«U pušenju ima zlobne neučtivosti i drske asocijalnosti.
Pušači kùže zrak nadaleko i široko i guše svakoga časnoga čovjeka,
koji nije u stanju da u svoju obranu i sâm puši.» (Johann Wolfgang Göthe)
Poznato je da su ljudi od najstarijih vremena uživali razne supstancije, pod čijim bi djelovanjem zapadali u posebna fizička i psihička stanja uz doživljaje ugoda. Osjećali su potrebu da pred životnim brigama i problemima barem nakratko budu u stanju opuštenosti. Nezadovoljstvo kod mnogih ljudi povećava motivaciju za pušenjem, alkoholom i drogama. Iskustvo narkomana potvrđuje da je pušenje kao najmasovnija ovisnost i cigareta kao legalizirana droga najčešća i prvi korak prema nelegaliziranim drogama.
Pušači u obranu svoje ovisnosti često navode neobjektivne razloge: «Znam pušače koji su doživjeli stotu», «Živimo u zagađenoj okolini pa je svejedno udišemo li duhanski dim ili ne», «Od nečega se ionako mora umrijeti». U razvijenim zemljama svijeta motiv odvikavanja od pušenja nije više strah od zdravstvenih posljedica pušenja, nego društvena klima nepušenja gdje je sramota biti pušač. U našoj sredini pušenje je prihvaćeno kao norma ponašanja na društvenoj razini.
Povijest pušenja
Duhan je s Američkoga kontinenta u Europu donio moreplovac Kristofor Kolumbo, koji je u svom brodskom dnevniku iz 1492. zapisao: – Vidio sam urođenike kako zapaljene smotuljke osušene trave smotane u list drže u ustima i ispuhuju dim. Izgledali su kao opijeni. Indijanska plemena pušila su zajedničku lulu mira za vrijeme raznih svečanosti i u znak dobrodošlice. U početku se na pušače gledalo s čuđenjem. Po otoku Tobago u Južnoj Americi, dobiva naziv «tabaco», po prezimenu portugalskoga veleposlanika Jeana Nicota iz 16. stoljeću «nicotiana», dok je «duhan» turskoga podrijetla. Dugo se vjerovalo da je duhan ljekovita biljka pa se prodavao i na liječnički recept. Papa Urban VIII. u 17. stoljeću pušače izopćava iz Katoličke crkve, a duhan naziva «đavoljom bakljom».
Uzroci i rasprostranjenost pušenja
Duhan kao sredstvo za uživanje primjenjuje se pušenjem lule, cigara i cigareta, ušmrkavanjem, žvakanjem ili pijenjem duhanskoga soka. Na početku 20. stoljeća s pušenjem su počele i žene što se smatralo simbolom jednakopravnosti. Djeca i mladi počinju s pušenjem da se poistovjete s odraslima, za osjećaj smirenosti, zabave, prijatelji koji puše, prilagodljivost normama skupine kojoj žele pripadati. Zanimljivo je da djeca od 11 godina rijetko puše, dok ih u dobi od 15 godina već puši 20-30 %. Početak pušenja najčešće se javlja između 16 i 18 godine, a trajna navika formira do 19 godine. Pušenje nije biološka potreba organizma jer nije poznato da bi bilo koja životinjska vrsta pušila osim čovjeka. To je navika koja vremenom prelazi u psihičku i fizičku ovisnost. Pušači češće zapadaju u stanje straha, duševne neuravnoteženosti, brže se umaraju od nepušača. Za sebe očekuju više pažnje, dok istovremeno ne pokazuju velik obzir prema nepušačima.
Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da u svijetu ima oko jedna milijarda i stotinu milijuna pušača. U Europi puši oko 50 % muškaraca u dobi između 20-60 godina i 20 % žena, te oko 30-40 % mladih. Istraživanja potvrđuju da duhanski dim postupno ubija veći broj ljudi nego prometne nezgode, alkohol, požari, ubojstva, samoubojstva, droga i sida zajedno.
