MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Nedjelja, 27. 5. 2018.
PRESVETO TROJSTVO
Svetkovina
ČITANJA: Pnz 4,32-34.39-40; Ps 33,4-6.9.18-20.22; Rim 8,14-17; Mt 28,16-20
Prvo čitanje:
Pnz 4, 32-34.39-40
Gospodin je Bog na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema.
Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu:
»Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo? Je li ikad koji narod čuo glas Boga gdje govori usred ognja kao što si ti čuo i na životu ostao? Ili, pòkuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod usred drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Gospodin, Bog vaš, u Egiptu?
Danas, dakle, spoznaj i zasadi u srce svoje: Gospodin je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema. Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje zauvijek.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 33, 4-6.9.18-20.22
Pripjev:
Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu.
Pràva je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.
Gospodnjom su riječju nebesa sazdana
i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
On reče – i sve postade,
naredi – i sve se stvori.
Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kao što se u tebe uzdamo!
Drugo čitanje:Rim 8, 14-17
Primiste Duha posinstva u kojem kličemo: Abba! Oče!
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!« Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mt 28, 16-20
Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori:
»Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!
I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«
Riječ Gospodnja.
Uvod
Možda ne razmišljamo često o Bogu, jer kao kršćani vjerujemo u Njega i mislimo da je to dovoljno. Jesmo li si ikada postavili pitanje: Kakav je to naš Bog? Zašto uopće vjerujemo Bogu? Koji su motivi zbog čega mi služimo Bogu?
Mnogi nikada si nisu postavljali takva pitanja, međutim, nismo ni svjesni koliko o odgovorima na to pitanje ovisi naš općeniti pogled na život i svijet uopće. Nedavno sam se sreo s jednim mladićem koji mi je pričao svoju tužnu priču. Kao desetogodišnjem dječaku umro mu je otac. Djeda koji je stanovao u prizemlju kuće zbog toga što nisu mogli plaćati struju i vodu, isključio im je i onemogućio da ju koriste. Kada je bio nešto stariji, djeda mu je počeo nešto prigovarati i psovati, i to je trajalo dok se doslovno fizički nisu potukli.
Pitao sam se kakvi su to odnosi. Gotovo uvijek, djedovi vole svoje unuke i unuci vole svoje djedove. Ovdje je nešto suprotno. Saznao sam i razlog. Za djeda je poslušnost mlađih bila primarna. Na njoj je inzistirao. Nije mu bilo stalo da ga djeca vole. Radije je stvarao uvjete da ga se djeca boje, ali važno mu je bilo da ga slušaju. Prirodno je da djeca slušaju roditelje i starije, ali ne iz straha, već zato što ih vole. Ovaj čovjek, djeda ovog mladića predstavljao si je Boga koji jedva čeka da nešto pogriješiš i da te udari po prstima. Ukoliko ustraješ u tome da te baci u pakao gdje ćeš se vječno mučiti. Za njega, služba Bogu bila je iz straha. Nije onda čudo što je takav stav širio i na svoju djecu i unuke.
A Bog, on je baš sve učinio da mu služimo iz ljubavi. On je čak i samog začetnika zla ostavio i dao mu vrijeme da pokaže kakav je, samo da bi se za Boga odlučili slobodnom voljom, iz ljubavi.
Danas je svetkovina Presvetog Trojstva. Možemo li malo bliže upoznati karakter našeg Boga, koji je sve učinio da pokaže koliko nas ljubi. Bojim se da zbog pogrešni vrijednosti koje smo u životu usvojili, nismo u stanju razumjeti tu ogromnu Božju ljubav kojom nas obasipa. Pogledajmo za to kakav je naš Bog.
Homilija
OČEVA LJUBAV
Kakav je naš Bog Otac? Nedugo prije križa Isus je razgovarao s užim krugom svojih sljedbenika o tome kako ljudi mogu doći k Ocu po Njemu. Filip je tada rekao: “Gospodine, pokaži nam Oca, i dosta nam je.” (Ivan 14,8)
Kako je Isus odgovorio Filipu? Nato će mu Isus: “Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?” “Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: `Pokaži nam Oca`? Ivan 14,9. Čemu nas Njegov odgovor uči o Ocu? Koje pogrešne predodžbe o Bogu Njegov odgovor razjašnjava? Pojedini ljudi kažu da je Bog iz Starog zavjeta Bog pravde, dok je Bog u Novom zavjetu pun milosti i opraštanja. Ta je razlika neosnovana. To je isti Bog, s istim osobinama u Starom i u Novom zavjetu.
Jedan od razloga zašto je Krist došao na ovaj svijet bio je da otkrije istinu o Bogu Ocu. Pogrešne predodžbe o Njemu i Njegovom karakteru raširile su se tijekom stoljeća ne samo među neznabošcima, već i među Božjim izabranim narodom. “Zemlju je obavio mrak jer je Bog pogrešno shvaćen. Da bi se mračne sjenke rastjerale, da bi se svijet mogao vratiti Bogu, trebalo je slomiti Sotoninu prijevarnu moć. Ovo su bili neki od razloga zašto je Isus došao na Zemlju.“ Piše jedan duhovni pisac.
Bog se ne mijenja. Kad bismo znali sve činjenice u vezi s događajima u Starom zavjetu, shvatili bismo da je Bog u Starom zavjetu isto tako milostiv kao i u Novom. Pismo objavljuje: “Jer je Bog ljubav” (1. Ivanova 4,8), i On se ne mijenja.
Mnogi vole ukazivati na Boga kao pravednog. On to i je. Međutim, kada se jednom prigodom predstavio Mojsiju koji ga je zaželio vidjeti, Bog mu se predstavio: Jahve prođe ispred njega te se javi: “Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, (Izlazak 34,6.7). Nevjerojatno, Bog Otac, pojam i uzor pravednosti, ne spominje svoju pravednost kao najbitniju. Znači li to da Božja pravednost nije bitna? To nikako. Jedino je Bog mogao biti istovremeno milostiv i pravedan, jer je Njegov jedinorođeni Sin Isus Krist svojom žrtvom na Križu Golgote platio dug koji smo mi počinili da bi mogao biti milostiv prema grešnicima. Sv. Ivan je pisao: Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. 1. Iv. 3,1.
Kako se osjećaju roditelji kada im djeca zbog ubojstva, razbojništva ili nekog drugog kriminalnog djela završe u zatvoru. Najčešće se stide svoje djece i nerado razgovaraju o njima. Mnogi se čak javno odriču svoje djece jer su ih iznevjerili. To je prirodna reakcija. Možete li zamisliti Boga kao nebeskog Oca čija su djeca grešnici, ubojice, razbojnici i tko zna kakvih sve nemaju grijeha. Međutim, Božja reakcija je potpuno drukčija. Bog je platio naš dug i poziva nas da se vratimo. Isus kaže da kada se jedan grešnik vrati Bogu da je na nebu neizmjerna radost. Sv. Pavao je također objasnio Božju reakciju: Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. Hebrejima 11,16. Bez obzira na našu grešnost, Bog se ne stidi zvati se našim Bogom. Sve je učinio da bi mogao pred cijelim svemirom biti pravedan i milostiv istovremeno. Grešnik koji se vrati Bogu on prihvaća Kristovu pravednost i umjesto njegove grešnosti cijeli svemir vidi u njegovom životu Kristovu pravednost. Kakva li je to ljubav, kakva li je to milost.
Bog objavljuje svoju dobrotu. Bogu su mili Njegovi sljedbenici. Božja je namjera da Njegov narod napreduje i da mu pruži nadu. On će se u svojoj ljubavi radovati svojem narodu pjevajući. U Svetom Pismu postoji mnogo tekstova koji pokazuju kakav je Bog Otac.
Isus Krist, postao je čovjekom da bi predstavio Boga Oca. To je divna istina puna nade, posebno za one koji se katkad možda plaše Boga. Pred Bogom trebamo imati strahopoštovanje jer je On naš Stvoritelj. Ne trebamo se bojati Boga zbog grijeha kojeg smo počinili, jer On je učinio sve da taj grijeh s nas skine. Ako ne budemo među spašenima, bit će to samo rezultat našeg izbora jer smo odbili tu ogromnu ljubav našeg Nebeskog Oca. Nemojmo odbiti tu preveliku i neprocjenjivu ljubav i milost našeg Nebeskog Oca koju nam neprestano nudi.
KRISTOVA LJUBAV
Grijeh je odvojio ljudski rod od Boga; golemi ponor otvorio se između njih, i da nije premošten, čovječanstvo bi bilo osuđeno na vječno uništenje. Ponor je bio dubok i strašan. Moralo se dogoditi nešto nevjerojatno da bi se riješio problem grijeha i da bi se grešni ljudski rod ponovno sjedinio s pravednim i svetim Bogom. Isus Krist, Božji Sin, jedno vječno Biće, Bog osobno, morao je postati čovjek i u toj ljudskoj naravi prinijeti sebe kao žrtvu za naše grijehe.
Jedan petogodišnji dječak gledao je kroz prozor svoje sobe kako na drvetu u vrtu ispred njegove kuće je sletjelo jato promrzlih i gladnih ptica, jer je vani bilo minus 20. Dječak se sažalio na ptičice otišao je u svoju sobu, istresao na stol nešto sjemenja, otvorio prozor i počeo zvati ptičice da uđu u sobu da se nahrane i malo ugriju. Međutim, kao da se ništa događalo nije. Dječak ih je još glasnije dozivao, ali ptičice su i dalje stajale na granama drveta prekriveno injem. Vidjevši da ne ispjeva, izašao je van i pokušao ih je potjerati u sobu. Budući da im se previše približio, ptičice su odletjele sa drveta ispred vrta.
„Zašto neće uči da se nahrane i ugriju?“ kroz suze je govorio dječak.
Njegov tata ga je tada uzeo na krilo i objasnio mu je:
„Vidiš sine, da bi ptičicama uspio objasniti da im želiš dobro i da ih ti voliš, prvo bi morao postati ptičica, jedna od njih. Tek bi ti tada možda povjerovali.“
Upravo slično tome, smo još mnogo veličanstvenije, zbog ljubavi koju je imao prema palom čovječanstvu, učinio je Isus. Sv. Pavao to prekrasno objašnjava. On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Filipljanima 2,6-8.
Što sv. Pavao ovdje govori o Isusu? Krist je vječan i Njegovo postojanje ne ovisi ni o kome i ni o čemu. On je Bog — ne samo da je bio u Božjem obličju, već je bio i još uvijek je, Bog osobno. Njegova narav je božanska i vječna. Isus je sačuvao tu božansku narav, ali je postao i ljudsko biće da bi ispunio Zakon u ljudskom tijelu i umro kao Zamjena za sve one koji su prekršili Zakon, a to smo svi mi.
Krist je postao čovjek nemajući nikakvu prednost u odnosu na druge ljude. On je održao Božji zakon ne zahvaljujući svojoj unutarnjoj božanskoj sili, već oslanjajući se na božansku silu dostupnu svakom čovjeku.
Isus je bio u potpunosti i Bog i čovjek. To znači da je Onaj koji “sve uzdržava svojom silnom riječi” bio isti Onaj kojega su kao novorođenče pronašli “gdje leži u jaslama.” To znači da je Onaj koji je “prije svega, i sve se u Njemu drži u redu” isti Onaj koji je kao dijete “napredovao u premudrosti i rastu.” To znači da je Onaj bez kojega “ništa što je postalo nije bez njega postalo” bio isti Onaj kojega su ubili “vješajući ga na križ.”
Ako sve ovo otkriva Kristovu ljubav prema nama, a Kristova ljubav prema nama nije ništa drugo do prikaz Očeve ljubavi prema nama, onda nije čudno što imamo toliko mnogo razloga da se radujemo i budemo zahvalni!
LUBAV DUHA SVETOGA
Duh Sveti je pogrešno shvaćen skoro u istoj mjeri kao i Otac. Prema Svetom pismu Duh Sveti je Osoba. Kršćani se krštavaju u Njegovo ime kao i u Očevo i Sinovo. Duh proslavlja Krista. Duh osvjedočuje ljude. Može se ražalostiti. On je Branitelj, Pomoćnik, Savjetnik. On poučava, posreduje i posvećuje. Krist je rekao da Duh upućuje ljude na istinu.
Ukratko rečeno, Duh Sveti je Bog kao i Otac i Sin. Zajedno, oni su jedan Bog. Sve što Duh čini otkriva božansku ljubav. Kristovo utjelovljenje je najveći dokaz da je Duh Sveti Bog. Isus je bio rođen od Duha Svetoga. Samo je Bog mogao “stvarati” na taj način.
Duh Sveti je učinio dva suprotna čuda za Krista. Prvo, učinio je da se sveprisutni Krist nađe u Marijinoj utrobi. Krist je uzašao tjelesno na Nebo u ljudskom tijelu,ograničen tim tijelom. Drugo, Duh Sveti čini još jednim neobjašnjivim čudom da Krist, koji je ograničen svojom ljudskom naravi, bude prisutan među kršćanima širom svijeta.
Dakle, Duh Sveti, zajedno s Ocem i Sinom, radi u našu korist. “Božanstvo je bilo pokrenuto samilošću prema ljudskom rodu, a Otac, Sin i Duh Sveti predali su sebe izvršenju plana spasenja.”
Postoji još jedna važna karakteristika koja je vidljiva kod Oca Sina i Duha Svetog. Oni uvijek uzdižu jedan drugoga. Isus, kada je bio na zemlji neprestano je uzdizao Oca i davao mu slavu. Otac, On javno uzdiže svog Sina. To i sv. Petar potvrđuje u svojoj izjavi: Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina! 1. Pet. 1,17.
Jedan student teologije radio je seminarski rad na temu, Tko je Sveti Duh? Na kraju objašnjavao je profesoru svoj rad. „Tri mjeseca sam intenzivno istraživao u Bibliji tko je i kakav je Sveti Duh ali ono što sam otkrio je uistinu nevjerojatno. Otkrio sam kakav je Otac i kakav je Sin.“ Da, upravo Duh Sveti samo to i radi. On će nas osvjedočiti kakav je Bog Otac i kakav je Njegov Sin. To je i Isus potvrdio Petru kada mu je Petar rekao: „Ti si Krist.”
Otac, Sin i Duh Sveti jednako nas vole i djeluju da bi nas spasili i doveli u Božje vječno kraljevstvo. Kako onda možemo zanemariti tako uzvišeno spasenje?
Na kraju Isus je svojim učenicima dao najveći nalog kojeg su oni kao baštinu prenijeli na Crkvu. »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!
Jesmo li svjesni te ogromne milosti koju nam Krist pruža. Krist to od nas ne traži da radimo svojom silom. Naprotiv traži da Duh Sveti bude taj koji će predvoditi posao: Prije svog uznesenja na nebo Isus je rekao: Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje. Djela 1,8.
Mi ne moramo studirati teologiju da bi znali lijepo govoriti o Isusu. Isus traži da budemo svjedoci. Što mi možemo svjedočiti svijetu oko sebe. Svjedok može biti samo očevidac, onaj koji je nešto doživio. Ukoliko smo doživjeli susret s Kristom, ukoliko smo osjetili aktivno djelovanje Duha Svetoga i doživjeli tu ogromnu Božju milost u našem životu, tada ne bi trebali imati problem reći ljudima kako se Bog Otac, Isus Krist i Duh Sveti očitovao u našem životu.
Možda ćete reći kako to danas nije jednostavno. Danas je puno vjerske ponude i svi tvrde da su u pravu. Nemoguće je da svi različito svjedoče i da svi budu u pravu. Na koji način ljudima onda iznijeti što Bog od njih traži.
Ono što smatram važnim je da prije nego ljudima kažemo što od njih Bog traži da im kažemo koliko im Bog daje. On ih ljubi i želi da mu se vrate. Nijedan grešnik ne mora biti izgubljen, jer Kristova žrtva je dovoljna da obriše sve grijehe svijeta. Sve što treba, treba prihvatiti poziv Svetog Duha i odazvati se. Ostale stvari će biti samo pitanje odluke. Radosna je vijest da ni jedan grešnik ne mora biti izgubljen i umrijeti drugom vječnom smrću. Isus je umro i uskrsnuo te je platio naš dug. Njegovom smo krvlju mi otkupljeni.
Ipak u mnoštvu ponude koja se nudi kako nas ovaj svijet može prepoznati da smo Kristovi učenici. Isus je i za to dao jednu važnu formulu prepoznatljivosti. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge. Ivan 13,35. Prepoznajemo li se kao Kristovi učenici?
Nakon Pedesetnice sv. Petar i Ivan su propovijedali. Po zanimanju su bili ribari. Biblija kaže da su bili polupismeni. Međutim, svi su se čudili s kojom silom su svjedočili ljudima. Evađelist Luka to prekrasno opisuje: Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom. Djela ap. 4,13. To iskustvo može biti i naše samo ako dozvolimo Kristu da svojim Duhom stanuje u nama.
Netko je rekao: “Kada pogledam sebe, ne znam kako mogu biti spašen. Kada pogledam Boga Oca, Njegovog Sina, Isusa Krista, kada pogledam što Duh Sveti radi, ne znam kako mogu biti izgubljen.” Da to je naš Bog kome mi vjerujemo. Svoju nesigurnu budućnost sa sigurnošću možemo staviti u sigurne Božje ruke. Naš Bog je ljubav i mi to svakog dana osjećamo.
Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
Kristijan Duver Mag. Theol.
