Zagreb, 27.03.2019.g.
DHK
DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
TRG B.J. JELAČIĆA 7/I
10 000 ZAGREB, HRVATSKA
(za skupštinu DHK)
Krešo Čepo
Nova Ves 21/A
10 000 ZAGREB
(00385-98 912 73 09)
ŽALBA SKUPŠTINI DHK – ODBIJANJE MOLBE ZA PRIMANJE
Primio sam dopis 25.03.2019. zajedno sa knjigama. Danas Vam odgovaram. Povjerenstvo za primanje se nije očitovalo imenom i prezimenom svih članova što je po zakonu trebalo. To mi je potvrdio i gospodin Jelić, šef pravne službe Ministarstva kulture.
U razgovoru je rekao da je DHK u pravnom smislu grupa građana ujedinjena u društvo. Molim da me izvijestite o tim imenima jer Vi niste tajno društvo. Želim znati tko su ti znalci koji prosuđuju „nedvojbenu književnu vrijednost“ bez obrazloženja. Osim toga u pravilniku govorite da se može uputiti nova molba sa sljedećom knjigom sa nedvojbenom književnom vrijednošću. Kao da se četvrta ili deseta knjiga puno razlikuje od prve. Ta vrijednost se može utvrditi sa jednom pjesmom. Sve mi to djeluje kao jedna velika mućka.
Ako žele neka članovi Vašeg povjerenstva daju svoje jedno djelo, a ja ću dati svoje pa neka se daju jednoj neovisnoj grupi književnih kritičara pa neka kažu koja djela imaju umjetničku vrijednost, a koja ne. Ili ih dati u Beč, Berlin, Pariz, Rim, London, Moskvu, New York. To bi naravno koštalo, ali predlažem radi sebe i mnogih drugih koje ste odbili po kriteriju koji ste sami nametnuli i koji Vam nisu znali ili nisu htjeli odgovoriti. Intelektualna i književna spadala bez čistoće duše. Odbili ste me, mislim, radi tematike i načina. Nije Vam se vjerojatno svidjelo što zastupam vjeru i domoljublje tj. Boga i Hrvatski narod u pjesmama, esejima, pripovijestima i u tužbi za lustraciju EK. Vjerujem da niste ni otvorili knjige a kamoli nešto pročitali. Samo ste pogledali naslove: „Plamena Hercegovina“ i „Suze, krik i bijes Kroacije“. Da ste nešto i pročitali otkrili biste da pišem sa 7 aspekata – književni, teološki, povijesni, domoljubni, socio – psihološki, moralno – etički, pedagoški itd.
Književnici bi trebali biti predvodnici naroda. Pišu o vremenu u kojem žive, o događajima koji su suvremeni – „Ilijada i Odiseja“ od Homera, Dante obrađuje svoje vrijeme u „Božanstvenoj komediji“, Viktor Igo u „Jadnicima“ opisuje socijalno stanje Francuske u to vrijeme, Tolstoj „Rat i mir“, Markes „Sto godina samoće“ selo Makondo. Samo bi se hrvatski pjesnici i književnici trebali utopiti pišući o neispunjenim i neuzvraćenim ljubavima, biti tupi i nemoćni od društvenog jada ne dižući glas i kao takvi „slavljeni“ od oligarhije kao veliki i poslušni. Suvremena književnost je protest protiv ugroze dostojanstva ljudske osobe koja je metafizičko – ontološki ostvarenje Božjim stvaranjem i kojoj je potrebna pravednost. Ali je ona na tisuće načina iznevjerena.
Koliko znam DHK od osnutka do danas nikad nije bilo u sukobu s nijednim režimom; Austrougarska, Karađorđeva i Titina Juga, službena ne osuda SANU-memoranduma pa ni danas. Bilo je uvijek poslušno. U takvim uvjetima povjerenstva su uvijek bila ta koja nisu htjela ili nisu znala vidjeti nevinost poezije, iskrenost pripovijesti i dobrohotnost eseja, romana i drame. Zar to nije svojevrstan oportunizam? Radi svega toga ne želim biti član DHK. Ako ste Vi meni šiknuli natrag knjige s dopisom i ja Vama dajem ovakav odgovor; bez zahvale i pozdrava! Ali ipak; čast iznimkama!
Krešo Čepo
(rođ. 1950. Tihaljina, Hercegovina)
