Dijete je raslo puno mudrosti.
Nedjelja, 31. 12. 2017.
ČITANJA: Post 15, 1-6; 21,1-3 Ps 105, 1-9; Heb 11,8.11-12.17-19; Lk 2,22-40
Prvo čitanje: Post 15, 1-6; 21, 1-3
Baštinik će biti tvoj potomak.
Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Dođe riječ Gospodnja Abramu u viđenju:
“Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!”
Abram odgovori: “Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? Kako mi nisi dao potomstva – nastavi Abram – jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.” Ali mu Jahve opet uputi riječ: “Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.” Izvede ga van i reče: “Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.” A onda doda: “Toliko će biti tvoje potomstvo.” Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost.
Jahve se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao: Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti – u vrijeme koje je Bog označio. Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 105, 1-6.8-9
Pripjev:
On je Gospodin, Bog naš, on se uvijek sjeća svojega saveza.
Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime,
navješćujte među narodima djela njegova!
Pjevajte mu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!
Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Gospodina!
Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!
Sjetite se čudesa koja učini,
njegovih čuda i sudova usta njegovih!
Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
On se uvijek sjeća svojega saveza,
riječi koju dade tisući naraštaja:
Saveza koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.
Drugo čitanje: Heb 11, 8.11-12.17-19
Abrahamova, Sarina i Izakova vjera.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo:
Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! – uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Lk 2,22-40
Dijete je raslo, puno mudrosti.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Kad se po Mojsijevu zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem.
Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Riječ Gospodnja.
Uvod
Kada se mom prijatelju rodio prvi sin, u poduzeću u kojem je radio sve je častio. Bilo je to u vrijeme kada je ateizam i nevjerovanje u Boga bilo popularno. Šefova ga je tajnica je tada zapitala: „Što ti je to toliko značajno što ti se rodio sin te misliš da se tome trebaš posebno radovati?
„Pa radujem se što se Božja milost očitovala u mojoj obitelji te sam dobio sina. Ne mislim da je to tako jednostavno kako ti misliš. Dijete koje sam dobio, dobio sam ga po milosti Božjoj i za to se radujem.“ Odgovorio joj je.
„Pa to je glupost!“ usprotivila se tajnica. „Danas svatko rađa i ne misle da je to nešto posebno.“
„Točno je da svatko rađa, ali još uvijek je to Božja milost.“ Odgovorio joj je.
Razmišljamo li mi nekada da su nam djeca dar od Boga koje smo dobili po njegovoj milosti. Razmišljamo li mi da naša djeca nisu naša, već su nam posuđena. Razmišljamo li da smo ih dužni odgajati i vratiti ih Bogu kao korisne članove društvene zajednice i vjerne Bogu.
Kako to postići u ovom svijetu koji je više nego ikada doslovno nabijen raznoraznim utjecajima koji nam doslovno nameću svoje životne vrijednosti koje nisu ni blizu onoga što Bog želi? Biti danas roditelj onakav kakav bi Bog želio da budemo to je uistinu izazov.
Homilija
Pitao sam jednog svog prijatelja koja je tajna da su mu djeca tako dobro odgojena. Kada razgovarate s njegovom djecom, oni su vrlo ljubazni. Svi su fakultetski obrazovani i stvarno je ugodno s njima biti u društvu.
„To ti baš ne bi znao precizno odgovoriti,“ odgovorio je moj prijatelj. Ne znam jesam li učinio išta više od drugih roditelja. Znam jedino da sam ih volio i još ih uvijek volim i sve sam im pokušao pokazati primjerom. Znam i da sam u odgoju često činio greške, stoga za uspjeh koji su moja djeca postigli, mogu jedino zahvaliti Bogu za njegovu milost.“
Pozvao bi roditelje, posebno majke, da se sjete trenutaka kada su na svijet donijeli mala bespomoćna bića. „Gledam tako malo, krhko, bespomoćno biće, i i zahvaljujem Bogu na predivnoj milosti koju mi je dao,“ priča mi jedna majka, i nastavlja: „a tada opet upućujem molitvu Bogu i pitam ga ‘ Bože, dao si mi ovo prekrasno dijete, ali mi nisi s njime dao nikakav naputak kako da to dijete odgajam.“
Jeli stvarno istina da Bog nije dao nikakav naputak kako odgajati djecu. Mi smo očito navikli da kada god kupimo neki novi proizvod, s njime dobijemo i naputak o uporabi. Ali s djecom to tako nije. Istina je da je Bog prije nego se neko dijete rodilo, roditelje upozorilo kako će ga odgajati. U starozavjetnoj knjizi Sudaca čitamo kako je Bog obavijestio Manuaha i njegovu ženu prije rođenja Samsona. Međutim u Bibliji ćemo naći dosta savjeta o tome kako odgajati našu djecu. Još je Salamun pisao: Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega. Mudre Izreke 22,6.
