Britanci oteli jug Afrike Nizozemcima (1806.)

Britanci oteli jug Afrike Nizozemcima (1806.)

Britansko osvajanje Kaapstada na jugu Afrike dovršeno je 18. siječnja 1806. godine. Kaapstad su Britanci oteli Nizozemcima i preimenovali ga u Cape Town, a tamošnju nizozemsku koloniju imena Kaapkolonie preimenovali su u Cape Colony. Riječ je o području na krajnjem jugu Afrike, kojim su Nizozemci vladali još od 1652. godine, no budući da su Nizozemci pali pod utjecaj Napoleona Bonapartea, Britanci su kao francuski neprijatelji odlučili zavladati južnom Afrikom.

Odlučujuču pobjedu nad nizozemskim snagama ostvarili su u Bitki kod Blaauwberga u blizini Cape Towna deset dana ranije. Britanske je snage vodio general David Baird, a nizozemske general Jan Willem Janssens.

Posljednji nizozemski generalni guverner na jugu Afrike bio je Jan Willem Janssens, koji je potpisao konačnu predaju Britancima. Radilo se o strateški izuzetno važnom posjedu za Ujedinjenu Kraljevinu, osobito zbog pomorskog prometnog puta iz Europe prema Indiji i ostalim dijelovima Azije.

U to doba na jugu Afrike živjelo je oko 20.000 bijelih kolonista, koji su držali oko 25.000 robova. Britanci su nakon spomenutog osvajanja držali najjužniji dio Afrike sve do 20. stoljeća. Naime, tek 1931. dobila je Južna Afrika faktičku nezavisnost od Ujedinjena Kraljevine. Još sljedećih trideset godina, sve do 1961. godine, britanski su monarsi bili ujedno i monarsi Južne Afrike (posljednja je bila Elizabeta II.) Tek je 1961. Južna Afrika postala republika s predsjednikom na čelu.

Piše: Dražen Krajcar

U dvorcu Königsberg okrunjen prvi pruski kralj (1701.)

U dvorcu Königsberg okrunjen prvi pruski kralj (1701.)

Na današnji dan 1701. Fridrik I. iz dinastije Hohenzollern okrunio se za kralja u Pruskoj, čime je ta država prvi put u povijesti postala kraljevstvom. Krunidba je održana u dvorcu Königsberg (njem. Königsberger Schloss) u istoimenom pruskom glavnom gradu. Danas grad Königsberg nosi ime Kalinjingrad, a nalazi se u sastavu Ruske Federacije.

Kralj Fridrik I. okrunio se za kralja u Pruskoj kako bi uzveličao svoj značaj i status svoje dinastije Hohenzollern. Naime, do tada su Hohenzollerni nosili naslov knezova izbornika (njem. Kurfürsten) i vojvoda Pruske, čime su bili nižeg statusa od nekih drugih europskih vladara manje stvarne moći. Fridrik je, međutim, uspio nagovoriti svetorimskog cara Leopolda I. Habsburškog da mu dopusti preuzimanje više titule. Uzimanjem spomenute kraljevske titule dinastija Hohenzollern uzdignuta je na viši rang (u 19. stoljeću postali su čak i njemačkim carevima).

Fridrikov unuk Fridrik II. Veliki bio je jedan od najvećih vojskovođa svih vremena. Iako je i Fridrik I. ostvario vojnu karijeru, zapamćen je ponajprije kao pokrovitelj umjetnosti i znanosti. Otvorio je dvije akademije, jednu za znanost, a drugu za umjetnost. Unatoč činjenici da je ratovao protiv Francuske, cijenio je njihovu kulturu te je svoj dvor uredio po uzoru na Luja XIV.

Piše: Boris Blažina

Prvo slijetanje zrakoplova na brod (1911.)

Prvo slijetanje zrakoplova na brod (1911.)

Dana 18. siječnja 1911. prvi je put u povijesti izvršeno uspješno slijetanje zrakoplova na brod. Radilo se o važnom događaju koji je pokrenuo gradnju nosača zrakoplova, danas najvažnijih vojnih plovila u svjetskim mornaricama. Slijetanje je izveo pilot Eugene Burton Ely u zrakoplovu tipa Curtiss. Sletio je na posebno konstruiranu platformu na krmi američkog ratnog broda USS Pennsylvania i zaustavio se pomoću kuke i snažne žice.

Brod USS Pennsylvania, oznake ACR-4, pripadao je kategoriji oklopnih krstarica, a porinut je 1903. godine. Radilo se o plovilu dužine 153,6 metara i istisnine oko 13.900 tona. Eugene Ely poletio je s kopna i sletio na USS Pennsylvaniju dok je ona bila usidrena u zaljevu San Francisca. Eugene Burton Ely poginuo je prilikom izvođenja jedne točke letalačkog programa. Kongres SAD-a mu je 1933. dodijelio visoko odlikovanje za zasluge na polju unapređenja civilnog zrakoplovstva te za pionirska djela korisna za razvoj američkog ratnog zrakoplovstva.

Piše: Boris Blažina

Vjenčanje koje je dovršilo Ratove ruža (1486.)

Vjenčanje koje je dovršilo Ratove ruža (1486.)

Dana 18. siječnja 1486. održano je vjenčanje koje je ujedinilo prethodno zaraćene engleske dinastije Lancaster i York. Henrik VII. Tudor, nasljednik dinastije Lancaster, oženio se Elizabetom od Yorka. Ratovi koji su se prije vodili između te dvije dinastije – tzv. Ratovi ruža (engl. Wars of the Roses) definitivno su okončani, a potomci Henrika i Elizabete za svoj su amblem uzeli bijelu ružu unutar crvene (simbol ujedinjenja dvaju ruža). Crvena ruža nekoć je bila simbol dinastije Lancaster, a bijela dinastije York.

Elizabeta od Yorka bila je kći Eduarda IV. i Rikarda III. Bila je više od devet godina mlađa od Henrika VII. Tudora, tj. u trenutku vjenčanja nije imala ni dvadeset godina. Prema svemu sudeći, uopće se nije bavila politikom. Rodila je svom suprugu čak sedmero djece, od kojih je daleko najpoznatiji kasniji kralj Henrik VIII.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI