Četvrto blaženstvo, prema Evanđelju po Mateju, odnosi se ponajviše na one koji su gladni i žedni pravednosti. Da bismo razumjeli Matejevo poimanje gladi i žeđi za pravednošću, dobro je razumjeti značenje koje svaka od ovih riječi ima u Svetom pismu. Zauzetost za pravednost trebala bi, prema Isusovim riječima, s jedne strane biti snažna poput potrebe za hranom i pićem, a s druge strane važnija čak i od te najosnovnije ljudske potrebe. Gladovati i žeđati za pravednošću u potpunosti bi značilo, da ne trebamo doživljavati pravednost samo kao dobar kratkotrajan osjećaj, npr., u predizbornoj kampanji, neku frazu za medije, nego nasuprot, trajno zauzimanje za pravednost bez obzira hoće li nas ljudi zbog nje hvaliti ili progoniti. Mnogi su ljudi i u naše vrijeme, zbog gladi i žeđi za pravednošću bili spremni prihvatiti trpljenje i osude te izložiti svoj život na smrt. Takvog jednog čovjeka i u naše vrijeme imamo, a to je bl. Alojzije Stepinac. On je čeznuo za pravdu. Nije mu bilo lako. Nije ni danas lako biti vjernik, nije lako svjedočiti vjeru u Isusa Krista. Nama preostaje da se trudimo biti poput Gospodina. Nitko nije savršen, niti može biti. Treba svaki pojedinac činiti pravedna djela svega svoga vijeka i ne kročiti putem nepravde. Ovo blaženstvo govori najprije o čovjeku koji je u potrebi koja se izjednačava s glađu i žeđu. To je, dakle, životna potreba, takva potreba koju može zadovoljiti samo Bog. Pravednost za kojom čovjek osjeća potrebu najprije se odnosi na njegove odnose prema drugim ljudima. Prema židovskom uvjerenju prvoga stoljeća, Bog je svijetu dao onoliko dobara koliko je dovoljno za sve ljude. Ako bi netko imao više, njegova je dužnost bila da podijeli s onima koji imaju manje. Tako se vrši pravednost. Isus je i sam rekao: „Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima“. Riječ je o uspostavi novoga društva koje će biti utemeljeno na Božjoj pravednosti koja je utemeljena u ljubavi i životu za drugoga, a ne za sebe samoga. Oni koji žeđaju takvu pravednost, oni koji na svojem primjeru ne doživljavaju takvu ljubav drugih, imaju Boga za svoga zaštitnika. On će biti njihova pravednost. On će ih nasititi.
S druge strane, pravednost se odnosi na čovjekov odnos prema Bogu. Gladan i žedan pravednosti je onaj koji u svemu želi slušati Božju riječ i do kraja je vršiti. Bog mu uzvraća, pak, svojom pravednošću. Konačno, oni koji su gladni i žedni pravednosti jesu oni ljudi koji iz toga bliskoga odnosa s Bogom izlaze promijenjeni te i sami počinju djelovati kao Bog. Oni sami nastoje ostvariti pravednost, žele nasititi gladnoga, napojiti žednoga, poći u susret potrebama drugih ljudi. To nije samo altruizam, nego duboka svijest da ono što imam nije moje, nego je Božje. Bog mi je to dao ne da se nad tim iživljavam, nego da to raspoređujem. Stoga trudimo se biti jedni prema drugima daroviti, budimo otvoreni živjeti Božju riječ danas. Budimo vjerni jedni prema drugima u Kristu, koji je sama Pravednost. Iz te Pravednosti mnogo toga možemo naučiti, samo što treba, jest biti otvoren i spreman prihvatiti tu samu Pravednost.
Urednik: Marko Martinović
