Riječju zahvaćeni

 

Susret s Riječju može biti bolan. Izazvati neočekivane reakcije. Ali je njezin pogled uvijek pun ljubavi i istine. On spašava.

 

U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? ­ Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca ­svoga i majku!« On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu:»Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljev­stvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ­ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!« Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve osta­vismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.« (Mk 10, 17-30)

Nesumnjivo je da u svima nama postoji težnja za srećom. Biti sretnim postavlja se kao jedan od ključnih životnih ciljeva. Ali stvarnost je drukčija. Malo je sretnih ljudi, malo je onih čije lice blista bez obzira na težinu i ozbiljnost životnog trenutka. Češće susrećemo nesretne, bolesne, razočarane, osamljene i tužne. Njihovo stanje vidljivo je na licu. Lice ih otkriva. Otkriva skriveno ili ono što se želi prikriti. Mnogi se u potrazi za srećom otvaraju jeftinim i naizgled obećavajućim rješenjima koja se redovito razotkriju kao obmane ili prijevare. Drugi su pak zarobljeni vlastitim imetkom i gomilanje istoga ih ne usrećuje. Svima je potrebno otkriti sreću kao vječno blaženstvo u gledanju Božjega lica.

Svaki se čovjek djelomice može naći u onome koji u današnjem evanđelju istupa pred Isusa (usp. Mk 10, 17-22). Iz njegova istupa vidljiva je želja za vječnim blaženstvom. Ali način mu je nejasan. Ne uviđa kako biti dionikom vječne sreće. Tek u susretu s Isusom situacija se bistri. Isusov pogled mu kazuje ono što on ne vidi. Zrcali ga onakvim kakvim jest. Ovdje se krije životna poruka za nas. Susret s Riječju nas razotkriva. Njezino svjetlo ulazi u svaki kutak bića i iznosi ga na vidjelo. Zato je Riječ živa i djelotvorna. Proniče nakane i misli srca. Ogoljuje ljudsko biće (usp. Heb 4, 12-13). Tako djeluje da nas zapanji, ražalosti jer dodiruje taman prostor života. Prostor koji ne obasjava svjetlo Riječi. I slično kao kod ovoga istupa, Riječ onoga koji ju susretne nerijetko ostavlja bez riječi.

Susret s Riječju može biti bolan. Izazvati neočekivane reakcije. Ali je njezin pogled uvijek pun ljubavi i istine. On spašava. Ovdje nam se otkriva koliko Riječ zahvaća u ljudsku stvarnost. Samo je jedan susret s Njom kadar učiniti ozbiljan rez u našemu životu. Kadar je dati milost kušati spasenje. Predokus vječnog blaženstva. Nalazi je onaj koji ju traži svim srcem. I kada je nađe, on je kao čovjek koji prima duh mudrosti (usp. Mudr 7, 7-11). Tako ga Riječ zahvati da bez nje ne može živjeti. »Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe; (…) a meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Gospodinu.« (Ps 73, 27-28) Tek u odnosu s Riječju shvatimo kako svaki bijeg od nje rađa žalošću i smrknutim licem; kako je sve drugo u usporedbi s njom propadljivo i trošno; kako nas ništa tako ne može vratiti iz smrti u život kao kada nas ona zahvati i vrati sreću na lice.

 

Izvor: Portal fra3.net; autor: fra Dragan Bolčić

PODIJELI