Utjecaj na zdravlje
Dim cigarete sadrži 4.000 različitih kemijskih tvari od kojih pedesetak štetno djeluje na ljudsko zdravlje. Najrašireniji sastojci su katran, nikotin i ugljični monoksid. Nikotin podiže krvni tlak, ubrzava rad srca, povećava rizik oboljenja od raka pluća, usta, bubrega, čira na želucu, sužava krvne žile. Među umrlima od raka grkljana 95 % je pušača. Dokazan je štetni utjecaj dima na muške i ženske spolne organe, jer 45 % pušača nema djece. Pušači su manje otporni na bolesti od nepušača, s nižim radnim sposobnostima i ranom invalidnošću. Dugogodišnji pušač sve teže razlikuje mirise prirode i hrane. Nikotin uzrokuje niz proturječnih djelovanja, najprije stimulira rad živaca, a zatim ih blokira, poboljšava probavu, a kasnije usporava čitav probavni proces. Ovakve smetnje osjećaju ne samo pušači, nego i nepušači koji su često prisiljeni boraviti u istim prostorijama s pušačima. Pušenje uništava ljepotu muškarca i žene čineći ih izgledom starijima nego što jesu. Nikotin je danas najraširenija društveno prihvaćena i legalizirana droga u svijetu.
Mnogi pušenje opravdavaju održavanjem mršavosti. To samo potvrđuje da pušački otrovi ometaju metabolizam i da se pušač ne deblja. Pušenje traži više energije, što je razlog sporijeg debljanja pušača. Zbog smanjenja koncetracije vozača automobila, uzrokuje i do 30 % prometnih nezgoda. Za vrijeme trudnoće onemogućava normalan razvoj djeteta, povećava spontani pobačaj za 25 %. Pušenje u razdoblju dojenja djeteta uzrokuje smanjenje stvaranja mlijeka za 30 % i gotovo svi sastojci dima prodiru kroz mliječne žlijezde u djetetov organizam. Djeca pušača slabije čitaju i računaju, imaju nižu vrijednost kvocijenta inteligencije.
Zašto i kako prestati s pušenjem?
Odvikavanje od pušenja nimalo nije lagano. Neki pokušavaju pušenjem većega broja cigareta uzastopce razviti gađenje prema pušenju. Većina ih u odvikavanju ima iskustva s postupnim smanjenjem broja cigareta, što je samo način odgađanja prestanka pušenja. Opaženo je kako se žene teže od muškaraca odvikavaju od pušenja duhana. Najdjelotvornijim načinom pokazala se metoda potpunoga prekida pušenja, Petodnevni plan odvikavanja od pušenja dr. J. W. McFarlanda. Sastoji se od koraka koji pomažu u potpunom odvikavanju, a najteži period su prva tri dana.
Prestankom pušenja vraća se bolji osjećaj okusa i mirisa, dah iz usta je svježiji, cirkulacija krvi bolja, a boja kože ima zdraviji izgled. Kašalj i upale prestaju, rad srca je pravilniji, a krvni tlak niži. Nema više izdataka za pušenje, samopouzdanje je veće, stan i odjeća svježiji. U prevenciji pušenja mnogo može pridonijeti školstvo, davanjem općega znanja mladim naraštajima. U tome trebaju sudjelovati zdravstveni djelatnici, roditelji, profesori, svećenici. Učitelj ili svećenik pušač, ujedno je i učitelj pušenja. Svakom poduzeću, u interesu je da njegovi djelatnici budu zdravi i zadovoljni na radnom mjestu, u radu produktivni sa što manje bolovanja.
