Zagreb, 06.01.2020.
Jučer su bili izbori za predsjednika – predsjednicu RH. Milanović je pobijedio, Kolinda nije prošla.
Izbore su presudili Škorini birači. Veći dio nije glasovao, a manji dio je potpisivao različite poruke ne glasujući za nijednog kandidata. Bila je to namjerna i legitimna blokada Kolinde kao kandidatice HDZ-a, a i da se ne zlouporabe prazni listići. Snaga od 465 tisuća i više glasača čini autohtoni pokret otpora u hrvatskom narodu koji se već događa i prerast će u takvu snagu koju nitko neće zaustaviti ni pobijediti i koja donosi korjenite i odlučne promjene u političkom sustavu hrvatskog naroda.
Ovakav HDZ nam ne treba. Predstavljaju se kao kršćanski demokrati a od toga nema ni „k“. Od samog početka (devedesetih) zajedno sa ljevicom nametnuli su oligarski sustav koji sa pravom demokracijom nema veze. To je u stvari ista ekipa koja se dogovorno rasporedila na dvije strane. Što rade i što su radili to svi znamo. Ali uvijek kažem; „Čast iznimkama!“ Članstvo stranaka nije odgovorno, nego vrhuške. U demokraciji je legitimna i ljevica i desnica.
Napadaju Škoru! Ali on im je zapaprio. On je osebujna osoba sa više talenata. Zar nije dobro kad je osoba višestrana (njemački Mehrseitig)? Nadareni je pjevač, ekonomist, poduzetnik i političar. Nadasve ima srce (hrvatsko srce i dušu), srce koje je pravedno, nikoga ne mrzi, dobronamjerno i dobrohotno, pošteno i radno. To mi osjećamo i znamo i zato smo za njega glasali. Poznata je rečenica: „Dok je srca bit će i Kroacije!“.
Sve smo pratili. Svi apeliraju i mole za jedinstvo hrvatskog naroda. Ali se ono može ostvariti jedino u duhu i istini. Političaru nije dovoljno reći kako trebamo biti jedinstveni. To je obična floskula; bezlična i šuplja. Trebaju reći na koji način to ostvariti. Trebali bi reći o četiri osnovna elementa za jedinstvo; razmotriti uzrok i ishodište razjedinjenosti, dato stanje, posljedice i prijedlog rješenja. Bez tih četiri elementa ti govori su mlaćenje prazne slame i prevara glasača, političko zadržavanje statusa kvo. Bez tih elemenata nema korjenitih promjena. Kada bi govorili o ta 4 elementa sjekli bi granu na kojoj sjede. Moraju riskirati jer bi narod mogao njih politički odsjeći za sva vremena. HDZ je poražen sada, a na parlamentarnim izborima tako bi mogao proći i HDZ i SDP. Neka se ne zanose pobjedom Milanovića.
Pratio sam izborna izvješća. Najviše RTL – Krešimir Macan-Piar, Nino Raspudić i Žarko Puhovski. Macanu je posao savjetovati naručitelja da prevari ljude psihološkim trikovima – nečasna rabota, Nino Raspudić je najbolji; ljudski i logično je govorio, a Žarko Puhovski; taj stari manipulator odgojen u duhu jugokomunističkog atora postao je jugo-doktor i ne može i neće vidjeti da je država Hrvatska dio Europe i svijeta, sa više stoljetnom tradicijom i kulturom. Sticajem okolnosti Raspudić je živio i školovao se u Italiji, a talijanska kultura je svjetskog ranga i statusa. To se da primijetiti i njegovim nastupima. Spomenuo je da je Kolinda skoro uvijek imala križić na prsima, a da je davala protivne izjave i stavove. Rekao je da će se možda opet priključiti pariškoj masonskoj trilaterali kojoj i pripada. A ja dodajem; zar jedna kršćanska demokratkinja može odobriti istanbulsku konvenciju, abortus (ubijanje nevine djece), šutjeti nad opstrukcijom i neprovođenjem referenduma, odobriti usvajanje djece homoseksualnim parovima kad je to zločin protiv čovječnosti u pogledu djece itd.
