Čovjek je duhovno i tjelesno biće. Da bi mogao slaviti svoga Stvoritelja i opstati na zemlji, darovao mu je sposobnosti u vidu umjetnosti, znanosti i kulture. Dao mu je zdravlje, fizičku snagu i volju da može raditi – biti kreativan. Darovao mu je sposobnost razmnožavanja i podizanja djece do samostalne sposobnosti življenja. Sve je to dao i životinjama i biljkama. Njihova svrha je služiti čovjeku. Čovjeku služi i tzv. mrtva priroda; planine, ravnice, rijeke, jezera, mora, sunce, vjetar, padaline, zrak.
Odnos čovjeka prema Bogu, ljudima i prirodi je reguliran sa 10 zapovijedi Božjih koje je dužan obdržavati. Inače je u grijehu i postoji opasnost da mu duh bude proklet. tj. da završi u paklu (vječnoj osudi). Dakle, on se objavio ljudima; u Starom zavjetu kao Jahve, u Novom zavjetu sasvim konkretno kao bogočovjek Isus Krist. Oni nam u vjeri i konkretnom životu jamče spasenje, raj i život vječni. Objavio se kao trojedini – Otac, Sin i Duh sveti i vječno prisutni na nebu i na zemlji, dakle prisutan je u našim životima, ako mi to hoćemo.
- UMJETNOST
Ima 7 vrsta umjetnosti: književnost, glazba, likovna umjetnost, drama – kazališna umjetnost, film, sport, ples i ritmika. Osnovna stvaralačka moć je inspiracija. To je izvanvremensko stanje duha i povezana je sa istinom, dobrotom, ljepotom, ljubavlju, solidarnošću, sa spremnošću na žrtvu itd. To je stanje u kojem vječna harmonija (Bog) zahvaća ljudski duh koji stvara djela kao putokaz sebi i svim ljudima i pokoljenjima.
Osim ovih 7 vrsta umjetnost je mnogo šira i sveobuhvatnija: graditeljstvo – arhitektura, poljodjelstvo – način obrade zemlje, uzgoj i odnos prema životinjama, način spravljanja jela, odijevanje – kreiranje i narodne rukotvorine, kola, plesovi i pjesme, ribarenje i lov, sve vrste zanata. A u području znanosti i tehnike – otkrića, izumi, primjena, sve vrste zanata. U području društvenih znanosti umjetnost je način otkrivanja društvenih fenomena, u medicini način liječenja, operiranja, odnos prema pacijentima, način prenošenja znanja na učenike i studente, odnos prema njima itd. Kod novinara umjetnost je način prezentiranja događaja, sposobnost ulaženja u srž problema i istinitosti izvješćivanja.
Svakom, ama baš svakom čovjeku Bog je dao jedan ili više darova umjetnosti sa željom da ih usavrši, a ne da ih zakopa. Sa umjetnošću život je ljepši i svrsihodniji.
– Manipulacija sa umjetnošću i umjetnicima, diskriminacija i osporavanje, doziranje i nesloboda, prikriveni progoni različitim sredstvima u Hrvata
Imamo popriličan broj nadarenih ljudi. Iz proračuna za kulturu se malo izdvaja. Naši kulturnjaci – umjetnici loše ili nikako žive.
Različite ideologije i diktature 20. stoljeća su manipulirale, diskriminirale, osporavale, dozirale, zatirale slobodu i otvoreno progonile različitim sredstvima, čak ubijale umjetnike, znanstvenike i kulturne djelatnike. U tome je prednjačila komunistička ideologija – srednja, istočna i južna Europa, Rusija (Sovjetski savez), Kina. Nakon pada željezne zavjese otvorenost progona nije na djelu, ali su te snage preživjele i na sve načine pokušavaju zatrti slobodu – uzurpirale su medije (tisak i televizija), selektiraju izdavačku djelatnost, istomišljenicima dodjeljuju mjesta odlučivanja, akademske titule, promidžbom preko medija favoriziraju pjesnike, književnike, likovne umjetnike, kritičare, znanstvenike, novinare i sve vrste kulturnjaka. Nadarenost, kvaliteta i stvarna umjetnička vrijednost tih ljudi je upitna. Cilj toga je stvoriti javno mnijenje o tim ljudima da su kulturna avangarda i njihovo uhljebljenje (dobro su plaćeni iz proračuna).
