Dubrovnik odbio izgraditi pravoslavnu crkvu (1771.)

U Dubrovačkoj Republici službena religija bila je katoličanstvo, a pravoslavcima i muslimanima bilo je zabranjeno podizati svoja svetišta, ali i noćenje unutar gradskih zidina. Jedina iznimka bili su Židovi koji su imali svoju sinagogu u Žudioskoj ulici. Slabljenje Republike u drugoj polovici 18. stoljeća koristi Rusko Carstvo vršeći pritisak na dubrovačke vlasti oko pitanja pravoslavnih vjernika.

Tako su Dubrovčani, preko svojih diplomatskih kanala, saznali da ruska carica Katarina namjerava službeno zatražiti da se u Dubrovniku podigne pravoslavna crkva te postaviti pitanje zaštite pravoslavnih stanovnika u Dubrovniku. Dubrovačka vlada odbijala je i samu pomisao o podizanju nekatoličke crkve, a smatrala je da pravoslavci u Republici uživaju potpunu slobodu. Stoga je u Petrograd carci poslala poslanstvo s jasnim uputama.

U uputama, datiranim na 20. siječnja 1771. godine, u kojoj vlada pravoslavce naziva Grcima, između ostaloga piše: „U pitanju crkve mora se reći da slobodno ispovijedanje vjere u ovoj državi imaju također nesjedinjeni Grci, osim same crkve, koja u toliko stoljeća nikada nije osnovana”. Pitanje pravoslavne crkve i pravoslavnih vjernika u Dubrovniku tih godina dubrovačko-ruskog sukoba nije riješeno. To će se dogoditi tek 1790. stvaranjem pravoslavne općine.

Deset godina kasnije posvećena je prva pravoslavna bogomolja koja se nalazila izvan gradskih zidina, na Posatu u privatnoj kući bez vanjskih crkvenih obilježja. Tek 1804. pravoslavnom svećeniku dopušteno je stalno boraviti u gradu. Prva prava pravoslavna crkva izgrađena je uz pravoslavno groblje na Boninovu 1848. godine. Naposljetku 1877. u dubrovačkoj staroj jezgri izgrađena je i posvećena Pravoslavna saborna crkva svete Blagovijesti.

piše: Dražen Krajcar

Konferencija Wannsee o rješenju židovskog pitanja (1942.)

Konferencija u berlinskom predgrađu Wannsee na kojoj su sudjelovali visoki nacistički dužnosnici održana je 20. siječnja 1924. godine. Svrha konferencije bilo je upućivanje prisutnih u činjenicu da je Reinhard Heydrich postavljen za glavnog izvršitelja konačnog rješenja židovskog pitanja.

Heydrich je na konferenciji predstavio plan po kojem je europske Židove trebalo iskoristiti za radne akcije na izgradnji cesta. One koji tijekom radova ne bi umrli trebalo je na kraju likvidirati. Heydrich je u to doba bio najviši časnik u SS-u nakon Himmlera. Imao je čin SS-Obergruppenführera i generala policije, te funkciju šefa Glavne državne službe sigurnosti (njem. Reichsicherheitshaumptamta, RSHA), koji je obuhvaćao između ostalog i Gestapo.

Na sastanku je među prisutnima bio i poznati zločinac Adolf Eichmann. Plan o gradnji cesta nikada nije izvršen, ali onaj o masovnoj likvidaciji Židova jest. Heydrich je ubijen u zasjedi u Pragu u lipnju iste godine (za osvetu su Nijemci naredili uništenje cijelog jednog gradića u Češkoj i ubili oko 1300 ljudi).

piše: Dražen Krajcar

Košarka je nastala zbog duge zime? (1892.)

Košarku je izmislio kanadski liječnik James Naismith krajem 19. stoljeća koji je radio na američkom sveučilištu Springfield. To mu je zapravo bio zadatak na poslu. Naime, studenti koji su se bavili športom trebali su tijekom dugih hladnih zima održavati kondiciju na zatvorenom, tj. u dvorani, ali uz uvjet da igra ne bude gruba, odnosno da ne dođe do sportskih ozljeda.

Naismith je spojio nekoliko tadašnjih športova u jedan te objasnio studentima pravila: Na visini od 3 metra nalazi se otvor u koji moraju ubaciti loptu. To je bio prvi koš i nije imao rupu kroz koju bi lopta pala na pod. Teren je bio upola manji, a u svakom je timu bilo 9 košarkaša. U početku nisu imali posebnu loptu, nego su igrali nogometnom loptom. Popularni dribling niti je bio dozvoljen tadašnjim pravilima, niti je bio moguć sa starim loptama.

Prva službena košarkaška utakmica odigrana je 20. siječnja 1892. u sportskoj dvorani. Iste godine oformljena je i ženska momčad. Košarka je odmah stekla veliku popularnost i proširila se na mnoge države. Godine 1932. osnovana je Međunarodna košarkaška federacija (FIBA), a već 1936. postaje jedan od olimpijskih sportova.

Piše: Marsela Alić

Kralj Karlo I. završio na sudu (1649.)

Na današnji dan 1649. započelo je suđenje engleskom kralju Karlu I. u Građanskom ratu. Radilo se o prvom slučaju suđenja nekom engleskom kralju u povijesti, a proveli su ga pripadnici Parlamenta, kao snage koja se protiv kralja u tom ratu borila.

Zatočeni kralj izveden je pred sud u velikoj dvorani zvanoj Westminster Hall, koja se očuvala sve do danas (bila je svojedobno najveća srednjovjekovna dvorana u Europi). Kralju je sudilo 135 povjerenika (engl. commissioners), pod predsjedništvom suca Johna Bradshawa. Tako sastavljeni sud nazivan je Visokim sudom (engl. The High Court of Justice), no od spomenutih 135 povjerenika nikad ih se na suđenju nije pojavilo više od 68. Glavni tužitelj bio je John Cook, koji je iznio optužnicu protiv kralja. Dok je Cook govorio, kralj ga je navodno više puta pokušao prekinuti, usmeno i dodirivanjem štapom.

Budući da Cook nije prestajao, u jednom ga je trenutku kralj udario štapom po ramenu, tako da je otpao srebrni ukras s vrha štapa. Nakon čitanja optužnice, kad mu je konačno dopušteno govoriti, kralj je naglasio da nijedan sud nema pravo suditi monarhu. Tjedan dana nakon početka suđenja kralj je proglašen krivim i osuđen je na smrt. Smaknut je već 30. siječnja 1649. na području Whitehalla.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI