Tradicionalni običaji na Veliki petak

Veliki petak je spomendan smrti Gospodina Isusa Krista. Spasitelj je tog dana u 3 sata razapet na Križu gdje je umro.

Veliki petak je dan žalosti i dan strogog posta.

U crkvi se tog dana čuva Isusov grob.

Žene su ustajale još prije izlaska sunca i založile peć. Pekla se lepinja bez kvasa. Dok sunce nije izašlo vatru su ugasile a tijekom dana nije bilo je slobodno upaliti. Do subote navečer moglo se jesti samo ono jelo koje su do izlaska sunca spremile žene. Na popodnevnu misu žene i djevojke išle su odjevene u crno.

Momci su vrlo rado išli čuvati Isusov grob. Obukli bi svečana crna odijela,
hlače usukali u čizme a na rukama bi imali bijele rukavice. Na Veliki petak se posti, ne radi se na njivi i ne loži se vatra nakon izlaska sunca. Žene tad rano ujutro spravljaju kokice. Prijepodne se išlo u crkvu i na Kalvariju, a popodne se klalo janje, kokoš, spremala kuća i ostala jela za Uskrs. Na Veliki petak ničim oštrim ne smije se bosti u zemlju, i ne smije se raditi ništa teško.

Valja puno crvena vina piti, onda ono postaje krv, drže Hrvati.

Ujutro su sa jezera donijeli vodu, nasuli je u lavor te su se svi članovi u toj vodi umivali. Istjerali su konje na jezero i oprali su im noge da budu konji zdravi. Konje su utjerali i u duboku vodu. Prije polaska prekriže se i putem mole krunicu. Zabranjeno se je obazirati. U vodi peru noge i lice, oboljeli dio tijela. Koga je bolio zub uzimao je vodu u usta da mu mine bolest. Vjeruju da će umivanjem oprati s tijela sve svoje nevolje i bolesti. Nosili su sa sobom vodu u boci i za one koji su nemoćni pa su ostali doma.

U obrednom pranju konja i kose kao i u održavanju strogog posta nazire se ostatak kulta pokojnika. Duše umrlih pojavljuju se na veće blagdane (Badnjak) u obliku ptica a u proljetnom periodu u obliku konja, odnosno se usele u čovječiju kosu. Oni se u datom vremenskom razdoblju otprate na drugi svijet, kao konji u vodu, iza koje se nalazi “drugi svijet’. Ovaj običaj čuva arhaičnu starinu te se dovodi u vezu i sa kultom konja koji je prepoznatljiv u običajima slavenskih naroda, pogotovo Rusa, a naročito u proljetnim običajima vezanima za todorce i Todorovu subotu u balkanskih naroda (Srba, Makedonaca, Bugara, Rumunja), kada se duše preminulih predaka pojavljuju u obliku konja i valja ih ispratiti na drugi svijet. Pored toga, nazire se i religiozni sinkretizam, naime iskorištavala se i blagoslovna moć kultnog rekvizita – blagoslovljene vode i blagoslovljenih jaja. Umivanje se, dakle, oslanja na religijsko vrijeme i na sličnost u značenju s uporabom vode u crkvenim obredima. U kršćanskoj liturgiji, kao i u mnogim nekršćanskim civilizacijama, voda je simbol očišćenja.

Postoji običaj da djevojčici, koja ima sedam godina, na Veliki petak valja kosu uplesti pod vrbom ili gredom, da dobro raste. Sedma godina je prekretnica u životu djevojaka i dječaka, naime tada prelaze u drugo životno stanje. No, da djevojka kosu plete pod vrbom ili gredom nije slučajno, vrba je naime drvo koje u simboličnom smislu znači ulaz u podzemlje, na drugi svijet. Samrtnik se stavlja pod gredu (drvo svijeta arbor mundi) koja u simboličnom smislu povezuje tri sfere: nebo, zemlju i podzemlje. Duše umrlih pokojnika nalaze se u kosi zato se kosa pere i češlja, da bi duše bile i na taj način upućene na drugi svijet. Isto se zapaža u običajima vezanih za todorce, Teodorove konje kod Srba u Sirigu (Szoreg) i na drugim mjestima, kao i u Rumunja, kada djevojke s istom najmjerom peru kosu.

Na Veliki petak strogo se je postilo, naime držalo se je da toga dana samo jedanput je slobodno prizalogajiti. Jeli su samo kokice, mlince i pečenu pogaču u peći (na podu pogaču). Tijekom dana djeca su dobila kuhani kukuruz, a za večeru pojelo se što je ostalo od jela, ponajviše puta kruh posipan mljevenom paprikom i soli ili šećerom.

Drugdje je taj dan bio strogo posni dan, kuhali su juhu od graha. Bilo je i takvih koji cijeli dan nisu ništa jeli. Šarali su jaja. Išli su u crkvu Isusa ljubiti.

Izvor: Portal narodni.net