Blažena Elizabeta iz Reutea (Elisabeth von Reute), poznata i kao „Dobra Beta“ („Gute Beth“) ili „Elisabetha Bona“, njemačka franjevačka trećoredica i mističarka, rođena je kao Elisabeth Achler 25. studenoga 1386. u Waldseeu (okrug Ravensburg, Baden-Württemberg). Kći siromašnog tkalca Hansa Achlera i njegove žene Anne, od malih nogu je odgajana u pobožnosti, a zbog svoje plemenitosti i blagosti već je u djetinjstvu prozvana „dobra Beta“. Od četrnaeste godine njezin duhovni vođa i ispovjednik bio je augustinac Konrad Kügelin (1367-1428), a sa sedamnaest godina postala je franjevačka trećoredica u novoosnovanom samostanu Reute, nedaleko njezinog rodnog grada. U samostanu se bavila kuhinjskim poslovima i dijelila siromasima milodare na samostanskim vratima. Bila je povezana s crkvenim obnoviteljskim duhom XV. stoljeća, a voljela je povučenost i samoću te nikada nije prelazila samostanski prag. Zbog toga su je i nazivali „rekluzom“, „zazidanom“. Mnoge sate provodila je u malom samostanskom vrtu, klečeći na kamenu i moleći. Gospodin joj je poslao teške životne kušnje, napade Zloga i netrpeljivost ostalih sestara, ali ona je svojom postojanom ljubavlju, strpljivošću i poniznošću dokazala svoju dobrotu. Napale su je i teške bolesti, a utjehu je nalazila u razmatranju muka Kristovih i u presvetom oltarskom sakramentu. Sveta euharistija bila je njezin život i njezina radost.
Znala je čitave sate promatrati presveti sakrament, a danima i noćima posjećivala je Spasitelja u svetohraništu. Posljednje tri godine života nije uzimala hranu i živjela je samo od svete pričesti. Znala je tajne srdaca i vidjela skrivenu budućnost. Bila je mističarka, vizionarka i stigmatičarka. U svojim ekstazama i vizijama prolazila je nebom, paklom i čistilištem. Prema predaji primala je pričest iz ruku Gospodina Isusa, a uz pet velikih rana Isusovih dobila je na glavi i sedam rana Isusove trnove krune. Te su rane krvarile petkom i u vrijeme korizme. U svojoj smrtnoj muci zamolila je da se čita Kristova muka, a na riječi „ i ispusti dušu“ otišla je u nebo i njezina duša, na današnji dan, njezin rođendan, 25. studenoga 1420. Dogodilo se to u samostanu u Reuteu, danas gradskom naselju njezinog rodnog Bad Waldseea. Od vjerničkog puka bila je ubrzo čašćena kao svetica i pripisuju joj se mnoga čudesa. Njezin ispovjednik, Konarad Kügelin, napisao je njezin životopis na latinskom jeziku. Papa Klement XIII. proglasio ju je blaženom 1766. Njezine relikvije počivaju u samostanskoj crkvi u Reuteu. Zazivaju je kod oluja, požara i rata. Zaštitnica je njemačke povijesne pokrajine Švapske (Schwaben), a štuju je naročito u Baden Württembergu, Bavarskoj, Tirolu i Švicarskoj.
Izvor: http://www.zupajastrebarsko.hr
