Tko želi biti prvi, neka bude svima poslužitelj.

403
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

XXV. tjedan kroz godinu

Nedjelja, 23. 9. 2018.

 

DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU

 

ČITANJA: Mudr 2,12.17-20; Ps 54,3-6.8; Jak 3,16 – 4,3; Mk 9,30-37

 

NAPOMENA:
Izostavlja se spomendan sv. Pia iz Pietrelcine, prezbitera.

 

Prvo čitanje:Mudr 2, 12.17-20

Osudimo ga na smrt sramotnu!

Čitanje Knjige Mudrosti

 

Rekoše bezbožnici:

»Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta

i protivi se našem ponašanju,

predbacuje nam prijestupe protiv zakona

i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj.

Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove,

istražimo kakav će biti njegov svršetak.

Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za nj zauzeti

i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih.

Zato ga iskušajmo porugom i mukom

da upoznamo blagost njegovu

i da prosudimo strpljivost njegovu.

Osudimo ga na smrt sramotnu,

jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam:Ps 54, 3-6.8

Pripjev: Bog krijepi život moj!

 

Spasi me, Bože, svojim imenom
i jakošću svojom izbori mi pravdu!
Poslušaj, Bože, moju molitvu
i usliši riječi usta mojih!

Oholice ustadoše na me
i moj život traže silnici:
na Boga se ne osvrću.

Evo, Bog mi pomaže,
Gospodin krijepi život moj.
Od srca rado ću ti žrtvovati,
slavit ću ti ime, Gospodine, jer je dobrostivo.

 

Drugo čitanje:Jak 3, 16 – 4,3

Plod se pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

 

Predragi: Gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.

Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje:Mk 9, 30-37

Tko želi biti prvi, neka bude svima poslužitelj.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

 

U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.

I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«

Riječ Gospodnja.

 

Uvod

 

Kad god bih se s nekim upoznao, običavao sam ga potati što je po struci. Ukoliko bi rekao da je liječnik,pravnik ili bilo što drugo, odmah bih mu postavio drugo pitanje: „A je li to vaš poziv ili posao?“ Najčešće bi tada ostao zbunjen mojim pitanjem i tražio dodatno objašnjenje. Dao bih mu ga pitanjem radi li svoj posao zbog dobre plaće ili zbog toga što tako služi ljudima.

Mnogi su danas u određenoj struci jer se tu dobro zarađuje. Sin jednog mog prijatelja mi je pričao kako se je za vrijeme svog studija ekonomije sretao sa mladim ljudima koji su izučavali taj studij samo zbog toga što će im je on nakon toga omogućiti dobru poziciju u nekom poduzeću i dobru zaradu. Svakako, pitanje dobre zarade nije upitno, čak štoviše:sasvim je očekivano da nakon dobro obavljenog posla čovjek bude i adekvatno nagrađen.

Nije problem raditi i zaraditi. Isus svojim riječima priprema svoje učenike za nešto uzvišenije. On doslovno ruši općeprihvaćenu paradigmu životnih vrijednosti da je vrijednost čovjeka u njegovoj društvenoj poziciji ili imovini i bogatstvu koju posjeduje.

Na žalost, iako je prošlo već dvije tisuće godina, danas su na snazi iste pogrešne životne vrednote. Gotovo da na isti način razmišljamo o životnim vrijednostima kao i u Isusovo vrijeme. Mnogi danas rade samo da bi nešto zaradili. Možda se i pitamo koji je drugi razlog rada doli da bismo nešto zaradili imali. Možda vam se nametnulo pitanje: „Ne misliš valjda reći da je grijeh biti bogat i nešto imati?“  O, ne nikako. Biblija na mnogo mjesta govori o bogatstvu kao Gospodnjem blagoslovu. Pa onda u čemu je problem toga da želimo nešto imati?

Mislim da je najveći problem u našem odnosu prema životu. Sreo sam ljude vrlo bogate, ali koji su bili robovi svom bogatstvu. Sreo sam i druge koji su bili vrlo bogati, ali su mudro i ispravno upravljali tim bogatstvom. Sreo sam siromašne ljude koji su bili robovi situacije u kojoj su se nalazili. I opet,sreo sam i ljude koji su, iako siromašni, znali upravljati situacijom. Problem većine ljudi je da više cijene bogate. Nekako po nekom automatizmu smatramo da su bogati ljudi i pametniji, te nam je savjet bogataša automatski važniji od savjeta siromaha. Čak u ekonomiji postoji jedna uzrečica: „Tko vlada informacijama, taj vlada dohotkom, a tko vlada dohotkom taj vlada društvom.“ Ta filozofija hoće reći samo jednu stvar, a to je da vlast pripada samo bogatim ljudima.

Mnogi ljudi čak pod imovinu svrstavaju i intelektualne vrijednost. Djedmog jednog prijatelja imao je četvero braće. Kad im je otac dijelio zemlju, svatko je dobio četiri jutra zemlje, dok su dva brata koja su završila zanate dobili po dva jutra jer se smatralo da im njihov zanat vrijedi kao dva jutra zemlje. Možda ste mogli čuti roditelje kako kažu: „Dao sam mu kruh u ruke“, misleći kako su omogućili djetetu da završiti nekakav zanat. Čuo sam puno puta kako roditeljikažu: „On ima zanat“ ili „Ona ima fakultet“.

U razgovoru s učenicima Isus želi istaknuti nove vrijednosti života, vrijednosti koje su dio nebeskog kraljevstva. On im priča o svom stradanju, raspeću i smrti, a oni ga ne razumiju. Isusovo stradanje im ne ide u račun. Samim time što su u zajednici s Isusom, željeli su profitirati. Oni žele imati ministarska mjesta, žele imati bogatstvo i slavu. A Isus, on im ukazuje na druge vrijednosti. Isus im ukazuje na to da životna filozofija Kraljevstva nebeskog nije imati nešto, negobiti nešto.

U Americi se dvadesetih godina prošlog stoljeća proširio neki novi pogled na poslovanje. Čovjek koji bi pokrenuo svoj posao razvijao ga je do određene mjere, zatim bi poduzeće koje je osnovao prodao i dobiveni novac uložili na burzu. Na taj način,bez da išta rade, mnogi su zarađivali ogromne svote novaca. Čitao sam o ljudima koji su 1929. godine u Americi bili toliko bogati da su trošili novac na krstarenja i na ostala luksuzna putovanja, a samo tri mjeseca kasnije, nakon kraha na burzi, spavali pod mostovima jer su sve izgubili. Njihova životna filozofija imati nešto pokazala se totalnim promašajem.

Mi se od rane mladosti suočavamo s donošenjem odluka. Djeca kad završe osnovnu školu moraju izabrati zvanje kojim će se baviti. Tu im najviše pomaže utjecaj njihovih roditelja. Ako roditelji žive životom imati nešto tada će preporučiti zanimanja koja su po njihovom mišljenju vrlo unosna i dobro plaćena. Sretao sam ljude koji vrlo dobro zarađuju u svom poslu, ali su jako nesretni jerjednostavno ne volesvoj posao. Štoviše, mrze ga, ali zbog toga što je dobro plaćen,oni ga rade i dalje.

Psiholozi su promatrali školarce koji uče i žive filozofiju imati nešto. Oni ne ulaze u suštinu zvanja kojeg izučavaju. Njih zanimaju samo oni segmenti koji im omogućuju bavljenje tim zanimanjem samo iz jednog razloga: kako zaraditi novac.

Drugi učenici, oni koji žive filozofiju biti nešto,oni su zainteresirani za suštinu. Njih sve zanima. Oni imaju mnogo pitanja. Oni žele pristupiti problemu s razumijevanjem. Oni su jednostavno entuzijasti. Njih njihovo zanimanje oduševljava i vidljivo je kako s oduševljenjem obavljaju svoj posao, kako jednostavno uživaju u tom poslu. Oni u svom poslu imaju visoke kriterije i ne srozavaju nivo kvalitete. Jako je lijepo kad se sretnu takvi ljudi i kad vam oni učine neku uslugu.

Na žalost, često susrećem ljude čiji je kriterij jedino naplata. I,ako je moguće,uzeti novac, a ne obaviti radove. Novac je jedino mjerilo po kojem se oni rukovode.

Kod izbora bračnog druga često se čuje kako se prenaglašava filozofija imati nešto.Kada je jedan moj prijatelj trebao odlučiti koga ću ženiti, stariji ljudi predlagali su mu neku djevojku koja je imala jednu jedinu pozitivnu osobinu: roditelji su joj bili bogati. To što nije završila nikakvu školu, to što se nije znala ponašati u društvu, to što nije baš bila ni previše zgodna (ali o tome se ne raspravlja), nije uopće bilo važno. Poznavao sam jednu djevojkubogatih roditelja koja se udala za dečka koji još i danas živi filozofijomimati nešto. Budući da ima poduzetničkog dara, od imovine koju mu je žena unijela u brak, stvorio je čitavo bogatstvo. Danas on balansira  između poslovnosti i mafijaštva, a svoju ženu cijenisamo onoliko koliko je doprinijela u stjecanju materijalnog bogatstva.

Isus nas upozorava na sve opasnosti ove vrlo popularne i raširene filozofije. Na žalost, i u duhovnom smislu možemo živjeti filozofijuimati nešto. Mi možemo biti vjerni Bogu samo radi blagoslova koje nam On daje. Vjerni smo Bogu jer nam je obećao vječni život. Vjerni smo Bogu jer nam je obećao zlatni grad, život bez patnje, bez bolesti, život u radosti i blagostanju. To je opasna filozofija. Ljudi koji duhovni život žive filozofijom imati nešto, čitaju Božju riječ kao nekakav duhovni katalog:što će dobiti ako budu vjerni Bogu. Dok ljudi koji u duhovnom smislu žive filozofijom biti nešto,Bibliju čitaju u želji da što bolje upoznaju Boga i Isusa Krista.

Pogledajmo jedan događaj iz Isusovog života s početka javnog života. On poziva svoje učenike da pođu za njim. Zanimljivo je da Isus poziva učenike u trenutku kad oni rade. Oni nisu nezaposleni. Oni su ribari i upravo su završili s ribolovom. Isus ih poziva da pođu za njim,i to na neobičan način. Kad bih ja nekog pozivao da prijeđe u moju firmu, raspitao bih se kolika mu je plaća i kakvi su mu uvjeti rada. Onda bih mu ponudio bolje uvjete radai,naravno, bolju plaću. Da je Isus tako činio, On bi im morao reći: „Pođite za mnom. Imam za vas unosniji posao. Zarada će vam biti veća, a manje ćete raditi.” Mogao im je obećati i visoke položaje ili tko zna što još, ali Isus to ne čini. On se ne povodi opće prihvaćenom filozofijom imati nešto jer to je filozofija ovoga svijeta. Za njega je najvažnije bilo biti nešto. Isus na nekoliko mjesta kaže: „Vi ste prijatelji moji“ ili „Učinit ću vas ribarima ljudi“ ili „Sad smo djeca Božja“, i slično.

Isus ukazuje na to da je  najvažniji element Kraljevstva nebeskog služenje, a ne pozicija. Najveći u Kraljevstvu nebeskom je onaj koji služi. Što si veći sluga, to si veći u Kraljevstvu nebeskom. Što više služiš onim najmanjima, veći si u Kraljevstvu nebeskom. Na koncu,Bogu se i ne može služiti na drugi način doli služeći ljudima.

Ne mogu a da ne spomenem velikane vjere kao što je to bio sv. Damjan. On je do kraja svog života služio one odbačene i napušene bolesnike koji su bolovali od opake bolesti- lepre ili gube. On nije razmišljao o posljedicama koje ga mogu snaći. Vidio je ljude u potrebi i pomogao im žrtvujući samog sebe. S pravom ga možemo zvati Velikanom Kraljevstva nebeskog.

Majka Tereza je na isti način pomagala ljudima u potrebi. Onim najodbačenijima i ostavljenima na ulici da umiru kao posljednje smeće vraćala je dostojanstvo i ljudskost. Taj primjer veličine i požrtvovnosti ostavio nam je naš Spasitelj. Kada služimo drugima, tada ispunjavamo Kristov ideal. Bogu možemo služiti samo ako služimo ljudima.

Veličina pojedinca u nekoj zajednici ne bi trebala biti u vlasti ili moći, već u služenju. Što je pozicija veća, veća je i odgovornost. Hijerarhija koja postoji u crkvi određuje službu,a ne vlast. Što je po hijerarhiji netko u crkvi veći, on služi široj zajednici.

Možemo li već danas živjeti po načelima službe, a ne vlasti? Možemo li već danas živjeti po uzvišenim načelima Kraljevstva nebeskog?Ako to odaberemo, već danas ovdje na zemlji stvaramo predukus raja koji će Krist uskoro osnovati.

Životnom filozofijom „biti nešto“, mi tada i imamo. Uostalom, nije ni važno hoćemo li imati ili ne, već nam je važno da smo nešto. U poslovnom životu da smo električari, projektanti, agronomi, učitelji ili bilo što drugo. To nam nitko ne može oduzeti.

U obiteljskom životu je važno da smo dobri supružnici, dobri roditelji, dobra djeca.

U društvenom životu da smo dobri susjedi i dobri građani.

U duhovnom životu da smo djeca Božja. No ipaktrebamo nešto i imati,a to bi trebao biti Krist. „Ako imamo Krista,“ kaže Božja riječ, „s njime nam je sve darovano“.

Radujem se vječnom životu, ali samo iz jednog razloga:zato štoje to mogućnost da vječno živim sa mojim Spasiteljem i Gospodom Isusom Kristom.

Za mene raj će biti raj samo zbog prisutnosti i trajnog zajedništva s našim Gospodom Isusom Kristom. To je zajednica vječne ljubavi. Netko je rekao: Raj je tamo gdje te ljudi vole. Može li naša zajednica biti predokus raja prepoznatljiva po ljubavi?

Već danas se moramo opredijeliti koju ćemo životnu filozofiju preuzeti. Ja želim biti nešto. Želim biti Božje dijete i pripadati Njemu. Želim biti Isusov prijatelj i pripadati Njemu. Vjerujem da je to i vaša odluka.

Neka vas sve dobri Bog blagoslovi

 

Zvonko Presečan

Kristijan Duvel, mag. theol.

PODIJELI