Stvarni i autentični umjetnici su na marginama društva. Bez zaposlenja su, bez sredstava za život. Prisiljeni su tezgariti i prositi sponzorstvo mahom debelih, pohlepnih i egoističnih tajkuna koji im ponekad nešto i dadu. Ministarstvo kulture im ništa ne da. Oni su za njih ulična bagra bez uporišta – veze, poznanstva. Oni su za njih bijednici koji svojim djelima govore istinu o društvu, domoljublju, vjeri i o pravoj ulozi umjetnosti. Tu spadaju mnogi pjesnici, slikari, novinari, talentirani znanstvenici itd. Ako na televiziji voditelj kaže i jednu rečenicu koja nije amenovana uredničkom linijom politike moći, to se proglasi govorom mržnje (a to je ustvari istina) i taj gubi posao i ide na ulicu (primjer novinara Marka Jurića na Z1 televiziji).
U tu „uličnu bagru“ spadam vjerojatno i ja. Inače je podjela na režimske i ne režimske kulturnjake. Oni se ponekad susreću u kafićima, promocijama, predavanjima. Režimski su redovito puni love, ali kad naruče i plate piće kao da su osvojili Mont Everest. Uštirkani su, njegovani i dobro obučeni. Umišljeni su u svoju veličinu – nadarenost, kulturu, znanje, moć, imidž, veze i poznanstva i pravo da pljucaju na nerežimsku „bagru“. Namjerno malo govore, proračunati su u izričajima jer onda ispadaju kao pametniji. Redovito su prodane duše. Nerežimski su spontani, pričaju što ih tišti i što im padne na pamet, vole više cugnuti, a ako nemaju trenutno, uzmu na veresiju. Obučeni su kako tko može, pomalo su neuredni i šlampavi, ali kad pričaju njihova riječ prijanja uz srce, ne opterećuju, onakvi su kakvi jesu. Kad imaju promociju knjige dođe polovica klošara i sve pojedu i popiju. Oni prate te promocije i predavanja u Zagrebu i idu da nešto pojedu i da malo popričaju s ljudima.
Ljut sam na mnogo štošta u Hrvata. O komunjarama neću ni govoriti. Ljut sam na službeni stav i politiku katoličke crkve, na lažne domoljube, na lažne branitelje, na HAZU (Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti), na sluganski i poltronski stav mnogih naših političara prema Briselu i evropskim liderima koji su mahom prazni eurobirokrati i evropska spadala bez pravog znanja, kulture, duha i dobronamjernosti.
Mnogi naši biskupi i svećenici, redovnici i redovnice su heroji duha sa proročkim životom i nastupima. Govore i djeluju u duhu istine i ljubavi prema Hrvatima, Hrvatskoj državi i svakom ljudskom stvorenju, ali skoro redovito njihove izričaje o ovim temama stopira Biskupska konferencija na čelu sa kardinalom Bozanićem. Ograđuju se govoreći da je to njihovo privatno mišljenje, ali oni su javne osobe i zastupaju crkvu. Ta crkva moći ne dozvoljava da se dirne u političke strukture moći koji evidentno dugo vremena čine zlo narodu i državi (Sisački biskup Košić, biskup Devčić i drugi). Kao oni se ne smiju baviti politikom ni u kojem smislu. Međutim Vatikan kontrolira politički aspekt crkava širom svijeta, zatupljuje nacionalne identitete naroda da bi imali što veću kontrolu nad njima. To je jedan aspekt vatikanske politike. Istovremeno papa Franjo govori kako se kršćani trebaju baviti politikom unoseći u nju kršćanske vrijednosti. Zar to nije malo kontradiktorno? To znači da postoji dvojnost u srži vatikanske politike koju vode Talijani i Francuzi i koja nikada nije bila sklona Hrvatima (iznimka je papa Wojtila – njegova majka je bila bijela Hrvatica). Za svakog biskupa je apriorna ljubav prema narodu, svome stadu. Time se ne umanjuje vjernost i ljubav prema papi u Vatikanu i katoličkoj crkvi. Time se ostvaruje ta vjernost. Bog je stvorio jata različitih ptica. Svaka vrsta se zasebno druži i živi. Tako isto su i narodi u ljudskoj vrsti. Kao jata ptica.
Bolna točka Hrvatske umjetnosti, znanosti i kulture je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Prije je to bila Jugoslavenska akademija JAZU. Ova naša HAZU je ostala jugoslavenska i još gora i neučinkovitija. Svaka čast nekim akademicima, neke osobno i poznam, ali u globalu to je skup olinjalih, duhovno i tjelesno, bez imalo volje da nešto naprave i imaju status prodanih duša. Da li su slučajno takvi okupljeni? Ne, nego namjerno da se otupi oštrica kritike na društvenokulturnom planu, nemaju znanstvene radove, titule su im upitne „Tko i kako im ih je dao?“ Sve akademije svijeta imaju međunarodni značaj. Njihova riječ i pravorijek o svim pitanjima se poštuje i cijeni. Akademici u normalnim zemljama se visoko cijene. Njihovo pravo i dužnost je donositi pravorijek o svim pitanjima, političkim, društvenim, znanstvenim, moralnim, etičkim, povijesnim i tako dalje. Našu akademiju se ne cijeni niti poštuje. Mnogi su jedva čuli za njih. Za to su sami krivi. Koliko znam, nisu se nikada oglasili. Plaćeni su da šute! Praktično, mi smo bez akademije. Kad je Srpska akademija donijela memorandum naši su bili dužni odgovoriti, a nisu! Nisu nikada dali pravorijek o ćirilici u Vukovaru, o Domovinskom ratu, o Blajburgu, križnom putu i masovnim neispitanim grobnicama ubijenih Hrvata, o Jasenovcu, o rezoluciji 1481 vijeća Europe i deklaraciji hrvatskog sabora na temu rezolucije, o pretvorbi u Hrvatskoj mada tamo imaju i financijske stručnjake, o demografiji, o uzrocima bijega mladih iz Hrvatske i tako dalje. Možda i bi, ali ne smiju. Tko će ga znati?
- ZNANOST
Znanost nije ništa drugo nego otkrivanje Božjih zakona u čovjeku i prirodi, od početka danih i usađenih, po kojima se sve ravna, sve živi, sve kreće, postaje i nestaje. Umjetnost i znanost se prožimaju i isprepliću i vrlo su slične. Ponekad je umjetnost znanost i obratno. Znanstvenici su zadužili svijet pronalascima. Redovito su to ljudi talentirani, vrijedni, uporni, požrtvovani, skromni, moralni i etični, nesebični, rade za opće dobro. Često žrtvuju svoje živote, obitelj, domovinu da bi svijetu dali svoje pronalaske (na primjer Nikola Tesla). Vrlo često vjeruju u Boga i dive mu se po zakonima i stvorenjima koje je dao. Vjerujem da su svi iskreni znanstvenici upisani u knjigu života na nebu. Njihov znanstveni put je bio i jeste put spasenja. Kao i umjetnici, prolaze put manipulacije, diskriminacije i osporavanja, doziranja i neslobode, prikrivenih progona različitim sredstvima u Hrvatskoj. Zato mnogi napuštaju zemlju i idu u svijet nesmetano i slobodno raditi i gdje su primjereno plaćeni i poštovani. Rijetki se ponovno vraćaju. A naši kukaju nad odlivom mozgova kao da su njihovi mozgovi neka bezlična tekućina.
- KULTURA
Kultura je simbioza umjetnosti, znanosti, vjere u jednog Boga, tradicijske vrijednosti, ljubavi prema čovjeku i prirodi, rada i solidarnosti, žrtve i trpljenja za bližnje, uživanja u životu i radosti davanja života drugima – rađanje djece i tako dalje. Kultura je stav u životu – pozitivan, nenametljiv, stav poštovanja i zahvalnosti.
U suvremenom svijetu za široke mase promovira se cici-mici kultura, izražena kroz površno lijepo ponašanje tipa ljubim ruke, a nož u leđa. To je „na ustima med, a u srcu led“. To je prisutno u gradovima, utjelovljeno u malograđanštini i u selima izraženo kod seoskih filistera i „filozofa“, na primjer Presvetli iz „Gruntovčana“. Obrazovaniji promoviraju kulturu smrti – prijezir života kroz različite pokrete i ideologije. Kultura ideologije relativizma – dobro je ono što se meni dopada i istina je ono što ja mislim. S tim je povezan konzumerizam, materijalizam, neumjerenost i pohlepa, imperativ bogaćenja i uspjeha, ostali su luzeri, hedonizam i nadasve ateizam i sotonizam. Iz tih je niknuo novi svjetski poredak, uvjerenost nekih da su oni gospodari života i smrti. Bože nas sačuvaj od toga svega!
Najveći i najautentičniji izraz kulture je ljubav. Zapravo, ona je srž i smisao svake kulture. Ljubav daje sami Bog stvoritelj i On je ta ljubav. Ljubav je domišljata, ona uvijek pronalazi pravi način kako doći do drugog srca i to srce razumije i usrećuje. Meni je Bog dao ljubav i razumijevanje ljudi i prirode. Hvala mu za to! Upoznao sam ljude svih rasa, vjera, kontinenata i naroda i ljubav je ta koja mi je omogućila komunikaciju. Ljubav je uvijek obostrana. Nije teško ljubiti čiste duše, to jest one koje su isto prožete ljubavlju, ali je teško ljubiti prljave i grešne duše. Ali mora se, postoji način kako i do njih doći. „Ljubi i čini što hoćeš“ reče sveti Augustin.
U svijetu je prisutna diskriminacija kultura. Valjda je to tako od samih početaka ovoga svijeta. Mi sami posebno se moramo s tim obračunati. Svaka kultura Europe, Azije, Afrike, obje Amerike, Australije i Novog Zelanda, Ocanije je podjednako zanimljiva i vrijedna. Kroz cijelu povijest jače i tehnički naprednije i bogatije kulture su smatrali da su vrjednije i dominantnije. Provodili su kulturnu diskriminaciju, a sa tim i rasnu, vjersku i jezičnu. Danas u tome prednjače Engleska, Francuska, Španjolska, Italija, Njemačka, Rusija, SAD, Japan, Saudijska Arabija i Iran i mnoge druge kulture.
Kulturna diskriminacija među Hrvatima je izražena kroz urbani i ruralni rasizam (esej u kojem sam to detaljnije opisao).
Što bih želio reći Hrvatima?! I ljevica i desnica su legitimne u demokraciji, pluralnom društvu, ali i jedni i drugi moraju akceptirati i voljeti hrvatski narod i državu. I lijevo i desno postoje snage koje rade suprotno. U ovom eseju sam opisao što se sve radi. Budimo jedinstveni u cilju da stvorimo slobodnu, prosperitetnu i demokratsku državu, mjesto u kojem će se željeti živjeti. U političkom pogledu ja sam pravaš, ali sam ujedno socijaldemokrat po životnom stavu i djelovanju. Ja sam za socijalnu pravdu, da svi imaju dostojanstven život, da mogu raditi i hraniti obitelj. Zar otac domovine Ante Starčević nije bio socijaldemokrata? Svu svoju plaću je svaki mjesec davao siromasima i nije gledao njihova uvjerenja, naciju i spol. Ali je želio slobodnu, neovisnu Hrvatsku državu i to mu je za mnoge onda i danas bio „neoprostiv grijeh“.
Lipanj, 2017. godine
Krešo Čepo, Tihaljina, Hercegovina