U Bibliji možemo naći nekoliko primjera ispravnog i dobrog odgoja. U starom Zavjetu su primjeri odgoja Izaka od strane Abrahama i Sare. Također dobar primjer odgoja je i kako je Ana odgojila svog sina Samuela. Odgajala ga je samo pet godina, a dijete je izraslo u Božjeg proroka. U novom zavjetu, sveti Pavao naglašava pozitivan utjecaj čak i bake Loide na Timoteja, koji je postao Pavlov učenik i veliki misionar. Ipak, najvećim primjerom nam ostaje primjer Isusovog odgoja. Od povratka svete obitelji sa Isusom u Nazaret, o Isusovom životu jako je malo zapisano. Ipak, ono što je zapisano govori jako puno. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
U susretu s ljudima, često možete primijetiti kako je netko neodgojen pa čak i ako ima dobre roditelje. Uzroci toga su najčešće loše društvo i okolina u kojoj su djeca rasla. Međutim, kada razmišljamo o Isusu možemo doći do zaključka da je baš u Nazaretu imao najgore uvjete za odgoj.
Kasniji biblijski navodi svetih evanđelja navode kako su se prema Isusu odnosili njegovi sugrađani iz Nazareta. Smatrali su ga Josipovim sinom koji je začet u bludu. Jednom prigodom su to i javno obznanili: “Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac – Bog.“ Ivan 8,41. Iako su od tog događaja prošle godine, Isusovi sugrađani pokušavaju Isusu spočitavati da je On dijete bluda.
Razmišljam ponekad o Isusovom djetinjstvu u ovakvim okolnostima. Roditelji Isusovih vršnjaka koji su živjeli u Nazaretu opominjali su svoju djecu da se ne druže s Isusom, jer je na njemu veliki grijeh. Za njih je on dijete bluda, i smatrali su da ga treba maksimalno izbjegavati. Zamišljam ga kako u takvim okolnostima uglavnom sam odlazi na proplanke i ranom zorom razgovara sa svojim Nebeskim Ocem kroz molitvu.
Kada je došlo vrijeme za školovanje, sveta Evanđelja navode da nije završio nikakvu rabinsku školu. Za vrijeme svog javnog djelovanja, jednom je u Nazaretu u sinagogi govorio jedne subote a oni koji su ga poznavali pitali su se: I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: “Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana?Mk. 6,2. Očito su njegovi zemaljski učitelji bili sveti Josip i Marija. Oni su ga naučili čitati i pisati. Oni su mu iznosili velike poruke iz Pisma, te upravo ovo izvješće o njegovom djetinjstvu govori kako je napredovao u mudrosti.
Židovi u vrijeme Isusa imali su razrađen čitav školski sustav. U nekom ranom djetinjstvu od svoje sedme do dvanaeste godine, Židovske obitelji bi davale svoju djecu u posebne škole koje su se organizirale po sinagogama i tu bi bili učili čitati i pisati. Također bi učili svoju povijest, te Mojsijev Zakon napisan u Tori ili Petoknjižju kao i ostale dijelove Pisma. Oni koji bi se pokazali darovitim, išli bi na drugi stupanj, koji bi vodio neki lokalni rabin. Najdarovitiji bi bili upućivani na školovanje kod poznatih rabina gdje bi učili Pisma u detalje.
Za Isusa nemamo izvješće da je završio bilo kakvu školu iz tadašnjeg školskog sustava. Njegov najveći učitelj pored svetog Josipa i Marije, bio je Njegov Nebeski otac, a najbolji udžbenik mu je bila priroda koju je baš On stvarao prije nekoliko tisućljeća. Za Isusa je to bila najveća škola u kojoj je naučio sve što mu je trebalo.
Nevjerojatno nam možda izgleda da za tako važan zadatak koji je Isus trebao obaviti On nije završio nikakvu zemaljsku školu. Očito nam je i tu htio ostaviti najbolji primjer koji bi trebali slijediti. Mnogi koji danas žive, nisu imali privilegiju završiti škole i steći neko adekvatno obrazovanje. Istina, po današnjem gledanju, oni mogu biti uskraćeni za neku akademsku titulu, ali zasigurno ne moraju biti uskraćeni za mudrost. Kratko izvješće o Isusovom djetinjstvu govori kako je Isus napredovao u mudrosti. Odmah nam se nameće pitanje, što je to mudrost? Sveto pismo daje vrlo precizno odgovor na to pitanje: Gospodnji strah početak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog. Mudre izreke 9,10. Čovjek danas može proniknuti u sve tajne života. Može postići najviša akademska dostignuća ali ukoliko se ne upozna sa Presvetim, on je doslovno izgubljen. Sveta Evanđelja su prenijela jednu Isusovu izjavu koja je za nas od sudbonosnog značaja. U svojoj poznatoj molitvi prije hapšenja i suđenja Isus je naglasio što je život vječni: A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ivan 17,3. Ako poznajemo Boga, i ako poznajemo Njegovu ljubav, tada imamo vječni život. Mi možemo imati najveće akademske titule, ali ukoliko uz njih ne poznajemo Boga, tu istinsku ljubav i dobrotu mi smo izgubljeni. Sveti Pavao je to krasno izrekao u svojoj odi ljubavi. Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam! 1. Kor. 1,1.2.
