Posljednji papa koji prije izbora nije bio biskup – 1846.

Papa Grgur XVI. bio je uoči izbora za papu redovnik kamaldoljanin. Tek nakon izbora za papu posvećen je za biskupa (dakako, za biskupa Rima).

Grgur XVI., posljednji papa koji prije izbora nije bio biskup, umro je 1. lipnja 1846. godine. Nakon njega, tijekom posljednjih 160-ak godina birane su za pape isključivo osobe koje su već bile zaređene za biskupe. Papa Grgur XVI. bio je uoči izbora za papu redovnik kamaldoljanin. Riječ je o katoličkom crkvenom redu nastalom iz benediktinaca. Kamaldoljani su nazvani prema talijanskom gradu Camaldoliju u Toskani. Izvorno su imali vrlo stroga pravila.

Papa Grgur XVI. rođen je pod imenom Bartolomeo Alberto Cappellari u gradu Bellunu u zaleđu Venecije. Nakon što se pridružio redovnicima kamaldoljanima živio je u samostanu sv. Mihaela na otoku Muranu. Taj je otok smješten u venecijanskoj laguni, a zanimljivo je da je u istom samostanu nekoć živio i znameniti redovnik-kartograf fra Mauro. Budući papa Grgur XVI. također je uzeo ime Mauro kao redovnik.

S vremenom je Cappellari postao generalni vikar Reda kamaldoljana. Kasnije je došao i na mjesto prefekta Kongregacije za širenje vjere. Godine 1825. postao je kardinal, premda nije bio biskup (izvorno te dvije časti nisu bile u nužnoj vezi, nego su kardinalima mogli postati svećenici, pa čak i laici).

Godine 1831. kardinal Capellari izabran je za papu, pri čemu je uzeo ime Grgur XVI. (bio je posljednji papa imenom Grgur do danas). Tek nakon izbora posvećen je za biskupa. Dakako, pri tome je posvećen upravo za rimskog biskupa, jer su pape uvijek biskupi Rima.

Za vrijeme svog pontifikata papa Grgur XVI. osudio je trgovinu robovima, kao i postupanje s crnim ljudima kao da su životinje. Papa Grgur XVI. umro je u Rimu na današnji dan nakon više od 15 godina pontifikata, u svojoj 81. godini.

CNN započeo s emitiranjem do svršetka svijeta– 1980.

Početak emitiranja CNN-a objavio je njegov osnivač Ted Turner riječima: „Nećemo se odjavljivati do svršetka svijeta…“

Prvog lipnja 1980. godine s emitiranjem je započeo CNN, prvi televizijski kanal u SAD-u s 24-satnim vijestima. CNN je kratica za Cable News Network, a osnovao ga je Ted Turner, američki poduzetnik koji je u međuvremenu postao medijskim tajkunom. Inače, Ted Turner ujedno je i jedan od najvećih pojedinačnih zemljoposjednika u SAD-u, s otprilike 800.000 hektara zemljišta. Emitiranje CNN-a započelo je u 17.00 sati po lokalnom vremenu, iz studija u Atlanti, glavnom gradu američke savezne države Georgije.

Početak emitiranja CNN-a objavio je Ted Turner riječima: “Nećemo se odjavljivati do svršetka svijeta. I tada ćemo biti uključeni, pratit ćemo ga uživo, i to će biti naše posljednje, posljednje emitiranje. Državnu himnu odsvirat ćemo samo jednom, 1. lipnja, i to je sve. Kad dođe svršetak svijeta svirat ćemo Bliže, o Bože moj prije odjave.”

CNN se proslavio praćenjem uživo Zaljevskog rata 1991. godine, što je donijelo revoluciju u televizijsko praćenje ratova. Mnoge tv mreže poput Skv Newsa, Euronewsa, Al Jazzere i drugih, kasnije su slijedile izvornu ideju CNN-a.

Hrvoje Macanović – prvi hrvatski profesionalni sportski novinar – 1904.

Ostao je upamćen po tome što je tražio da se umjesto riječi šport rabi inačica sport, zbog čega je bio u sukobu s više kolega iz Hrvatske.

