Ljubav i samoća

157
FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com

Od početka stvaranja svijeta stvoren je čovjek i bijaše sam, a ta samoća nije bila dobra za  njega, zato mu Bog stvori ženu, pomoć jednaku. Bog je utemeljio zajednicu da njih dvoje tvore jedno tijelo odnosno „brak“ i da urode plodom otvorenošću prema životu odnosno da od njih nastanu novi naraštaji. Dakle, od samih početaka je prirodno da svaki čovjek ima svoju bolju polovicu, s kojom će se uzajamno nadopunjavati i ispunjavati, dijeljenjem i darovanjem ljubavi. Jer iz ljubavi nas je Bog stvorio i radi nas je poslao svoga Sina među nas da nam pokaže koliko nas ljubi. Stvoreni smo iz ljubavi, da ljubimo i da budemo ljubljeni, da iskusimo ljubav nesebično i požrtvovno. A za tu ljubav trebamo imati dovoljno otvoreno srce, koje je spremno i umrijeti odnosno koje je spremno kroz bol i patnju doseći vrhunce. Takva ljubav nam je pokazana i dokazana od Isusa koji je za nas umro na križu, da bi nas spasio od vječne propasti, jer smo grešni i nesavršeni. Da, teško je biti ponizan i hrabar, nesebičan i spreman trpiti, jer svi mi volimo da nam bude lijepo i ugodno, a nitko ne voli da mu je neugodno i da ga nešto boli. Svaki čovjek nerado za drugoga podnosi terete i bježi od toga, iako bi mu donijelo mnogo dobra za njegov duhovni život, jer se osjeća iskorišteno i poniženo. A kada bismo podmetali leđa jedni za druge s radošću, ne bi se širilo toliko zlo svijetom. Svi mi se štedimo i ne želimo se otvoriti jedni prema drugima, da ne bi bili oštećeni. Možda je ta šteta neka bol koju trebamo preboliti, ali bol ionako prođe kako i dođe i postajemo iznutra bogatiji, jer se duhovno jačamo da možemo biti hrabri i odvažni borci protiv zla, a ne nekakvi mlakonje koji će pri prvoj poteškoći na životnom putu odustati. Rođeni smo da se borimo s ljubavlju i za ljubav, da ona pobijedi nad svime, jer ona i zaslužuje da bude glavni životni pokretač u boj. Tolikom smo ljubavlju obdareni, a toliko smo usamljeni u gužvi jedni među drugima. Svima nam je potrebna ljubav i svi čeznemo za ljubavlju, a kao da smo svakodnevno slijepi i gluhi za međusobno pomaganje, prihvaćanje i darivanje. Sve nas ta samoća i usamljenost razara i postajemo jedni prema drugima agresivni, puni predrasuda, straha, mržnje, kao da nam je netko drugi kriv za vlastito unutarnje duhovno stanje. A zapravo sami sebi negativnim stavom i razmišljanjem stvorimo određenu situaciju. Da idemo s ljubavlju jedni prema drugima, bilo bi odjeka i uvijek ima odjeka i učinka, jer ipak je Bog čudesno omogućio da ljubavlju iz dva tijela nastane novi život i novo tijelo. Da nije ljubavi, ne bi ni svijeta bilo, kako kaže jedna krasna pjesma. Bog nas je stvorio da činimo zajedništvo, da međusobno dijelimo ljubav jedni drugima, a ne da budemo osamljeni i da patimo. Stvoreni smo za ljubav, da se radujemo i ispunimo svoja srca. Kada čovjek nema ljubavi, onda se izopaćuje i zastranjuje na tolike stranputice i onda se izgubi u tome kaosu. Otkuda homoseksualizam, abortusi, pedofilija??!! Toliko je izranjenih ljudi koji od vlastitih roditelja nisu dobili ljubav koju su zaslužili i nisu imali primjer za slijediti, pa su se onda izgubili i čine zlo misleći da će tako doseći ljubav. Ali do ljubavi se jedino dođe putem Krista, slijedeći njegov primjer i vjerujući u spasenje. Bez vjere u Boga nema ni ljubavi. Svi mi imamo u svome srcu tu silu koja nas pokreće i po kojoj smo stvoreni, samo trebamo imati vjere da je možemo primjeniti u svome životu i prema drugome.

Marija Vračević

PODIJELI