Slavko Kvaternik oslobodio Međimurje od Mađara (1918.)
Hrvatske vojne jedinice ušle su u Međimurje na Badnjak, 24. prosinca, 1918. godine. Bilo je to svega mjesec i pol dana nakon završetka krvavog Prvog svjetskog rata, a Međimurje je do tada pripadalo Mađarskoj, točnije Kraljevini Ugarskoj.
Premda je Međimurje etnički bilo gotovo čisto hrvatsko područje u povijesti je često bilo na meti mađarskih ekspanzionista, a krajem 18. stoljeća administrativno potpada pod mađarsku županiju Zala. Pod hrvatskom vlašću ponovo se našlo revolucionarne 1848. godine kad je ban Jelačić oslobodio Međimurje, krenuvši dalje u Mađarsku, kojoj je navijestio rat. Takvo stanje bilo je do 1861. kada je, nametnutom mađarskom i austrijskom politikom, ponovno pripalo Mađarskoj. U tom razdoblju provođena je sustavna mađarizacija, zabranjena je uporaba hrvatskog jezika i hrvatskih društava.
Nakon Prvog svjetskog rata došlo je do raspada Austro-Ugarske, a Međimurje ostaje izvan granica novoosnovane Države SHS. Nezadovoljni Međimurci osnivaju svoje Narodno vijeće te traže ujedinjenje s hrvatskim krajevima. Dolazi do pobune koju su Mađari krvavo ugušili, strijeljavši ili objesivši stotinjakMeđimuraca. Kako politički i diplomatski pregovori o pripojenju Međimurja Hrvatskoj ne uspjevaju, 6. prosinca 1918. izrađen je vojni plan sa kompletnom logistikom za oslobođenje ovog hrvatskog kraja. Na čelu hrvatske vojske bio je poznati Slavko Kvaternik, kasnije najviše pozicionirani časnik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Kvaternik je u to doba imao čin pukovnika iz nedavno ugašene austro-ugarske carske i kraljevske vojske. Vojsku je činilo sedam bojni, konjička divizija i četiri topničke baterije (sastavljene od kadeta, sokolske legije i međimurskih dragovoljaca), Varaždinski bataljun, pukovnija husarske konjice, Karlovački pješački puk, Sisački bataljun i dvije čete Slovenaca. Vojni pohod bio je iz dva pravca, glavni pravac preko Drave (čamci i splavovi kod Hrženice i Preloga), i drugi kroz Sloveniju. Suočeni odlučnom i žestokom vojnom akcijom, Mađari su prisiljeni na predaju nakon čega u Čakovec ulazi glavna kolona pod vodstvom podpukovnika Dragutina Perka, a glavni zapovjednik Slavko Kvaternik i službeno preuzima vlast nad cijelim Međimurjem.
Dana 9. siječnja 1919. godine na trgu ispred franjevačke crkve u Čakovcu održana je javna opća skupština. Na toj skupštini donijeta je Rezolucija o odcjepljenju Međimurja od mađarske države. Ipak,Mađari se nisu lako pomirili s gubitkom Međimurja te su sve nade polagali u diplomaciju, tj, u Mirovnu konferenciju u Parizu. Na njihovu žalost, vodeći se principom samoodređenja naroda, svjetski vođe odlučili su da Međimurje pripadne Kraljevini SHS. Mirovnim ugovorom u Trianonu, potpisanim 4. lipnja 1920., Mađari su se odrekli svih pretenzija prema Međimurju (ali samo do početka Drugog svjetskog rata).
Piše: Dražen Krajcar
Tiha noć, sveta noć (1818.)
Na Badnjak 1818. godine prvi put je izvedena danas najpoznatija božićna pjesma Tiha noć, sveta noć(njem. Stille Nacht, heilige Nacht). Dogodilo se to u crkvi sv. Nikole u austrijskom gradiću Oberndorfu, 17 kilometara od Salzburga.
