1. lipnja 2017.

 

  1. Dj 12, 1-11

Ps 34 (33), 2-3. 4-5. 6-7. 8-9

  1.  2 Tim 4, 6-8. 17-18.  

Mt 16, 13-19

UVOD

Još koncem XIII. stoljeća njemački dominikanac učitelj Eckhart napisa: – Čovjeku pravom i čistom, sve je pravo i čisto, pa čak i grijeh…zato ne misli na ono što činiš, nego misli na ono što jesi ili što nisi. Tko je ove riječi bolje mogao unijeti u svakidašnji život od naših današnjih zaštitnika sv. Petra i Pavla? Zahvaljujući njima što su živjeli vjeru, Crkva i danas počiva na ovim apostolskim stupovima.

Jedna izreka kaže: – Nitko se ne rađa kao svetac, nego se svecem postaje ovdje na zemlji. Svakoga kršćanina koji dolazi na svijet, mogli bismo usporedit s kamenim blokom, kojega Bog stavlja u svoju radionicu Crkvu, dajući mu način da od njega iskleše i izradi lijep kip, spomenik koji odražava samoga Krista. Takvi neobrađeni kameni blokovi, bili su  sv. Petar i Pavao, sa svojim manama i pogrješkama. Unatoč ljudskim nedostatcima, znali su se pokajati za svoje grijehe, svim snagama radeći za Boga. To i mi učinimo na početku današnjeg misnog slavlja, u čast naših zaštitnika.  

 

HOMILIJA

Za vrijeme tkanja perzijski je tepih napet u okviru i postavljen vertikalno. Sa stražnje strane tepiha, na stepenicama sjede dječaci koji pomažu pri radu. Majstor radi s prednje strane tepiha i dovikuje dječacima, na drugoj strani upute. Ponekad koji od dječaka napravi i pogrješku. U uzorku ovih tepiha, zna se vidjeti i pokoja nepravilnost. To je samo znak da je tepih, doista originalan. Kad dječak pogriješi u umetanju niti, u većini slučajeva umjetnik ne naređuje da se odstrani nit pogrješne boje. Ako je veliki umjetnik pogrješku će ukomponirati u uzorak tepiha.

Ne postupa li tako i sâm Bog, u životu svakoga od nas? Mi ljudi radimo na zadnjoj strani tepiha i ne možemo pratiti razvoj uzorka. Znamo da često utkamo krivu boju: crnu, gdje bi Bog htio crvenu, ili žutu, gdje bi trebala doći bijela. Ponekad smo u napasti pitati se ima li uopće koga na drugoj strani tepiha našega života ili ćemo sami morati dovesti u red zbrku koju smo napravili? Naš uzorak sigurno nije više onakav, kakvim ga je Bog htio očuvati s našega krštenja. Ali budući da je veliki umjetnik, nikada posve ne možemo pokvariti njegovo djelo. Na koncu kad sve bude gotovo, vidjet ćemo kako je Bog svojim velikim umijećem, uspio spriječiti da posve ne pokvarimo njegovo djelo.    

Tako je bilo i s današnjim svecima. Znamo da je Petar bio ribar. U ono vrijeme za to nije bilo potrebno nikakvo školovanje. Bio je siromašan čovjek, bez nekog posebnog obrazovanja, Židov Galilejac. Isusu je bio odan i volio ga je iznad svega. Bio je s Ivanom i Jakovom, Isusu među najbližim učenicima. Za preobraženja na Taboru ili u trenutcima svoje samrtne borbe u Maslinskom vrtu, Isus je uzeo upravo ovu trojicu za svjedoke. Petar je međutim bio nestalne naravi, sklon hvalisanju. Ipak nakon silaska Duha Svetoga, pokazao se hrabrim i odlučnim. U Rimu hrabro naviješta evanđelje iako nevješt grčkom jeziku. Upravo je Markovo Evanđelje velikim dijelom, nastalo na osnovu Petrova propovijedanja. Ako je i bio slab, nije se stidio to priznati, jer je znao da je Krist njegova prava snaga.     

Pavao podrijetlom iz iseljeništva, za razliku od Petra bio je veoma obrazovan čovjek. Govorio je grčki, hebrejski i aramejski jezik. Školovao se u Jeruzalemu u poznatoj školi učitelja Gamaliela. Po naravi čvrsta i odlučna karaktera, uz to je izučio i obrt šatoraša. Kad je u nešto bio uvjeren, nepokolebljivo je to slijedio svim  snagama i odlučnošću. Bio je i naprasite naravi, ne trpeći drugačija mišljenja. Tako je «prerevno odan otačkim predajama», progonio kršćane i okovane ih bacao u tamnice. Sudjelovao je u ubojstvu prvoga mučenika Stjepana. Bio je uvjeren da su kršćani opasnost za židovstvo i zato ih je htio svim sredstvima iskorijeniti.

