Prvi dan suđenja Ivani Orleanskoj (1431.)
Dana 21. veljače 1431. održano je prvo sudsko saslušanje slavne sv. Ivane Orleanske. Naime, tu sveticu koja je spasila Francusku od engleske invazije, Englezi su iz odmazde nepravedno optužili za herezu (krivovjerje). Suđenje je održano u gradu Rouenu u sjevernoj Francuskoj, koji je tada još bio pod engleskom okupacijom. U povijesti je taj proces ostao zapamćen kao jedno od najpoznatijih suđenja uopće.
Sv. Ivani Orleanskoj uskratili su pravo na odvjetnika, tako da se mogla braniti isključivo sama. Već na prvoj sjednici suda došlo je do incidenta prilikom njene zakletve. Kad su je pitali hoće li govoriti istinu, odgovorila je da će reći svu istinu o stvarima koje su se dogodile, ali da ne namjerava otkriti ništa od onoga što joj je Bog objavio. Te je stvari, po svojim riječima, otkrila samo francuskom kralju Karlu VII. (protivniku Engleza) i nikome drugome.
Usprkos zadivljujućoj i inteligentnoj svetičinoj obrani, sud ju je osudio na smrt. Spaljena je na lomači u svibnju te iste godine. Zanimljivo je da je jedan od najvećih prijestupa za koji su ju optuživali bilo nošenje muške odjeće. Katolička Crkva već je 20-ak godina kasnije poništila njenu nepravednu optužbu za krivovjerje. Godine 1920. proglašena je Ivana Orleanska sveticom Katoličke Crkve.
Arhitektonska legenda Ivo Vitić (1917.)
Hrvatski arhitekt Ivo Vitić projektirao je neka od najvažnijih djela hrvatske poslijeratne moderne. Bio je cijenjeni arhitekt snažne osobnosti za kojeg svi kažu da je znao uživati u životu.
Ivo Vitić rođen je 21. veljače 1917. u Šibeniku. Krenuo je u šibensku gimnaziju, ali je izbačen zbog sukoba s nastavnikom. Upisao je Tehnički fakultet u Zagrebu i odmah se istaknuo svojim radom i talentom. Kao student zarađivao je crtajući za 20th Century Fox. Godine 1951. osnovao je Arhitektonski ured Vitić, koji je ostao poznat pod imenom AB 17 i bio je gotovo privatni arhitektonski biro, što je tada bilo gotovo nemoguće.
U Zagrebu je projektirao nekoliko obiteljskih vila, nezaboravni Pionirski grad, poznatu Kockicu koja zapravo nije dovršena jer je Vitić zamislio i kongresnu dvoranu. Ta se zgrada smatra vrhuncem njegova stvaralaštva. Bio je jedina osoba koja je u Kockicu smjela ulaziti bez sigurnosne provjere. U Zagrebu je i impresivni neboder kojeg svi nazivaju Vitićevim ili Šarenim neboderom. Zgrada klizališta na Zagrebačkom velesajmu također je njegov projekt. Vitić je u tom paviljonu zamislio kupolu koja propušta svjetlost, ali nitko u tadašnjoj Jugoslaviji nije znao to odraditi. Prvotnu ideju zamijenio je visećom betonskom konstrukcijom, kakvih je svijetu bilo tek nekoliko.
Zanimljivo je da je njegov neboder Auto-Makedonije u Skoplju ostao neoštećen u strašnom potresu 1963. u kojem je uništeno više od 70% zgrada. Najvažniji projekt u Šibeniku bio je Dom JNA u kojem je danas smještena knjižnica Juraj Šižgorić.
Vitić je privatno vodio vrlo zanimljiv život. Po nekoliko mjeseci provodio bi na jedrilicama, često je organizirao zabave, vozio je automobile kakve u ovom dijelu svijeta nije imao nitko. Bio je športaš, bavio se plivanjem i ronjenjem. Bio je energičan, atraktivan, suvremen, šarmantan i talentiran za mnogo stvari. Zanimljivo je da si je dao truda i naučio hrvatski standardni jezik, pa nije govorio na dijalektu. Da je slučajno živio u kojoj drugoj zemlji o njemu bi se zasigurno snimali filmovi. U Hrvatskoj se njegovo ime, nažalost, spominje u kontekstu oronulih pročelja i arhitektonskih elemenata koji padaju po prolaznicima.
Piše: M.A.
Prva prava parna lokomotiva na svijetu puštena u pogon (1804.)
Dana 21. veljače 1804. održana je vrlo uspješna demonstracija rada parne lokomotive na željezničkim tračnicama, što se smatra svojevrsnim početkom željezničkog doba u svjetskoj povijesti. Željeznice su odigrale golemu ulogu tijekom industrijske revolucije i promijenile su način kretanja osoba i robe na velike udaljenosti. Dizajner parne lokomotive koja je obavila vožnju na današnji dan bio je Richard Trevithick, važan izumitelj i inženjer iz ranog doba željeznica.
Demonstracija je održana u Walesu, na području velike željezare Pen-y-Darren, oko 30 kilometara od velškog glavnog grada Cardiffa. Zanimljivo je da je područje južnog Walesa bilo važno za rani početak industrijske revolucije, a spomenutim događajem postalo je važno i za početak željeznica.
U vezi s tim događajem postojala je i oklada. Naime, vlasnik željezare Pen-y-Darren okladio se s vlasnikom jedne druge željezare da Trevithickova lokomotiva može vući 10 tona željeza na udaljenost od 16 kilometara do susjednog mjesta Abercynon. I doista, Trevithickova lokomotiva uspješno je izvršila taj pothvat, prenijevši 10 tona željeza, pet vagona i 70 ljudi na spomenutu udaljenost.
Izvor: Povijest.hr
