Početak Finskog građanskog rata (1918.)
Dana 26. siječnja 1918. pripadnici finske Crvene garde izvjesili su crvenu svjetiljku na vrhu kule Helsinške radničke dvorane, čime su simbolički obilježili početak Finskog građanskog rata. Vodio se između Crvene garde, milicije pobunjenih socijalista, i Bijele vojske, koja se sastojala od vladine vojske i dobrovoljaca. Obje su strane uživale stranu pomoć. Crvenima je pomagala sovjetska Rusija, a Bijelima ponajprije Nijemci.
Rat je nastao kao posljedica Oktobarske revolucije i kaosa izazvanog Prvim svjetskim ratom i kolapsom Ruskog Carstva. Crveni su bili najjači u gradovima i industrijskim središtima južne Finske te su u veljaču krenuli u opću ofenzivu. Međutim, Bijeli su za razliku od njih imali razvijen sustav novačenja i njemačke instruktore zahvaljujući čemu su se oduprli napadu Crvenih te u ožujku krenuli u protuofenzivu. Iskrcavanje njemačkih trupa na jugozapadu zemlje kasnije u tom mjesecu jasno je okrenulo rat u korist Bijelih. Ruske snage, iscrpljene građanskim ratom u vlastitoj zemlji, nisu im mogle parirati. Crvene su snage poražene početkom svibnja, a dio ih se spasio bijegom u Rusiju.
Rat je karakteriziralo provođenje masovnog terora. Pogubljeno je oko 1650 Bijelih i 10.000 Crvenih, a nakon rata su crveni zarobljenici smješteni u logore gdje ih zbog strašnih uvjeta umrlo više od 13.000. U ratu je poginulo ukupno oko 36.000 ljudi odnosno 1,2 % stanovništva Finske. Rat je podijelio naciju koja se gospodarski oporavila tek oko 1925. godine. Srećom za Finsku, Njemačka je izgubila Prvi svjetski rat, što je osujetilo planove da o uspostavi njemačkog protektorat. To je omogućilo demokratizaciju Finske i pomirenje među njenim stanovništvom.
Piše: Boris Blažina
Po kome se zove glavni grad Konga Brazzaville? (1852.)
Dana 26. siječnja 1852. rođen je slavni istraživač Pierre Savorgnan de Brazza, jedan od rijetkih Europljana iz doba kolonijalizma koji su ostali u dobroj uspomeni Afrikancima. Primjerice, 2005. nekoliko je afričkih država sagradilo njemu u čast mauzolej u Kongu, koji je koštao oko 10 milijuna dolara. Slavi ga se kao osnivača Republike Kongo. Ta dobra reputacija zasniva se na njegovoj borbi protiv ropstva i iskorištavanja Afrikanaca, te na njegovom humanitarnom radu.
Brazza je bio rođeni Talijan i to aristokratskog podrijetla. Otac mu je bio grof Ascanio Savorgnan di Brazzà i potjecao je iz mjesta Udine nedaleko od slovensko-talijanske granice. Mladom Brazzi rođeno ime bilo je Pietro, no školovao se u Francuskoj, a kasnije je postao i francuski državljanin, pri čemu mu je ime promijenjeno u Pierre (Pietro i Pierre su, dakako, talijanska odnosno francuska varijanta imena Petar).
Pierre Savorgnan de Brazza uključio se u francuska istraživanja Afrike u dobi od oko 20 godina. Za razliku od mnogih, na prvu je ekspediciju u Afriku krenuo s ciljem borbe protiv ropstva. U središnjoj Africi, na obali rijeke Konga, osnovan je za vrijeme njegove ekspedicije grad koji je kasnije – njemu u čast – dobio naziv Brazzaville. To je danas glavni grad Republike Kongo. Brazza je usto odigrao ključnu ulogu u širenju francuskog kolonijalnog utjecaja bez ulaska u rat s Belgijom, koja je zagospodarila velikim dijelom Konga. Iako razočaran kolonijalnim izrabljivanjem, ostatak je života proveo pišući izvješća o strašnim životnim i radnim uvjetima domorodačkog stanovništva.
Napoleon postao predsjednikom Republike Italije (1802.)
Dana 26. siječnja 1802. Napoleon Bonaparte postao je predsjednikom republike u Italiji. Naime, u Italiji je te godine uspostavljena Republika Italija (tal. Repubblica Italiana) kao vazalna država Francuske. Slične vazalne republike, ustrojene po uzoru na revolucionarnu Francusku, osnivane su u to doba diljem Europe (u Švicarskoj Helvetska Republika, u Nizozemskoj Batavijska Republika itd.)
Vazalna Republika Italija obuhvaćala je uglavnom sjeverni dio današnje Italije, uključujući Milano, Bolognu, Modenu, Bergamo, Rimini i Mantovu. Glavni grad bio joj je Milano, a za predsjednika je izabran Napoleon Bonaparte, tadašnji francuski prvi konzul. Potpredsjednik je bio Francesco Melzi d’Eril. Republika Italija imala je i vladu sa sedam ministarstva.
Radilo se o razmjerno kratkotrajnoj državnoj tvorevini. Naime, Napoleon se 1804. proglasio carem Francuza, a Republiku Italiju pretvorio je u Kraljevinu Italiju, sa sobom kao kraljem (čak se i krunio u Milanu znamenitom Željeznom krunom Lombardije). Za potkralja Kraljevine Italije postavio je svog posinka Eugènea de Beauharnaisa (Jozefininog sina iz prvog braka).
Sydney osnovan kao kažnjenička kolonija (1788.)
Datumom osnivanja australskog Sydneyja kao kažnjeničke kolonije smatra se 26. siječnja 1788. godine. Naime, tog su dana britanski brodovi s kažnjenicima pristali u zaljevu kod kojeg je izrastao budući Sydney. Radilo se o jedanaest bodova tzv. Prve flote (engl. First Fleet), pod zapovjedništvom kapetana Arthura Phillipa. Dolazak Prve flote dogodio se osamnaest godina nakon što je znameniti pomorski istraživač James Cook prvi put posjetio to područje (današnju obalu Novog Južnog Walesa) i zaposjeo ga u ime Velike Britanije.
Kolonija Sydney ime je dobila po lordu Sydneyju, britanskom političaru i aristokratu koji je u razdoblju slanja Prve flote bio na položaju ministra unutarnjih poslova, čime je imao nadležnost i nad britanskim kažnjenicima. Lordu Sydneyju rođeno je ime glasilo Thomas Townshend, a naslov lorda nosio je od 1783. godine (tada je proglašen barunom Sydneyjem, a 1789. uzdignut je i na položaj vikonta Sydneyja).
Prirodnu luku u kojoj je nastao grad Sydney spomenuti kapetan Arthur Phillip smatrao je jednom od najboljih luka na svijetu zbog njenih povoljnih geografskih obilježja. Kapetan Arthur Phillip postao je ujedno i prvim guvernerom Novog Južnog Walesa, što je nekoć bio naziv za cjelokupno okolno australsko područje čiji je Sydney bio glavni grad.
Izvor: Povijest.hr