Tada se dogodilo čudo. Pred Damaskom u viđenju, Krist ga je pozvao da prestane progoniti kršćane i da se obrati. Dao se krstiti i odmah počeo propovijedati evanđelje. Da ne bi odmah izgubio glavu, kršćani su ga sklonili u rodni grad Tarz, da bi ga tek nakon osam godina pozvali, da im se pridruži u naučavanju u mladoj kršćanskoj zajednici u Antiohiji. Krenuo je kao putujući misionar, među pogane po Maloj Aziji i Grčkoj sve do Rima. I tada je Pavao pokazivao svoju tešku narav, kada se razišao s nekim od svojih suradnika. Položio je temelje kršćanskoga nauka i teologije. Sav je bio za Krista, tako da je mogao napisati: – Ne živim više ja, nego u meni živi Krist. Kad je Pavao bio učen, što je onda mogao naučiti od galilejskog ribara Petra? Zna da je Petar – Stijena i zato traži i želi zajedništvo s njim.

Petar i Pavao bili su tako različiti, a ipak u bitnomu jedinstveni. Svaki je za sobom nosio svoj odgoj i narav, ali im je bila jedinstvena ljubav prema Kristu. Obojica su položili živote za Isusa: Petar raspet naopačke na križu, a Pavao odsijecanjem glave mačem. Zanimljivo je primijetiti kako je Isus upravo Petra, izabrao za prvaka među apostolima, koji nije pokazivao velike hrabrosti i odlučnosti. Htio je pokazati da Petrova snaga, ne dolazi od njega, već od Boga koji po svome Duhu, daje onima koji se ne oslanjaju samo na svoje snage i sposobnosti već se u Boga pouzdavaju. Upravo je Petar – prvi papa, svjestan svojih ljudskih slabosti, mogao imati razumijevanja za sve koji su mu povjereni, sa svojim nedostacima i grijesima.    

Što sve ovo znači, za nas danas? Među nama nikoga nema, koji Gospodina ne bi mogao slijediti, onakav kakav jest sa svojim podrijetlom, naobrazbom, naravi, karakterom i naslijeđem. Crkva je zajednica grješnika, a ne pravednika kako često znamo misliti, koji su na putu prema Bogu, ali još nisu sveti. I zato nas ne smije sablažnjavati, što je dojučerašnji nevjernik sada vjernik, dojučerašnji progonitelj zauzeti kršćanin. Osobno me više brinu, koji se smatraju  dobrim kršćanima, a druge i drugačije preziru.

Isto tako nekada se više držalo da su u posebnoj prednosti, svećenici i oni bolje poučeni. Na primjeru Petra i Pavla vidimo, kako Duh Božji djeluje u svim prilikama i među svim ljudima. Drugi vatikanski sabor govoreći o vjernicima poučava nas: – Sva njihova djela, molitve i apostolski pothvati, bračni i obiteljski život, svagdanji rad, odmor duha i tijela, ako se vrše u Duhu i tegoba života, ako se strpljivo podnese, postaju duhovne žrtve ugodne Bogu. U svom svagdanjem poslu i zvanju svaki čovjek bez razlike, može i treba služiti Bogu i ljubiti bližnjega.

Apostol Petar je umro, ali Kristov zamjenik ne umire. On i danas živi u papi Franji i tako će živjeti do konca svijeta. On je razumio težinu Kristovih riječi, upućenih Petru: – Utvrdi braću svoju, kad ih sotona bude rešetao. Evo nam prigode za stvoriti odluku, da ćemo živjeti u skladu s kršćanskim imenom u vjernosti Bogu, Crkvi i Papi. Knez ovoga svijeta podiže valove oko Petrove lađe, a i u samoj lađi mnoge zbunjuje i smućuje. Toliko smo puta nesigurni i zbunjeni događajima i pokretima, koji nas odvraćaju od Krista i života po vjeri, stvarajući osjećaj nesigurnosti, beznađa i straha. Ne bojmo se, Krist je onaj koji preko Petra naših dana, upravlja svojom Crkvom, da je ni sile paklene ne mogu nadvladati. Niti jedna vlas s glave, neće nam nedostajati bez Božjega znanja. Jedan mučenik za vjeru iz prvih kršćanskih vremena, zgodno reče: – Možete me ubiti, ali mi ne i nauditi.   