Pušenje pridonosi onečišćenju okoliša i zraka bacanjem opušaka, pepelom, praznim kutijama cigareta što negativno utječe na ljudsko zdravlje. Nepovoljno utječe na likovna djela i kulturne spomenike. Pušenjem se i nehotice uzrokuju požari u stanovima i šumama. Danas bi se trebalo promicati pravo svakoga čovjeka na čist zrak, u restoranu, kinu, dvoranama za sastanke, zrakoplovima.
U Bosni i Hercegovini još nema zakona o pušenju, već je na snazi propis iz 1983. Zakona o zaštiti na radu, kojim je zabranjeno pušenje u svim radnim prostorijama, za vrijeme sastanaka i skupova u zatvorenim prostorijama. Poslodavci su dužni odrediti posebne prostorije u kojima je pušenje dopušteno.
Briga za život i zdravlje
Temeljno mjerilo za čovjekov odnos spram života i zdravlja nalazimo u biblijskom nalogu «Ne ubij» (Izl 20, 13). Krepost umjerenosti nalaže čovjeku da izbjegava svakovrsno pretjerivanje i zloporabu duhana. Oni koji u stanju neumjerena uživanja ugrožavaju tuđu i vlastitu sigurnost, postaju odgovorni. Kako je užitak kratkotrajan, traži se često ponavljanje te se na takav način stvara ovisnost o duhanu. Ovisnici od duhanu često su prisiljeni na bijeg od stvarnosti i životnih pitanja, a za posljedicu imaju zaustavljanje u procesu sazrijevanja i rasta osobnosti. Neprihvatljivo i neodgovorno izlaganje opasnosti za zdravlje i život potvrđuje i dugogodišnja pušačica priznanjem: – Kad sam shvatila da cigareta i nije baš potrebna u životu, već sam bila ovisnik.
Duhovni učitelji smatraju da je za oslobođenje od navike pušenja potrebno ozdravljenje duha od ovisnosti. To znači želju za promjenom i prekid s dotadašnjom navikom. Potrebno je voljeti i čuvati svoj život kao dar i ne dopustiti da ga bilo kakvo zlo ugrozi. Ugrožavanje drugih ljudi pušenjem, za sobom povlači i moralnu odgovornost. Pozivanje na individualnu slobodu pojedinca u ponašanju na ovom području više je nego čudno i smiješno jer čim ponašanje pojedinca dospije u javnost, bilo dobro ili zlo, prestaje biti njegova privatna stvar. Sv. Pavao nas upozorava: «Vi ste braćo, k slobodi pozvani» (Gal 5, 13). Dugogodišnji ovisnik svjedoči: – Kad sam shvatio da je ta mala kutija cigareta jača od mene, to me ubija u pojam. Prožima me svijest da trujem okolinu. O tome govori i Pavao: «Sve mi je dopušteno, ali sve ne koristi» (1 Kor 6, 12).
Duhanski dim ispred pušača stvara dimnu zavjesu poput barijere prema drugim osobama, slabi i onemogućuje jasan pogled na stvarnost oko sebe, što može biti pokazatelj čovjekova nutarnjega stanja. Može li se navika pušenja posebno kod odgojitelja, ljudi na vodećim mjestima, svećenika i redovnika nazvati uzornim? Pritom ne smije biti riječi o osudi pušača, nego o liječenju koje pomaže u otkrivanju unutarnjega izvora snage. Užitak pušenja je trenutačan i ne može ispuniti niti zadovoljiti potrebe našega duha.
Pušenje je postalo vrlo ozbiljan svjetski fenomen i zdravstveno-gospodarsko pitanje. Medicinska znanost posljednjih je godina nepobitno dokazala svu štetnost pušenja za čovjekovo zdravlje. Mnogi smatraju da će duhan tijekom 21. stoljeća postati zabranjena opojna droga, a buduće naraštaji nepušači. Vrijeme zavaravanja o posljedicama i štetnosti pušenja već je isteklo, a odnos svakoga pojedinca prema pušenju uljudbeno je pitanje.
Fra Mate Tadić
