Sveti Kolumban

Sveti Kolumban (Columbanus, irski Columbán, talijanski Colombano), irski misionar i opat, rođen je 543. u tadašnjoj Kraljevini Meath, na zapadu irske pokrajine Leinster. Studirao je teologiju i humanističke znanosti u opatiji Bangor (grofovija Down, Sjeverna Irska), a učitelj mu je bio opat, sveti Comgall. Prošao je strogu monašku školu i živio pokornički, prema najstrožim pravilima, prožetim željeznom stegom, strogim postom i tjelesnim kažnjavanjem. Kasnije su i u irskim samostanima prevladala blaža pravila svetog Benedikta. Kolumban je bio desetak godina u Bangoru duhovni učitelj mladih redovnika. Kao monah djelovao je od 583. u misijama na europskom tlu, zajedno s još dvanaestoricom čuvenih monaha. I Kolumbanovi učenici bili su glasoviti misionari na području današnje Francuske, Njemačke, Belgije i Austrije. Širili su Europom strogi monaški život irskog tipa. Prvi i najslavniji od irskih misionara bio je baš sveti Kolumban, označen u povijesti Crkve kao »div europskog formata«. Djelovao je u mnogim europskim krajevima, dvadesetak godina u Francuskoj i Italiji, a samo u Italiji desetak naselja nose njegovo ime (San Colombano). Bio je izuzetno hrabar čovjek pa se nije ustručavao osuditi razvratni život burgundskog kralja Teuderika II. i njegovog dvora. Bio je zbog toga i proganjan te je 610. morao napustiti svoju opatiju Luxeuil. Na području današnje Švicarske propovijedao je Radosnu vijest Svebima i Alemanima, poganskim germanskim plemenima. U Milano je stigao 612. Neko vrijeme bio je savjetnik langobardskih vladara, a zamjerio im se svojim protivljenjem arijanskom krivovjerju. Tada je ostavio Lombardiju i otišao u ligurske Apenine, u područje između Genove i Pavije.

Utemeljio je mnoge opatije i samostane diljem Europe, u franačkim i langobardskim zemljama, od kojih su naročito poznati Luxeuil u Francuskoj (departman Haute-Saône, Franche-Comté), osnovan 590, i Bobbio u Italiji (provincija Piacenza, Emilia-Romagna), osnovan 614. Taj je samostan postao jedan od središta zapadnog monaštva. Posebno rado Kolumban je boravio u šumama i spiljama, a dok je prolazio šumskim stazama, na njegovim su ramenima uvijek sjedile njegove najdraže prijateljice, ptice i vjeverice. Kolumban je bio i jedan od prvih značajnih pisaca hiberno-latinske književnosti, a njegova su djela odraz duboke duhovnosti. O tome svjedoče njegove „Pouke“, nadahnute Svetim pismom, koje su kasnije ušle u blago latinske patrologije. Među njegovom književnom ostavštinom nalazimo biblijske komentare, pjesme, pisma, propovijedi, redovnička pravila i pokajničke zapise, a sva ta djela dokazuju da je Kolumban bio učen čovjek, dobro upućen u latinske i grčke klasike. Sveti Kolumban umro je 21. studenoga 615, u jednoj spilji nedaleko Bobbija, opatije koju je osnovao. Njegove relikvije počivaju u samostanskoj crkvi u Bobbiju. Pripisuju mu se mnoga čudesa i o njegovom životu kruže brojne legende (ozdravljivanje bolesnika, nalaženje izvora, pripitomljavanje medvjeda, umnožavanje kruha i piva, punjenje praznih žitnica). Zazivaju ga kod poplava i umobolnosti, a zaštitnik je motociklista, Bobbija te mnogih naselja, župa i crkava diljem Europe.

Zahvaljujući djelovanju svetog Patrika, apostola Irske, te drugih irskih monaha, Irska, glasoviti zeleni otok, postao je i otokom svetaca, apostola i misionara. S otoka svetaca došle su nove, mlade i svježe duhovne sile koje su stari kontinent ispunile novim životom. Među njima je primjer svetog Kolumbana naročito značajan. Iako su dolazili iz europske zemlje, zemljopisno udaljene od Rima, premda su imali drugačije tradicije i obrede, irski monasi i misionari bili su duboko odani i vjerni nasljednicima svetog Petra. Papa Ivan Pavao II. posebno je volio Irce koji su kao prvi europski narod primili kršćanstvo već sredinom V. stoljeća, a ostali su vjerni Crkvi Kristovoj i u najtežim danima svoje mukotrpne povijesti. Nije ni čudo da ih je papa Poljak volio i cijenio, jer je sličnu sudbinu minulih stoljeća doživio i njegov poljski narod, baš kao i naš hrvatski narod. Stoga se i mi na dan svetog Kolumbana u našim molitvama prisjetimo prijateljskog i nama bliskog irskog naroda.

Izvor: http://www.zupajastrebarsko.hr/

PODIJELI