Barun von Eggenberg – borac u Bitki kod Siska (1611.)

Dana 7. veljače 1611. umro je Ruprecht von Eggenberg, štajerski vojskovođa i aristokrat koji je s hrvatskim banom Tomom Erdödyjem pobijedio Osmanlije u znamenitoj Bitki kod Siska 1593. godine. Zanimljivo je da se u stranoj historiografiji upravo Ruprechta von Eggenberga često smatra glavnim pobjednikom u Bitki kod Siska, jer je po hijerarhiji imao najviši položaj unutar združene austrijsko-hrvatske vojske.

Ruprecht von Eggenberg pripadao je povijesno važnoj štajerskoj aristokratskoj obitelji Eggenberg, koja je dosegla čak i rang knezova (prinčeva) Svetog Rimskog Carstva tj. ponajvišu aristokratsku titulu dostupnu habsburškim podanicima. Ruprecht von Eggenberg osobno je bio barun (njem. Freiherr), no njegov nećak Hans Ulrich von Eggenberg dobio je spomenutu kneževsku (prinčevsku) titulu. Taj je nećak sagradio pokraj štajerskog glavnog grada Graza golemi dvorac Eggenberg (njem. Schloss Eggenberg), koji je danas pod zaštitom UNESCO-a. Taj dvorac smatraju jednom od najvrjednijih građevina u čitavoj Austriji.

Ruprecht von Eggenberg postigao je veliku vojnu karijeru. Na području gdje su se vodile bitke protiv Turaka Osmanlija dosegao je položaj vrhovnog kapetana (lat. supremus capitaneus) i generala. U Bitki kod Siska on je bio nominalno vrhovni zapovjednik, premda je ban Toma Erdödy kao hrvatski ban također imao visok rang. Umro je u Grazu, a pokopan je u Ehrenhausenu pokraj Leibniza (blizu slovensko-austrijske granice).

U Vatri taštine stradali instrumenti, notni zapisi, slike… (1497.)

Girolamo Savonarola bio je talijanski dominikanac koji je zastupao u to vrijeme neobične teze. Smatrao je, primjerice, da je papa antikrist te da je njegova ekskomunikacija bezvrijedna. Propovijedao je protiv izopačenosti tadašnjeg svijeta i materijalnih stvari koje navode na grijeh.

Nakon što je iz Firence 1494. istjeran vladar Piero de’ Medici, ovaj dominikanac neobičnih nazora postaje novi vladar moćne Firence. Tijekom jedne propovijedi javno je osudio izopačenost pape Aleksandra VI. te pozvao vjernike da napuste Rim koji uspoređuje s Babilonom. Dana 7. veljače 1497.  Savonarola je pozvao velik broj mladih da prođu kroz Firencu i pritom „u ime Kristovo“ ljudima oduzmu sve predmete koji bi bili simboli ljudske izopačenosti i bace ih u vatru.

Tako su stradali pornografski sadržaji, nego i nakit, parfemi, kozmetika, igraće karte, kocke, šahovske figure, poganske knjige pa i umjetničke slike, notni zapisi i narodni instrumenti. Čak je i slavni slikar Sandro Boticelli bacio nekoliko svojih slika na ogromnu lomaču na trgu Piazza della Signoria. Lomača na kojoj su izgorjela skupocjena i vrijedna djela nazvana je Vatrom taštine. Papa je te godine isključio Savonarolu iz Crkve, što ga nije spriječilo da nastavi propovijedati protiv njega. Naposljetku je odveden pred inkviziciju i osuđen na smrt.

Charles Dickens u djetinjstvu živio kao siromašni likovi iz njegovih romana (1812.)

Znameniti engleski književnik Charles Dickens rođen je 7. veljače 1812. godine. Njegovo djetinjstvo ostavilo je znatan trag na svjetskoj književnoj tradiciji, jer je upravo on napisao neke od najsnažnijih romana prema sjećanjima iz svojih ranih dana. Tmurne uspomene bila su uvelike uzrokovane činjenicom da je Dickens u dobi od oko 12 godina upoznao teško siromaštvo.

Naime, njegov otac John Dickens zapao je u dugove zbog kojih je morao otići u dužnički zatvor. U to su vrijeme u Engleskoj zatvori bili u privatnim rukama, a zatvorenici su u njih dovodili i svoje obitelji. Da bi otplatili dugove, zatvorenici su morali na neki način radom zaraditi novac, tim više što su morali privatnim vlasnicima zatvora platiti i svoj boravak ondje.

Zatvor u koji je otišao Dickensov otac, sa suprugom i četvero najmlađe djece, zvao se Marshalsea, a nalazio se u londonskoj četvrti Southwark, južno od rijeke Temze. Mali Charles nije bio među četvero djece koja su živjela s roditeljima u zatvoru, nego je boravio kod jedne obiteljske poznanice. Da bi pomogao svojoj obitelji Charles je morao napustiti školu i raditi desetak sati na dan u tvrtki koja se bavila proizvodnjom crnila za cipele. Nedjeljom je posjećivao svoju obitelj u zatvoru. Takve teške uspomene uvelike je ugradio u svoje romane.

Kako je nastala moćna dinastija Bourbon ? (1317.)

question mark

question mark

Dana 7. veljače 1317. umro je Robert od Clermonta, jedan od najviše pozicioniranih pripadnika francuske kraljevske dinastije Capet. Robert je povijesno važan kao osnivač dinastije Bourbon, ogranka spomenute dinastije Capet. S vremenom su Bourboni postali jednom od najmoćnijih dinastija u europskoj povijesti. Zavladali su Francuskom, Španjolskom i još nizom zemalja, a čak su i danas na nekoliko europskih prijestolja (primjerice, današnji španjolski kralj Filip VI. pripadnik je dinastije Bourbon).

Robert od Clermonta bio je sin znamenitog francuskog kralja Luja IX., jedinog kralja u povijesti Francuske koji je postao svecem Katoličke Crkve. Robert se oženio Beatriceom od Burgundije, koja je po ženskoj liniji naslijedila posjed Bourbon u središnjoj Francuskoj. Radi se o području oko dvorca Bourbon-l’Archambault, smještenog oko 250 kilometara južno od Pariza, u neposrednoj blizini geografskog središta Francuske.

Spomenutom ženidbom s nasljednicom posjeda Bourbon postao je Robert feudalni gospodar, tj. senior tog posjeda (franc. Seigneur de Bourbon). Njegov sin Louis postao je kasnije i vojvodom od Bourbona (franc. Duc de Bourbon) jer je taj posjed kraljevskom odredbom uzdignut iz ranga vlastelinstva u rang vojvodstva.

Zanimljivo je da je Robert bio najmlađi od čak šest sinova spomenutog kralja svetog Luja IX., no upravo su njegovi potomci došli kasnije na francusko prijestolje (potomci petorice starijih sinova izumrli su u zakonitoj muškoj liniji).

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI

Povezani članci