Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

36

 

Isusov poziv na krotkost i tvrdnja da će krotki i nenasilni baštiniti zemlju u potpunoj je suprotnosti s aktualnim zakonitostima prirode i društva. I u prirodi i u društvu uobičajeno je da preživljava onaj tko je najjači, najspretniji, najuporniji, onaj tko se bori za sebe i svoja prava, onaj kojega se drugi boje. To svakodnevno iskustvo jedan je od razloga zašto krepost krotkosti nije cijenjena. Ljudi općenito misle da su moć i sila moćne, da se njima može sve postići i obraniti, a Isus u trećem blaženstvu uvjerava da je prava moć blaga i nenasilna. Da bismo identificirali „krotke“, kojima se obraća treće blaženstvo, potrebno je prije svega vidjeti semitsku pozadinu o kojoj nam svjedoči već Stari zavjet. „Krotkost“ se ne bi trebala stavljati u odnos s temperamentom, nego s religioznim stavom koji je povezan s potpunim pouzdanjem u Boga, sa strpljivošću i poniznošću. Biti krotak u Bibliji znači strpljivo hoditi prema cilju koji Bog pokazuje te vjerovati u dolazak na cilj. Poznavanje i prihvaćanje cilja određuje i način našega hoda ovom zemljom i našega odnosa prema drugim ljudima. Iz toga se smije zaključiti da samo čovjek, koji je usmjeren na Boga, može iz svoga srca izbaciti zavist, srdžbu, i bijes kad se suočava s opakima i s njihovim uspjehom. Krotkost dakle znači slobodu od svake izopačene emocije i ljubazno nastojanje oko suživota s drugima. U Starom zavjetu ovim izrazom „krotak“, nazvan je Mojsije. On je bio veoma krotak čovjek, najskromniji čovjek na zemlji. On je čovjek miran, strpljiv, krotak, ne razjaruje je na neprijatelje. Nije riječ o njegovu društvenom stanju nego o njegovu ponašanju u odnosu prema onima koji mu žele i čine zlo. Nazvan je krotkim jer je strpljivo podnosio uvrede i pogrđivanja, odbio je da odgovori nasiljem na nasilje.

Krotak je dakle onaj koji uspijeva sobom i svojim nagonima te može reći da je slobodan i posjeduje sebe. Kad smo toga svjesni, da s pomoću Gospodina ovladamo sami sebe onda donosimo mir na ovoj zemlji, što i Isus od nas traži. Zemlja je dar Božji koji jamči miran život za narod, ali pod uvjetom da se opslužuju Božji zakoni. Isus nas svojom poslušnošću poziva na mir, usađuje ga u nas. Zemlja je dana da bi bila mjesto poslušnosti Bogu i da bi zemlja bila oslobođena užasa idolopoklonstva koje zarobljava i uništava čovjeka. Ako čovjekovo srce nije dobro, onda ništa drugo ne može biti dobro. A dobrota srca može, u konačnici, doći samo od Onoga koji je Sam – Dobrota, a to je jedino Bog. Zemlja Kralja mira nije nacionalna država – ona seže od mora do mora. Mir je usmjeren prema nadilaženju granica, na zemlju obnovljenu mirom koji dolazi od Boga. Treće nas blaženstvo poziva da budemo baštinici i darovatelji Božjega mira. Pokušajmo to, krenuvši sami od sebe, kako želimo da nama drugi čine, tako da i mi njima činimo. Ne budimo oholi, zavidni, ljubomorni, već obratno, budimo ono što jesmo, pomozimo jedni drugima. Budimo kreposni i ponizni u ljubavi jedni prema drugima, da uistinu zavlada onaj pravi mir kojega Isus od nas same traži. Uz Božju pomoć neka tako i bude!

Urednik: Marko Martinović

PODIJELI