Petar i Pavao u svjedočenju i propovijedanju Kristova evanđelja nailazili su na križeve, poteškoće, izdajstva, napuštenosti, nerazumijevanja, tjelesna i duševna mučenja. Ali njihov život je bio ispunjen, smislen i sretan. Pavao je stoga i mogao uskliknuti: – Ne živim više ja, nego u meni živi Krist. Koliko smo mi sretni i zadovoljni u svojemu životu i zvanju? Po današnjim mjerilima, sreća se sastoji u imati, više imati i što više imati. Je li to prava sreća našega života? U Švedskoj gdje ljudi imaju najbolji standard života u Europi, bilježi se najveći broj samoubojstava. Netko s pravom reče: – Siromašni misle da će biti sretni kad postanu bogati, a bogati misle da će biti sretni kad se oslobode čira na želucu.

Na krizmani poklon mnogi su mladi dobiti mobitele, skutere, bicikla. Na tomu se ne mogu zaustaviti, jer već sanjaju o nečemu drugomu i većemu. Tako je i među starijima, nikad zadovoljni. Isto tako zapažamo da je danas među našim ljudima, malo smijeha i radosti. Svi su nekako isfrustrirano nezadovoljni, ako ne mogu dostići željeni standard, jer se to danas podrazumijeva.

A naši stari koji su živjeli od jučer do sutra, boreći se za koru kruha i preživljavanje, kao da su znali jednostavnije, skromnije i zadovoljnije s manje stvari živjeti. Nisu se bojali života, dok današnji roditelji misle da djeci čine dobro, ako im za život sve osiguraju, kuću izgrade, auto kupe. Zar nije važnije u dijete odgojem usaditi temeljne ljudske i kršćanske vrednote, koje ni u kojoj školi ne mogu dobiti. Čini se da su naši stari, računali i s Božjim blagoslovom. Kako možemo od Boga očekivati blagoslov za sebe i obitelj, ako psujemo njegovo sveto ime, živeći bez osobne i obiteljske molitve, radom svjesno kršeći Dan Gospodnji, ne želeći mu posvetiti barem jedan sat u tjednu. – Nitko sretniji od pravoga kršćanina, davno reče Pascal. Ipak, koliko se god među našim narodom širi kultura životne kuknjave, malo ih je koji nemaju kruha i zaista gladuju.

Današnja svetkovina zaštitnika sv. Petra i Pavla, neka nam zato svima bude poticaj, da na život gledamo s više nade i vedrine. Na tom putu valja nam se ugledati u apostole Petra i Pavla, koji su unatoč svojim slabostima,  pogrješkama i teškoćama, znali usmjeriti kormilo života prema Isusu Kristu, jedinom pravom Putu, Istini i Životu.      

fra Mate Tadić

 

KNJIGE HOMILIJA

U izdanju nakladničke kuće i tiskare „Fram-Ziral“ do sada su 2018. i 2019. godine objavljene dvije knjige homilija fra Mate Tadića pod naslovom „Propovijedaj riječ – uporan budi“, koje su izrečene na misnim slavljima. I to liturgijske godine C u vremenu došašća, korizmenom i uskrsnom vremenu, nedjeljama u vremenu kroz godinu, božićnom vremenu i tijekom Velikog tjedna. Kao i za liturgijsku godinu A u vremenu došašća, korizmenom i  uskrsnom vremenu te nedjeljama u vremenu kroz godinu..

Za svako slavlje uz uvod u misno slavlje doneseno je i nekoliko dopunjenih prigodnih homilija. U pripremi su i tri knjige homilija za liturgijsku godinu B, blagdane i svetkovine, prigodne i svetačke kao i za krštenja, vjenčanja i pokope.

Knjige se mogu naručiti poštom u knjižari „Fram-Ziral“, Put za Aluminij bb 88000 Mostar, tel: 0038736 / 325 – 988, faks: 0038736 / 333 – 563, E-mail: [email protected], kao i posjetiti internet stranica nakladničke kuće i knjižare: https://www.google.com/search?q=fram+ziral+knji%C5%BEara+kontakt&tbm=isch&ved=2ahUKEwj8lPSdwcLpAhVZwQIHHbK7DlIQ2-cCegQIABAA&oq=fra

www.put-istina-zivot.com

PODIJELI