Uvedena njemačka zastava sa svastikom (1933.)
Od dana 12. ožujka 1933. koristila je Hitlerova Njemačka poznatu crvenu zastavu sa svastikom kao državnu zastavu. To je prije bila zastava nacističke stranke (NSDAP). Crvena, crna i bijela bije su boje Njemačkog Reicha. Do 1935. nova zastava korištena je usporedno sa starom zastavom Reicha (trobojnica crna-bijela-crvena), a otad je proglašena isključivom zastavom nacističke Njemačke.
Hitler je u svojoj knjizi Mein Kampf sam objasnio što znači koja boja: crvena je označavala socijalnu ideju nacističkog pokreta, bijela nacionalizam, a svastika je prikazivala težnju arijevskog čovjeka prema pobjedi i trijumf ideje kreativnog rada.
Navodno su prema Hitlerovoj želji krakovi svastike usmjereni u smjeru kazaljke na satu. Kad su ga upozoravali da to prema tradiciji donosi nesreću, te da bi krakovi svastike trebali biti okrenuti u suprotnom smjeru, on se na to nije obazirao.
Moskva postala glavni grad Rusije (1918.)
Dana 12. ožujka 1918. Moskva je postala glavni grad Rusije odlukom tadašnjeg sovjetskog vodstva. Dogodilo se to samo nekoliko mjeseci nakon Oktobarske revolucije, a odluka je uvelike bila uvjetovana time što Moskva ima bolje obrambene predispozicije od prijašnje prijestolnice – Petrograda. Naime, Petrograd (Sankt-Peterburg) je bio glavni grad Rusije tijekom dugog razdoblja od oko 200 godina (još 1713. ruski car Petar Veliki prenio je prijestolnicu iz Moskve u tada novoosnovani Sankt-Peterburg na morskoj obali).
U doba prijenosa glavnog grada iz Petrograda u Moskvu već je u Rusiji bio uveden gregorijanski kalendar (u veljači iste godine). Time su se boljševici po računanju vremena izjednačili sa zapadnim svijetom. Napomenimo da u to doba još nije postojao SSSR, jer je on osnovan tek 1922. godine. S osnivanjem SSSR-a postala je Moskva i njegov glavni grad.
Uskočki Klis se predao Osmanlijama (1537.)
Klis je bila srednjovjekovna utvrda u splitskom zaleđu, a naziv je dobio po klisurama na kojima je izgrađen i predstavlja simbol otpora prema Osmanlijama. Već je u 9. stoljeću bio sjedište hrvatskih knezova i kraljeva Trpimirovića, i na neki način glavni grad u tadašnjim okvirima države.
Najpoznatiji branitelj Klisa bio je Petar Kružić (prezime je dobio po rodnom mjestu Krug) iz ličkog plemenitaškog roda. Bio je odličan vojskovođa, pa je imenovan Senjskim kapetanom 1521. godine. Uspješno je branio Klis punih 15 godina. Nakon poraza na Mohačkom polju i pada Obrovca postalo je nemoguće obraniti utvrdu, pogotovo bez kraljeve pomoći.
Osmanlije su 1536. okupili veliku vojsku te obnovili utvrdu u Solinu i izgradili još dvije u blizini Klisa kako bi ga potpuno ogradili. Nakon otprilike pola godine stiglo je 3000 kraljevih (njemačkih) i 700 papinih (talijanskih) vojnika u pomoć Klisu. Petar Kružić predvodio je čitavu vojsku koja je napala i osvojila dvije turske utvrde. Kad su krenuli na treću, pojavio se Murat-beg s 2000 vojnika koji su namjerno radili veliku buku kako bi se činilo da ih je mnogo više. Njemačko-talijansko-hrvatska vojska počela se povlačiti, a kapetan Petar Kružić je poginuo. Na nadgrobnoj ploči u crkvi Gospe Trsatske stoji latinski natpis koji u prijevodu znači: Ovdje se čuva sahranjena glava znamenitog kliškog junaka Petra Kružića † 1537.
Osmanlije su ponudili Klišanima da mirno predaju grad, a zauzvrat dobiju slobodu. To se i dogodilo 12. ožujka 1537. godine. Mnogo uskoka preselilo se u obližnji Senj i Nehaj.
Gandhijev marš do mora u znak protesta (1930.)
Dana 12. ožujka 1930. započeo je znameniti Gandhijev marš do morske obale u znak protesta protiv britanskog monopola na sol. Taj je nenasilni Gandhijev aktivistički protest stekao svjetsku pažnju, a uvelike je utjecao na indijski pokret za nezavisnost.
Sa svojih 70-ak sunarodnjaka započeo je Gandhi marš iz ašrama Sabarmati u predgrađu Ahmedabada, gdje mu je u to vrijeme bilo boravište. On i njegovi pratioci hodali su 24 dana putem dugim oko 390 kilometara, sve do priobalnog mjesta Dandija. Ondje se stoljećima proizvodila sol isparavanjem morske vode na suncu, no britanske vlasti takvu proizvodnju nisu odobravale ukoliko na dobivenu sol ne bi bio plaćen porez. Dapače, radi unosnog monopola na sol Britanci su odobravali samo prodaju soli iz njihovih skladišta, po znatno višim cijenama.
Indijcima je ubiranje takvog poreza na sol smanjivalo bogatstvo, a siromašnim ljudima značilo je čak i egzistencijalnu opasnost. Naime, zbog visoke cijene soli najsiromašniji slojevi nisu je mogli kupovati u dovoljnim količinama, što je moglo dovesti do nedostatka joda i opasnosti za zdravlje.
Gandijev marš do mora imao je simboličko značenje u smislu ukazivanja na prirodnu dostupnost soli u Indiji i neprirodnost britanskih postupaka. Tijekom puta pridružilo mu se mnogo ljudi, a na odredištu je Gandi prekršio britanski zakon o soli time što je ubrao s morske površine sol ne plativši na nju porez. Uhićen je zajedno sa svojim pristalicama i stavljen u zatvor.
Izvor: Povijest.hr
