje su nastupile bila je i Jugoslavija (tada kraljevina pod diktatorskom vlašću kralja Aleksandra Karađorđevića). Jugoslavenska reprezentacija postigla je znatan uspjeh na tom prvenstvu. Bila je u skupini 2 s Brazilom i Bolivijom. Pobijedila je Brazil s 2-1, a Boliviju s 4-0, tako da je prošla dalje kao prva u skupini.

Međutim, u polufinalu Jugoslaviju je zapao domaćin Urugvaj. Premda je Jugoslavija zabila Urugvaju gol već u 4. minuti, na kraju je deklasirana rezultatom 6-1 za Urugvaj. U finalu su igrali Argentina i Urugvaj, pri čemu su domaćini pobijedili s 4-2. Tako su Urugvajci postali prvi svjetski prvaci u povijesti nogometa. Urugvaj je još jednom osvojio naslov svjetskog prvaka i to 1950. godine, kad su pobijedili u finalu pobijedili favoriziranog domaćina reprezentaciju Brazila. Osim Jugoslavije, od europskih zemalja na prvom Svjetskom prvenstvu nastupile su još Francuska, Belgija i Rumunjska.

Vojvoda Adam Vjenceslav od Tešina – vladar Šleske (1617.)

Dana 13. srpnja 1617. rođen je vojvoda Adam Vjenceslav od Tešina, pripadnik poljske dinastije Pjastovića. Ta je dinastija vladala Poljskom od 930. do 1370. i dala je niz poljskih kraljeva, a kasnije se održala na vlasti u Šleskoj i Mazoviji. Nakon izumiranja u Mazoviji 1526. godine, Pjastovići su nastavili vladati još samo u Šleskoj, i to podijeljeni na niz grana. Jedna od tih grana vladala je spomenutim šleskim vojvodstvom Tešin (njem. Teschen, polj. Cieszyn, češ. Těšín) i upravo se ona najdulje održala. Vojvoda Adam Vjenceslav od Tešina bio je pretposljednji muški vojvoda od Tešina iz dinastije Pjastovića, a s njegovim je sinom i kćeri ta dinastija potpuno izumrla.

Vojvodstvo Tešin nalazilo se na zanimljivom položaju, blizu današnje tromeđe Poljske, Češke i Slovačke. Grad Tešin u međuvremenu je državnom granicom između Poljske i Češke doslovno razdijeljen na dva dijela – češki dio naziva se Český Těšín, a poljski dio Cieszyn. Uzmemo li u obzir da je Slovačka nekoć pripadala Ugarskom Kraljevstvu, može se zaključiti da se vojvodstvo Tešin nalazilo na tromeđi Ugarske, Poljske i Češke. Nadalje, susjedno šlesko vojvodstvo Tešinu bilo je vojvodstvo Oświęcim (Auschwitz), koje je čak i nastalo odjeljivanjem od Tešina.

U doba Adama Vjenceslava od Tešina (kraj 16. i početak 17. stoljeća) nalazilo se njegovo vojvodstvo na razmeđi Svetog Rimskog Carstva, Kraljevine Poljske i Ugarskog Kraljevstva. Adam Vjenceslav isprva je bio protestant, no kasnije se obratio na katoličanstvo. Dobar dio plemstva i ostalog stanovništva u njegovom vojvodstvu također se s vremenom obratio na katolicizam. Vojvoda je preminuo na današnji dan 1617. godine, u dobi od samo 42 godine.

Uliks Stanger – nositelj liberalnih ideja u Istri (1882.)

Političar i pravnik Uliks Stanger (Štanger, Stangher) rođen je 13. srpnja 1882. u Opatiji. Bio je iz odvjetničke obitelji te je i sam završio pravo u Beču nakon čega započinje odvjetničku praksu u Trstu. Usporedno postaje tajnikom društva Dalmatinski skup te izdaje novine Hrvatsko slovo.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata seli se u Opatiju (koja je pripala Italiji) gdje se intenzivno bavi politikom u Političkom društvu Edinost. Uz Mirka Vratovića i Antu Ivešu bio je nositelj liberalnih ideja u Istri te jedan od lidera Hrvatsko-slovenske narodne stranke.

Do 1924. bio je hrvatski istarski zastupnik u talijanskom parlamentu, u kojem je uz Slovence Wilfana i Besednjaka jednim od najaktivnijih zastupnika u klubu nacionalnih manjina. Kako nije ponovo izabran za zastupnika odlazi u Kraljevinu Jugoslaviju i otvara odvjetničku kancelariju u Splitu.

Početkom Drugog svjetskog rata pridružuje se partizanskom pokretu te je izabran za člana prve hrvatske antifašističke vlade. Nakon rata vodio je Jadranski institut, danas Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci.

Uliks Stanger preminuo je 1973. godine u rodnoj Opatiji.

piše: Dražen Krajcar

Václav Hollar – češki umjetnik koji je slavu postigao u Engleskoj (1607.)

Dana 13. srpnja 1607. rođen je Václav Hollar, češki crtač, bakrorezac i bakropisac koji je slavnim postao u Engleskoj (ondje je poznat kao Wenceslaus Hollar, a u Njemačkoj kao Wenzel Hollar). Rodio se u Pragu, glavnom gradu Kraljevine Češke, koja je u to vrijeme bila pod vlašću dinastije Habsburg (kao i mnoge druge zemlje u Srednjoj Europi). Već je u domovini Hollar počeo izrađivati bakroreze, a kad mu je bilo otprilike 20 godina preselio se u Njemačku.

Njegovo je umijeće zapazio engleski aristokrat Thomas Howard, koji je imao titulu grofa (earla) od Arundela, a pripadao je moćnoj obitelji Howard (nositeljima titule vojvode od Norfolka i vodećim katolicima u većinski protestantskoj Engleskoj). Thomas Howard, tj. lord Arundel, bio je veliki kolekcionar umjetnina (nabavljao je, primjerice, djela Leonarda da Vincija, Rafaela, Hansa Holbeina i Albrechta Dürera, kao i djela antičke umjetnosti). Sa sobom je doveo Hollara u Englesku 1636. godine, gdje je ovaj postao članom njegovog kućanstva tj. ušao je u njegovu službu.

U Engleskoj je Hollar većinom živio zatim sve do svoje smrti 40 godina kasnije (preminuo je 1677. godine u Londonu). Nakon službe kod lorda Arundela prešao je u službu vojvode od Yorka, a zatim se snalazio na razne načine (nažalost, preminuo je u siromaštvu). Djela Václava Hollara obuhvaćaju tisuće bakropisa iz raznih područja (portreti, geografske karte, panorame gradove, mitološki prizori, arhitektura, ornamenti, grbovi, nacrti mehanizama i brodova). Ta djela imaju veliku povijesnu vrijednost, osobito zbog svoje detaljnosti, koja omogućava uvid u najsitnije detalje svijeta u 17. stoljeću.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI