Zagreb, 21.4.2018.

Ovih dana smo bili svjedoci obaranja, pokušaja trganja i gaženja Hrvatske zastave u Srpskom parlamentu u Beogradu od strane Šešelja. Bilo je to za vrijeme posjeta predstavnika Hrvatskog sabora na čelu s  predsjednikom sabora Gordanom Jandrokovićem. Delegacija je odlučila prekinuti posjet. Vučić, Maja Gojković i Ana Brnabić su bili osupnuti i iznenađeni. Taj Šešelj im je priskrbio neugodnost, diplomatski skandal. Vučić je politički gazda u Srbiji, za sada.

Prema odluci i presudi Haškog suda Šešelj je ratni zločinac i morao ga je prema zakonu odmah (isti dan) isključiti iz parlamenta. A nije! Možda se boji radikala? Govore da nema te snimke, nije bilo osiguranja, zastave su bile u takvom uglu da kamere nisu mogle snimiti.

U hrvatskoj mnogi pričaju da je to sve naštimano. Možda je sve namješteno da bi nam Šešelj, rekao da nam j… ustašku mater. Tko zna?

Vučić ima opsesiju ekonomskog napretka Srbije,  želi strane investicije. To je dobro. U obraćanju tek navečer, dnevnik RTS, rekao je da mu je žao, ali da je on u Zagrebu doživio još gore. Spomenuo je i tada 2 teme koje ga dugo vremena tište.

  1. Rekao je da u našim zakonima piše da je Srbija agresor, a nije. Kao predsjednik države trebao bi znati da je u presudi za genocid međ. suda u Hagu Srbija definirana kao agresor i da otvara mogućnost traženja ratne odštete. Možda se toga boji?
  2. Spomenuo je da u Gvozdu dižu spomenik Alojziju Stepincu (blizina Dvora na Uni kojeg oni smatraju srpskom enklavom). Rekao je da je on osuđeni ratni zločinac. Znači da je ubijao Srbe i ostale. Kao predsjednik države trebao bi znati da je Stepinac tako osuđen u montiranom procesu komunističke Jugoslavije na čelu sa Titom. A on kao bivši pomoćnik Šešelja ne bi trebao priznavati komuniste i njihove sudove. Eto ima „načelno“ i „prema potrebi“. Definitivno sam se uvjerio da je lažov i osoba koja je nedostojna voditi normalnu državu u 21. stoljeću.

U svom mandatu bivši ministar policije Ranko Ostojić je naložio Šešelju 20 godina zabrane dolaska u Hrvatsku sa mogućnošću prolongiranja. Možda je zato najviše ljut? Inače to je osoba sa kojom bi puno posla imali psihijatri, psiholozi, pedagozi i ondragozi, svećenici, monasi, seksolozi, politolozi, sociolozi, itd. Sa sklepanim doktoratom obrane i zaštite u Sarajevu nametnuo se kao četnički vojvoda kojem je podloga mržnja na sve što nije srpsko.

U izravnim provokacijama mržnje slijede ga Aleksandar Vulin i Milorad Dodik iz Banjaluke. I za njih vrijedi ekipa stručnjaka gore navedena. Sva trojica su, priča se, posrbice; Šešelj, i Dodik imaju hrvatsko podrijetlo, a Vulin vlaško.  Podrijetlo je normalna stvar i nije ništa negativno. Samo je problem što su se stavili u službu politike mržnje jednog dijela srpske politike. Time ne isključujem istinu da i kod nas u Hrvatskoj ima taj dio, u Sloveniji, u BiH, Kosovu i Metohiji i Makedoniji i šire, samo na drugi način.

Bio sam sretan što su Aleksandru Vulinu zabranili dolazak u Hrvatsku. Naši su pokazali bar malo nacionalnog i ljudskog dostojanstva koje im je inače upitno. Njega u Srbiji hvale, a i sam se hvali da je puno pročitao. Pitanje je koje i kakve knjige je čitao?