Isus nam je ostavio uzor kako steći najveće blago i mudrost koja nam može poslužiti za vječnost. Poznavati Boga i Njegovog sina Isusa Krista, to je najvrjednija mudrost. Međutim, poznavati Boga, ne znači da samo o Njemu imamo nekakve informacije. To znači da s Njime imamo odnos da i On nas poznaje. To znači da smo s Kristom prijatelji i da kroz molitvi i proučavanje Njegove Riječi doslovno s Njime razgovaramo i na taj način imamo s Njime osobno zajedništvo. Ustvari, cijeli naš život, svi problemi koji nam se u životu nameću, uglavnom su posljedica toga koliko i kako poznajemo Boga. Sva rješenja problema koja nam se pojavljuju, bit će vrlo jednostavno riješena ukoliko istinski osobno poznajemo Boga. Kako upoznati Boga, i Isusa Krista, kako steći tu najvrjedniju mudrost, Isus nam je u tome ostavio najveći primjer.
Drugi duhovni element Isusovog djetinjstva bila je Božja milost. I milost je Božja bila na njemu. Tako izvještava sveto Evanđelje. Gledam danas mnoge obitelji koje se trude odgojiti svoju djecu da budu uspješna i trude im se dati maksimalno obrazovanje. Mnogi čak u tome i uspiju. Najviše se događa da djeca ne ostvare ono što bi roditelji željeli. Istina, mi ne smijemo generalizirati tvrdeći da je samo u pitanju pogrešan odgoj, jer slobodu našeg izbora Bog u potpunosti akceptira. Ipak, uspjeh u odgoju pored svih odgojnih metoda koje se predlažu, koje su prihvaćene u društvu, uvjet za uspjeh je upravo ovaj koji je Isus uspostavio. Na početku smo citirali Salamona; Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega. Mudre Izreke 22,6. To je uvjet za stjecanje najvrjednije mudrosti. Slijedeći uvjet je moliti Boga da nad našom djecom bude Božja milost. Može se dogoditi da kao roditelji napravite i neke pogreške u odgoju. Kao ljudi koji smo skloni pogreškama možda čak i u dobroj namjeri, napravit ćemo pogrešku. Dovoljno je da prenaglasimo nekakvu sentimentalnu ljubav a zaboravimo na stegu koja bi našu djecu trebala naučiti određenoj disciplini, bez Božje milosti to može biti kobna pogreška. Ukoliko Božja milost bude nad našom djecom, ona će tada sigurno postati korisni članovi društva, a iznad svega vjerni svome Bogu.
Danas se sjećamo svete obitelji Isusa, Josipa i Marije. Sveti Josip i Marija, ostavili su nam blistavi trag gdje su pokazali što je u životu najvrjednije. Danas je opće prihvaćeno načelo materijalizma kao najveće životne vrednote. Međutim, sveta obitelj ostavila nam je veličanstveni uzor. Najveća vrijednost u jednoj obitelji je Božja milost. Kada Molimo za tu milost, Bog nam ju daje. Kralj Salamon u jednom psalmu primijetio je to još mnogo ranije: Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Jahve grad ne čuva, uzalud stražar bdi. Ps. 127,1.
Mnogi se stručnjaci danas bave odgojem djece. Napisali su mnogo knjiga o tome kako se to radi. Međutim, Nikakav odgoj nije tako uspješan kao odgoj kojeg je primijenila sveta obitelj u odgoju našeg Gospodina Isusa Krista. Milost Gospodnja im je bila na prvom mjestu. U našem odgajanju mladih nemojmo zaboraviti ovo najvažnije. Trebamo uvažavati savjete pedagoga, psihologa i ostalih stručnjaka iz tog područja, ali bez Božje milosti uspjeh će izostati. Naučimo se u svemu uživati u Božjoj milosti.
Neka vas sve dobri Bog blagoslovi, a novoj godini neka vam podari Svoju milost i mir.
Zvonko Presečan