Hrvoje Macanović, sportaš i doajen hrvatskog sportskog novinarstva, rođen je 1. lipnja 1904. u Arbanasima kod Zadra. U mladosti se bavio sportom: plivanjem, vaterpolom i nogometom. Novinarstvom se počinje baviti 1923. kao dopisnik splitskog Novog doba, a 1926. godine postaje prvi hrvatski profesionalni sportski novinar u Novostima. U tom listu bio je i urednik te glavni urednik sve do njegovog gašenja 1941. godine.

Bio je prvi u hrvatskoj koji je izravno prenosio neko sportsko natjecanje – veslačko prvenstvo Kraljevine Jugoslavije na Savi u Zagrebu (1929.). Prvi je izvještavao s Olimpijskih igara – Amsterdam 1928., a kasnije je pratio više zimskih i ljetnih olimpijada.

U vrijeme NDH radi kao prevoditelj u nakladi Europa, a istovremeno djeluje u ilegalnoj organizaciji Jugoslavenski revolucionarni pokret Hrvata. Godine 1943. je uhićen i deportiran u koncentracijski logor Mauthausen, gdje je zatočen do kraja rata.

Nakon Drugog svjetskog rata nastavlja novinarsku karijeru na Radio Zagrebu i Televiziji Zagreb. Ostao je upamćen i po tome što je tražio da se umjesto riječi šport rabi inačica sport, zbog čega je bio u sukobu s više kolega iz Hrvatske.

Jedan je od utemeljitelja i urednika Enciklopedije fizičke kulture Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Dobitnik je nagrade za životno djelo Hrvatskog zbora sportskih novinara (1979.).

Hrvoje Macanović preminuo je 1980. godine na Malom Lošinju, odakle je izvještavao s novogodišnjih natjecanja u podvodnom ribolovu. Pokopan je u Zagrebu.

piše: Dražen Krajcar

Kako je nastao škotski viski? – 1495.

Izvorno se škotski viski proizvodio isključivo od ječma, a tek je u 18. stoljeću počelo uvođenje pšenice i raži.

Prvog lipnja 1495. godine prvi je put u povijesti zapisan spomen o proizvodnji škotskog viskija (engl. whisky). Prema tom zapisu prvi viski proizveo je redovnik John Cor, u samostanu Lindores Abbey. U to doba Škotska je još uvijek bila katolička zemlja, a Lindores Abbey bio je benediktinski tironski samostan uz istočnu morsku obalu Škotske. Prema zapisu, sam je škotski kralj James IV. darovao samostanu oko 580 kilograma ječmenog slada (engl. malt), od kojeg je redovnik John Cor destilirao viski. Samostan je na raspolaganju imao svježu vodu iz obližnjeg vrela. U dokumentu viski je nazvan latinskim imenom Aqua vita (hrv. voda života). Sama riječ whisky dolazi od keltskog izraza Uisge beatha i također znači voda života. Izvorno se škotski viski proizvodio isključivo od ječma, a tek je u 18. stoljeću počelo uvođenje pšenice i raži. Danas se izvorni viski od ječma u Škotskoj naziva malt whisky, a najcjenjeniji je tzv. single malt whisky.

Za proizvodnju takvog viskija potreban je samo ječam, voda i kvasac. Prvo se ječam ostavi da proklije u vodi čime se oslobađa ječmeni slad tj. maltoza (vrsta šećera). Maltoza se zatim melje i otapa u vodi, te joj se dodaje kvasac. Dolazi do fermentacije, pri čemu se oslobađa alkohol. Ta se tekućina destilira, a proizvod se zatim stavlja u hrastove bačve. Svaki single malt whisky u Škotskoj mora odležati barem 3 godine u hrastovoj bačvi. Često se viski drži i mnogo dulje u bačvama, što je onda posebno označeno (npr. aged 12 years). Ako je viski punjen u bocu iz jedne bačve, nosi oznaku single cask ili single barrel. Osim spomenutog single malt whiskeya, koji je najcjenjeniji, postoji i blended malt (dobiven miješanjem više destilata od ječma), single grain (dobiven destilacijom pšenice ili raža), blended grain (dobiven mješavinom destilata pšenice i raži) i obični blended (dobiven miješanjem svih navedenih mogućnosti).

