USTRAJNA MOLITVA

222

Nerijetko se zna dogoditi da djeca dok su malena, ukućanima pripovijedaju sve što su doživjeli u školi, na ulici, među kolegama. Što se više približavaju pubertetu, zanimanje za razgovor se smanjuje i roditelji sve manje znaju o njima. Na kraju su im stariji prihvatljivi samo kad im nešto treba, prvenstveno novac ili potpuna sloboda.

Nismo li katkada i mi kršćani takvi u svom odnosu prema Bogu – zakašnjele pubertetlije?! Kao vjernicima svima nam je poznato što je molitva i koja je njena važnost u našem životu. Ali iako molimo, često znamo tražiti i moljakati stvari, a ne Boga. Zato nije čudo da se mnogi umore tako moleći, jer kažu „više nema koristi“. Ako i nastave moliti, to zna biti iz nekog osjećaja obveze ili iz straha da ne bi bili kažnjeni.

Bogočovjek Isus iz Nazareta uvjerava svoje učenike da ne smiju sumnjati u uslišanost svoje molitve. Jedini preduvjet je da poslušaju njegov savjet i ne daju se pokolebati, ako im se i čini da njihova molitva ne donosi ploda ili im je možda postala preteškom. Naša molitva najčešće je na kušnji zbog naše sebičnosti, kojom želimo što brže doći do naših ciljeva. Sveta misa velika je i najsavršenija molitva, koju kršćani mogu uputiti Bogu u zajedništvu jednih s drugima.

Fra Mate Tadić,OFM

Tomislavgrad, 17. listopada 2010.

 

PODIJELI