Današnji je sveti zaštitnik Beda Časni (latinski Beda Venerabilis, engleski Bede the Venerable), crkveni naučitelj, redovnik benediktinac i svestrani znanstvenik. Rodio se 672. ili 673. u blizini grada Sunderlanda, na sjeveroistoku Engleske. Kad mu je bilo tek 7 godina, roditelji su ga kao oblata, samostanskog kandidata, predali Benedictu Biscopu, opatu benediktinskih samostana svetog Petra i Pavla u Wearmouthu i Jarrowu. U tim samostanima proveo je cijeli život. U 19. godini postao je đakon, a u 30. svećenik. Zaredio ga je 702. biskup sveti John od Beverleyja. Marljiv i plodan pisac, stvarao je na latinskom, a znao je i grčki. U svojoj autobiografiji napisao je: „Od vremena kad sam postao svećenik pa sve do svoje 59. godine bavio sam se proučavanjem Svetoga pisma kako iz vlastite potrebe tako i za potrebe svojih“. Pritom misli na svoje benediktince koje je poučavao mnogim znanostima. U svojih 55 godina redovničkoga života rijetko kada se udaljio iz svoga samostana, a opet je za sobom ostavio veličanstven opus. Bio je pravo čudo svetosti i učenosti svoga vremena. Napisao je više od 60 knjiga. Sačuvalo se malo njegovih pjesama, ali njegovo stvaranje u prozi bilo je bogato i svestrano. Najprije je pisao propovijedi, biblijske komentare, pisma i rasprave o jezičnim pitanjima. U djelu „Računanje vremena“ uveo je i propagirao Dionizijevo brojenje godina od Kristova rođenja.
Najglasovitije je njegovo djelo „Crkvena povijest engleskoga naroda“ u 5 knjiga, od Cezarova iskrcavanja u Britaniji do godine 731. Događaji su osobito dokumentirani od 6. stoljeća dalje, gdje je ispričana povijest pokrštenja otoka s dolaskom rimskih misionara koje je poslao papa Grgur Veliki (594). Knjiga se ugodno čita i njome je Beda zaslužio ime „oca engleske povijesti“. U tijesnoj su vezi i njegova druga povijesna djela: „Povijest opata“, prva engleska samostanska kronika, „Život Cuthbertov“, u prozi i stihovima, i „O svetim mjestima“. Napisao je i gramatičke rasprave „O metrici“ i „O pravopisu“, zatim raspravu o prirodnim znanostima „O prirodi stvari“ i „Chronicon“, koja je bila model za mnoge srednjovjekovne kronike. Preminuo je 26. svibnja 735. u Jarrowu (Northumbria). Crkva ga je uvijek mnogo cijenila, a papa Leon XIII. proglasio ga je 1899. svetim i naučiteljem Crkve jer u crkvenoj povijesti zauzima izuzetno mjesto. Zaštitnik je predavača, lektora, pisaca, povjesničara te brojnih naselja, župa i crkava širom svijeta.
