Ima tih miomirisnih nevinih ljudi,
koje život zemaljski ne voli.
Ima krvi koja teče niz dušu,
ima krvavih suza…
Ima onih poput svete Rite,
ranjenih od trnja…
Ima onih koji bosonogi gaze
tvoje staze Kriste!
I ne žale što su siroti, što su bolesni,
što su odbačeni, nevoljeni, izrugani.
Ima jer si ih ti svojim slugama učinio,
u srce im svoj živit stavio.
Ranama nas sve nagradio.
Da spoznamo što je dobro, a što zlo.
Žive te i ti živiš kroz njihove korake.
I kada im dadnu piti kao tebi octa,
oni ne vape za smrću,
već za tvojim suosjećajnim
Presvetim srcem,
u kome je bistra voda za
one ožednjele spasenja.
I sama se gušim u zemnosti,
trnje mi probija kožu, meso i kosti.
Kad nepravda prkosi.
Ti mi svoj mir pokloniš.
Ka tebi duša uplakana bježi,
ka tebi koji me uspravljaš
i ljubavlju napajaš kao srnu ranjenu.
Daruješ mi svjetlosne potoke,
sakramente nebeske…
Činiš me u duši zdravom…
U duši koja moli nad tijelom bolnim.
Moli nad cijelom ranama svijeta!
Neka ti je moja bol melem Isuse.
Neka mene razapnu tuge,
neka mene za sve sude…
Neka mene vrtlog zanosi,
i vrane nek kljuckaju me.
Duh Sveti je uz mene.
Neda na mene!
Nikad više psovku nek ne reknu na Tebe,
kamenje je za mene.
Neka kažu da sam ni za što…
neka kažu i slažu sve na mene…
Priznajem da nisam ni za što zemaljsko,
neka me puste, ka tebi ću u Rajsko.
Tebi koji voliš me,
voliš zbog nebeske nutrine.
Amen.
Sa ljubavlju tvoja Ana Emanuela,
Bilaj 29.01.2018.