Riječi pjesme Tiha noćnapisao je mladi pomoćni svećenik Joseph Mohr 1816. u Mariapfarru, u salzburškom okrugu Lungau. Dvije godine kasnije stihove je pokazao svom prijatelju Franzu Gruberu, učitelju i orguljašu, te ga zamolio da ih uglazbi za dva glasa i zbor uz pratnju gitare. Naime, te godine miševi su progrizli mjehove orgulja, onemogučivši sustav zraka nužan da bi cijevi proizvodile glazbu. Tako je postajala bojazan da će crkva sv. Nikole bez orgulja ostati tiha za Badnjak. Stoga su Mohr i Gruber odlučili da se Tiha noć izvede uz pratnju gitare. Originalni tempo pjesme bio je brz i živahan poput plesne glazbe, dok se danas ta pjesma izvodi obično u laganom tempu.
Tiha noć oduševila je župljane, a ubrzo nakon toga, tirolska obitelj specijalizirana za izradu orgulja Mauracher i pjevačke obitelji popularizirale su pjesmu tako da je postala poznata u cijeloj Europi, a potom i u svijetu.
Ova božićna pjesma danas se pjeva na više od 300 jezika i dijalekata, a snimljena je u raznim vokalnim i/ili instrumentalnim obradama i izvedbama u gotovo svim glazbenim žanrovima. U ožujku 2011. godineTiha noć, sveta noć ubilježena je na UNESCO-v popis austrijske nematerijalne kulturne baštine.
piše: Dražen Krajcar
U Münchenu rođena carica Sissi (1837.)
Na današnji dan 1837. godine rođena je Elizabeta, austrijska carica poznata pod nadimkom Sissi. Rodila se u palači vojvode Maksimilijana (njem. Herzog-Max-Palais) u Münchenu, glavnom gradu tadašnje Kraljevine Bavarske, a otac joj je bio pripadnik mlađe grane bavarske vladajuće dinastije Wittelsbach. Elizabeta i njen suprug Franjo Josip, za koga se udala u dobi od samo 16 godina, bili su sestrična i bratić, a imali su troje djece. Njihove majke bile su sestre, obje bavarske vojvotkinje i kćeri prvog bavarskog kralja Maksimilijana I. iz dinastije Wittelsbach. Sissi je uvijek bježala od etikete Bečkoga dvora. Zbog nesretnog braka oboje su imali izvanbračne afere. Austrijska carica te hrvatsko-ugarska kraljica Sissi umrla je u 61. godini od posljedica ranjavanja.
Moćna poljska kraljica rodom iz Graza (1588.)
Dana 24. prosinca 1588. godine u štajerskom glavnom gradu Grazu rođena je nadvojvotkinja Konstancija iz dinastije Habsburg, kasnija poljska kraljica. Bila je kći nadvojvode Karla Habsburškog, vladara Štajerske, Kranjske, Koruške i još nekih zemalja u sastavu tzv. Unutrašnje Austrije (Gorica i Gradiška). Po tom je nadvojvodi ime dobio hrvatski grad Karlovac (njem. Karlstadt), koji je građen u njegovo vrijeme za obranu spomenutih zemalja od Osmanlija.
Nadvojvotkinja Konstancija imala je četrnaestero braće i sestara, koji su većinom također došli na izuzetno visoke položaje. Primjerice, Konstancijin je stariji brat Ferdinand postao carem Svetog Rimskog Carstva, starija sestra Margareta postala je španjolskom kraljicom, a mlađa sestra Marija Magdalena velikom vojvotkinjom Toskane. Godine 1605. udala se Konstancija za poljskog kralja Sigismunda III. Vasu, koji je prethodno bio i švedski kralj (u međuvremenu je bio izgubio švedsko prijestolje). Tim je brakom Konstancija postala kraljicom Poljske i velikom vojvotkinjom Litve, na kojim je položajima ostala sve do smrti 1631. godine, tj. čak 25 godina. Imala je znatne političke ambicije u tom razdoblju, jednom od najsjajnijih u poljskoj povijesti (primjerice, između 1610. i 1612. godine Poljska je uspjela okupirati čak Moskvu, a pokrivala je veći dio današnje Ukrajine i baltičkih zemalja).
Izvor: Povijest.hr
