Zbog čega je suđeno nacističkim liječnicima? (1946.)

Dana 9. prosinca 1946. započelo suđenje njemačkim liječnicima iz Drugog svjetskog rata, koji su optuženi za eksperimentiranje na njemačkim i stranim civilima te ratnim zarobljenicima, kao i za masovna ubojstva pod krinkom eutanazije. Usto, neki su optuženi za članstvo u kriminalnoj organizaciji SS. Među optuženima bio je i Hitlerov osobni liječnik Karl Brandt. Neki od optuženih djelovali su kao liječnici u raznim koncentracijskim logorima.

Zloglasni Josef Mengele, liječnik iz Auschwitza, uspio je izbjeći suđenje skrivajući se nakon rata po Njemačkoj i pobjegavši zatim u Argentinu. Jedna od glavnih točaka optužbe bilo je sudjelovanje u programu eutanazije, koji je predviđao usmrćivanje osoba koje su proglašene fizički ili psihički neizlječivo bolesnima, starima, deformiranima, ludima i slično.

Od 23 optuženika sedam ih je osuđeno na smrt, uključujući Hitlerovog osobnog liječnika te šefa njemačkog Crvenog križa. Devet ih je osuđeno na zatvorsku kaznu, a sedmorica su oslobođena.

Markiz de Caulaincourt – Napoleonov ključni suradnik (1773.)

Dana 9. prosinca 1773. rođen je Armand Augustin Louis de Caulaincourt, jedan od najbližih suradnika Napoleona Bonapartea. Za razliku od velikog broja Napoleonovih vodećih vojnih zapovjednika, Caulaincourt je bio plemićkog podrijetla. Otac mu je bio markiz iz razdoblja Starog režima (fr. Marquis de Caulaincourt). Armand Augustin Louis rodio se u Caulaincourtu, gradiću u sjevernoj Francuskoj, smještenom oko 55 kilometara istočno od Amiensa.

Mladi Armand Augustin Louis službovao je u francuskoj kraljevskoj vojsci u razdoblju prije Francuske revolucije, a zbog svojeg je plemićkog podrijetla imao problema tijekom revolucionarnih previranja. Završio je u zatvoru, no naposljetku je uspio ponovno postati vojnim časnikom, ovaj puta u vojsci revolucionarne Franuske. Postao je važnim Napoleonovim diplomatskim suradnikom, a prema Bonaparteu je imao neobično iskren odnos, ponekad ga i kritizirajući, no uvijek ostajući vjeran.

Godine 1808. Napoleon mu je dodijelio visoku titulu vojvode od Vicenze, nazvanu po znamenitom talijanskom gradu u zaleđu Venecije. Postavio ga je kao car na položaj svog velikog štitonoše, a kasnije privremeno i na položaj velikog maršala palače, što je bilo jedno od najvažnijih dostojanstava u Francuskom Carstvu. Navodno je upravo Caulaincourt bio zaslužan za Napoleonovo stjecanje otoka Elbe nakon prve abdikacije. Nakon Bonaparteovog povratka na vlast vjerni Caulaincourt postao je ministrom vanjskih poslova Francuske, no nakon poraza kod Waterlooa ostao je bez političke moći. Od oca je 1812. Armand Augustin Louis naslijedio titulu markiza od Caulaincourta. Preminuo je 1827. u Parizu, u 54. godini.

Auguste de Beauharnais – Napoleonov unuk (1810.)

Dana 9. prosinca 1810. rođen je Auguste de Beauharnais, visokopozicionirani aristokrat povezan s Napoleonovom obitelji. Auguste je bio unuk znamenite Jozefine, Napoleonove prve supruge i carice Francuza. Naime, Augusteov otac bio je Eugène de Beauharnais, Jozefinin sin kojeg je Napoleon posvojio te obasuo mnogim titulama i častima. Primjerice, Eugènea je Napoleon imenovao potkraljem Italije, princem od Venecije i državnim nadkancelarom (fr. archichancelier d’État).

Auguste de Beauharnais od oca je naslijedio titule vojvode od Leuchtenberga i princa od Eichstätta. Po majci je Auguste bio unuk prvog bavarskog kralja Maksimilijana I., iz dinastije Wittelsbach. Nakon što se brazilski car Pedro I. oženio Augusteovom sestrom, imenovao ga je, kao svog šogora, vojvodom od Santa Cruza (brazilska titula nazvana prema Santa Cruzu pokraj Ria de Janeira).

Zanimljivo je da se Auguste oženio djevojkom koja nije bila samo princeza, nego i vladajuća kraljica s vlastitom državom. Bila je to Marija II. od Portugala, koja se za Augustea udala 1835. godine. Njoj je tada bilo samo 15 godina, ali je već bila vladajuća kraljica (Auguste je imao 24 godine). Nažalost, on je umro samo dva mjeseca nakon vjenčanja, ne doživjevši ni 25. rođendan. Da se njemu i kraljici rodilo dijete, Auguste bi dobio titulu kralja-supruga Portugala (po portugalskim je običajima princ-suprug postajao kraljem-suprugom tek nakon što bi dobio dijete s vladajućom kraljicom).

Izvor: Povijest,hr

PODIJELI