Jasenovac mu je samo izlika da provocira i proziva Hrvatsku za ustaštvo, a oni mogu biti četnici. Kao ministar obrane može proučiti dokumente o Jasenovcu i Gradini  u Vojnom arhivu u Beogradu, Novom Sadu i Banjaluci. Kao i Roman Leljak, hrvatski vitez i domoljub koji živi u Sloveniji. Tamo će saznati istinu i shvatiti da je bio žrtva laži i obmane. Samo treba biti čovjek i priznati istinu?! Roman Leljak priprema film i knjigu o tim dokumentima, uskoro i čestitamo!

Svi trebamo voditi računa o naravi i mentalitetu drugih naroda, a i o svom narodu. Hrvati su stari ratnički narod. Kad je ugrožena samobitnost, teritorij, život, dostojanstvo i sloboda svi ustaju u obranu. Nestaju međusobne svađe, politička razmimoilaženja, različitost svjetonazora. Budi se i grmi hrvatski gen. Njihova odlučnost raste do devete potencije. U zraku se ori 9-ta Beethovenova simfonija i Wagnerov marš. Tko preživi živjet će bolje! „Boj se onog tko je víko, od golema mrijeti jada!“ (I. Mažuranić, „Smrt Smail age Čengića.“)

Kada su u miru Hrvati rade i žive. Ali ne podnose provokacije i znaju biti opasni za onog tko provocira. Inače u Hrvatskoj su otvorena vrata za sve ljude svijeta koji dolaze sa dobrohotnošću i pristojnošću. Dokaz su rijeke turista sa svih strana svijeta.

Čestitao bih svima koji su bili u Splitu na Rivi na prosvjedu protiv „Istambulske konvencije i rodne ideologije“. Split, biser Jadrana, srce juga Hrvatske, Hercegovine i Bosne, rekao je svoje. U to vrijeme razgovarali smo s dr. Zdravkom Tomcem. Rekao je da su uvijek prosvjedi u Splitu najpresudniji za hrvatsku politiku. Od kad znam za sebe Hajduk mi je u srcu. Volim i sve ostale klubove kod nas, sve u svijetu cijenim i poštujem. A i zato što je Hajduk nekako uvijek napadan i vrijeđan, ponižavan nevrednovan – a to ne zaslužuje. On mi je u srcu pa može biti prvi, na dnu ljestvice ili u drugoj lizi. On je za mene uvijek Hajduk. Ishodište moga prezimena je tamo blizu – Poljička Republika.

Ja sam hrvat, katolik i ekumenist. Kad pišem zahvaćam i po 7 aspekata naše stvarnosti. Nije meni politika u prvom planu. Ona je, nažalost, tužna stvarnost na koju se moramo osvrnuti. Središte moje egzistencije je Bog; Otac, Sin i Duh sveti. Isus nam je najbliži jer je naš otkupitelj, a i sam je rekao: „Ljubite svoje neprijatelje! Molite za one koji vas progone i mrze.“ S Isusom je i to lako.  Njegova ljubav je beskrajna i dotiče svakog čovjeka. Zato se molim, u kontekstu ovog eseja, za Vučića, Šešelja, Vulina i Dodika, za Srbiju, za svakog Srbina i Srpkinju na ovome svijetu.

Molim se da Isus prožme njihova srca i da u okviru pravoslavlja pronađu put mira, pravde i istine, i za spasenje njihovih duša. Reče Isus: „Svi će vas mrziti radi imena moga.“ Doživljavam mržnju i od Hrvata, doživio sam  i od Švicaraca, Njemaca, Austrijanaca i Australaca. (Jednog dijela). To je stvarnost u cijelome svijetu. Nemaju „čarke“ samo Srbi i Hrvati; u Španjolskoj su Katalonci i Baskijci, u Britaniji su Škoti i Irci, u Belgiji Flamanci i Valonci, pa Poljaci i Njemci, Rusi i Ukrajinci, Mađari i Slovaci. Tako je u cijelome svijetu; antagonizmi i mržnja.

Isus Krist nas oslobađa mržnje i osvete. On nas prožima ljubavlju prema njemu i čovjeku. Otvorimo mu se da uđe u naš život. nije teško! Bit će nam lakše i ljepše. Aleluja!

 

(Krešo Čepo, rođ. 1950., Tihaljina, Hercegovina)

PODIJELI