Tajni pakt u Doveru s ciljem da se katolička vjera vrati u Englesku – 1670.

Po tom je paktu njen brat – britanski kralj Karlo II. – trebao otvoreno prijeći na katoličanstvo, pri čemu bi mu Francuska pružila potporu. 

Prvoga lipnja 1670. godine sklopljen je tajni pakt u Doveru po kojem je Velika Britanija trebala prijeći na katoličku vjeru. Kao što je poznato, Engleska se odvrgnula od Rima i katoličanstva još u 16. stoljeću za vrijeme vladanja kralja Henrika VIII. iz dinastije Tudor. Kasnije je bilo pokušaja da se katolička vjera vrati u Englesku, no uglavnom je oko toga dolazilo do krvavih sukoba. Zbog toga su takvi pokušaji redom propadali.

Međutim, britanski kraljevi Karlo I. i Karlo II. (otac i sin) iz dinastije Stuart bili su prilično skloni katoličanstvu, premda su nominalno bili poglavari Anglikanske crkve (protestantska crkva u Engleskoj). Primjerice, Karlo I. oženio se katolkinjom – Henriettom Mariom od Francuske – zbog čega su protestanti bili sumnjičavi prema njemu. Katoličkom lordu Baltimoreu dao je Karlo I. koloniju nazvanu Maryland, koja je danas važna američka savezna država u neposrednoj blizini glavnog grada Washingtona (po lordu Baltimoreu danas se zove najveći grad u Marylandu – Baltimore). Međutim, Englezi pod Oliverom Cromwellom smaknuli su Karla I. 1649. godine i ukinuli monarhiju.

Njegov sin, Karlo II. kasnije je uspio doći na britansko prijestolje kad je monarhija obnovljena. Kao i otac, imao je simpatije prema katolicima. Naime, majka mu je bila katolkinja (spomenuta Henrietta Maria), a i sam se oženio katolkinjom – portugalskom princezom Katarinom – pri čemu je u miraz dobio Bombay (važan dobitak za Britaniju u Indiji). Dapače, sestra Karla II. – princeza Henrietta – udala se za brata francuskog kralja Luja XIV., čime je postala Madame na francuskom dvoru. Naime, na francuskom dvoru ljudi na najvišim položajima imali su obično najkraće naslove. Tako je kraljev brat jednostavno nazivan Monsieur (hrv. Gospodin), a njegova supruga Madame(hrv. Gospođa). Nešto dalji kraljev rođak – knez de Conde – nazivan je Monsieur le Prince (hrv.Gospodin knez), a još niži pripadnici dvora imali su duže titule, da bi znalo o kome se radi. Sve u svemu, za Henriettu je bilo dovoljno reći Madame.

Upravo je Madame bila glavna posrednica pri sklapanju tajnog pakta u Doveru. Po tom je paktu njen brat – britanski kralj Karlo II. – trebao otvoreno prijeći na katoličanstvo, pri čemu bi mu Francuska pružila potporu. S druge je strane Velika Britanija trebala francuskom kralju Luju XIV. (šogoru od „Madame“) pružiti vojnu podršku pri osvajanju Nizozemske (nizozemski vladar Vilim Oranski bio je protestantski nad-neprijatelj katoličkog Luja XIV.)

Očigledno je to doba oko 1670. godine obilovalo tajnim paktovima u Europi. Prisjetimo se, naime, da je upravo tih godina u Zrinsko-frankopanskoj uroti sklapan tajni savez Luja XIV. i hrvatskih velikaša. Taj je savez propao, pa su urotnici pokrenuli tajne pregovore čak i s Osmanlijama. Međutim, kao i Doverski pakt, tako je i urota hrvatskih velikaša propala, a 1671. godine Zrinski i Frankopan smaknuti su odsijecanjem glava.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI