TRIDESETTREĆA NEDJELJA KROZ GODINU (B)
Prvo čitanje (Dn 12, 1-3):
U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti.
Čitanje Knjige proroka Daniela
U ono će vrijeme ustati Mihael, knez veliki, koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti – svi koji se nađu zapisani u Knjizi. Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu: jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (Ps 16, 5.8-11):
Pripjev:
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodin mi je baština i čaša:
ti u ruci držiš moju sudbinu.
Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i kliče duša,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Drugo čitanje (Heb 10, 11-14.18):
Jednim prinosom zauvijek usavrši posvećene.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijehâ. A Krist, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene.
A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih.
Riječ Gospodnja
Evanđelje po Marku (13, 24-32):
Sabrat će svoje izabranike s četiri vjetra.
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.
Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.
A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.«
Riječ Gospodnja
ŽIVOT U NEIZVJESNOSTI
Najavljeno je cijelom ljudskom rodu i zapisano što će se dogoditi na koncu vremena, ali kada će biti taj trenutak, to je onaj misterij koji je u rukama Boga Oca. On će odrediti kada će promijeniti cjelokupnu stvarnost. Ako se osvrnemo na to i živimo iščekujući Kristov dolazak, živjeti ćemo u neprestanoj tjeskobi i sa strahom, a to je zbilja nesnosna muka. Na odluku Boga Oca ne možemo utjecati, On jedini ima tu moć u svojim rukama. Međutim, imamo slobodu izabrati da svakom danu prepustimo njegove brige i da živimo u ovom trenutku, upravo sada, ne u prošlosti i ne u budućnosti. Ljepota sadašnjeg trenutka je dragocjena i treba pronaći način kako ga istinski živjeti. Pozvani smo truditi se živjeti što bolje možemo, činiti dobro jedni prema drugima i osjećati se sretno. Ono što dajemo, to ćemo najvjerojatnije i primiti. Stvarnost i sadašnji trenutak znaju biti vrlo surovi i okrutni, pa bismo to radije htjeli čim prije preživjeti i prizvati lijepe trenutke, te staviti ih u zaborav da nam ne smetaju k našem putu naprijed. Ali to nije tako jednostavno ni prihvatiti ni shvatiti, a kamoli smiriti vlastita osjećanja i doživljaje. Za to je ipak potrebno određeno vrijeme, a to je jednaka neizvjesnost koju trebamo prihvatiti. Bit je izdržati svaki dan koliko god on zahtjevan i problematičan bio, i ne odustati od te svakodnevne borbe. Naravno, čovjek treba živjeti s nadom u bolje sutra da bi imao volje i motivacije ići naprijed, jer bez toga se lako padne u očaj i besmisao. Lagano je čovjeku pasti u beznađe kada ga stisnu kanđe gorke sudbine. Stoga je osim nade vrlo važna vjera, prvenstveno, da ovaj život nije besmislen i da sve ono što doživljavamo služi za naše izgrađivanje, a ne za mučenje, jer to je put kojim zaslužujemo svoje mjesto u Kraljevstvu nebeskom. Osim, nade i vjere, potrebna je velika ljubav da prihvatimo ono što nas snađe i da se znamo s time nositi i ne krivimo nikoga, već da pokazujemo jedni drugima da se volimo, prihvaćamo, razumijemo i poštujemo, bez obzira koliko bili grubi jedni prema drugima. Nijedan čovjek nije vrijedan da ga se tretira kao bezvrijednog, jer svi smo dobili život na dar i to trebamo cijeniti i poštovati i svaki čovjek zavrjeđuje ući u Kraljevstvo Nebesko, ali o svakome ponaosob ovisi želi li biti spašen i želi li živjeti u vječnom sjaju, ljubavi i sreći. Svatko bira sam za sebe, a mi samo možemo jedni druge potaknuti pozitivnim riječima i djelima da dođemo do toga spasenja ljubeći jedni druge, ne pokušavajući promijeniti nikoga.
Marija Vračević