Domoljublje je duhovna kategorija. To je Božji dar. To je intimna i nježna ljubav prema narodu i državi – domovini. Svaki pojedinac ili narod može biti domoljuban i poželjno je da to bude. Nitko ne smije uzurpirati domoljublje. Kod nas je na djelu već dugo politička uzurpacija domoljublja od strane HDZ-a i nekih pravaških stranaka. Ako su ljevica i desnica legitimne u društvu onda je i jednih i drugih legitimno domoljublje koje se može izražavati na različite načine. Obrana našeg naroda i države je impuls domoljublja u domovinskom ratu. Zato su naši branitelji heroji najvišeg ranga i na njihovoj krvi i životima se temelji Hrvatska država. To ne smijemo nikada zaboraviti.
Ja osobno nikome, ama baš nikome ne dozvoljavam da mjeri moje domoljublje, a ja isto ne mjerim nikome. Domoljub ili jesi ili nisi i nema mjerenja pogotovo sa pozicije primitivizma, arogancije i umišljenosti.
Ovih dana čitam knjigu „Hrvatska pravoslavna crkva“. Autor je hrvatski arhiepiskop + Aleksandar (Radoev Ivanov). Ta crkva je u procesu registracije u državnom smislu. On je postavljen od patrijarha Nikolasa od europske pravoslavne crkve sa sjedištem u Parizu. Ona je bila, jest i bit će kaže arhiepiskop (nadbiskup) Aleksandar po nacionalnosti bugarin. U ovoj knjizi iznosi povijesne podatke za koje većina Hrvata nikada nije čula. Zato tijekom knjige stalno apelira i moli da Hrvati konačno pišu svoju povijest što je pravo i obveza svakog naroda. Izričito kaže da je postojeća povijest verzija velikosrba i jugokomunista te SPC – srpske pravoslavne crkve.
Zato je najodgovornija HAZU – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. No da li je ona u srži Hrvatska? Ne pripada li možda gore opisanoj političkoj oligarhiji? Ne blokira li uporno bilo kakvo nastojanje ili pokušaj da se napiše istinita povijest Hrvatskog naroda? Ta povijest je bila i jeste krvava, tragična ali i ponosna, hrabra i veličanstvena i uz velike žrtve redovito pobjednička. Ali kažem čast iznimkama!
Da li će možda uskoro doći vrijeme da Hrvati mogu slobodno i odgovorno napisati svoju povijest? To je najvažnije za puninu našeg identiteta.
Večeras je badnje veče srpske i ruske pravoslavne crkve. Svi ostali imaju Božić kao i zapadna crkva – 25.12. Čestitam svima: Mir Božji, Hristos se rodi!
Srdačan pozdrav!
Krešo Čepo
(rođ. 1950. Tihaljina, Hercegovina)
O AUTORU
Krešo Čepo rođen je u Tihaljini,Hercegovina,1950 godine,gdje je završio osnovnu školu.Srednju ekonomsku završio je u Vinkovcima.Studirao je teologiju i komparativnu književnost u Zagrebu,što redovno,što uz rad.Kao hrvatski domoljub bio je dvadeset godina proganjan od UDBE.1984.godine bježi iz Hrvatske i četrnaest godina boravi u četiri zemlje;Austriji ,Njemačkoj,Australiji i Švicarskoj.1998.godine vraća se u Hrvatsku.Oženjen je i ima troje djece.
Za sebe kaže da je pjesnik,viši savjetnik za opću problematiku,ekumenist i kršćanski socijalist.Aktivist je za egzistencijalna,socijalna i politička prava preko trideset godina.U inozemstvu i tuzemstvu oduševljavaju ga čiste duše,iskrenost,jednostavnost i skromnost.
Objavio je kod Ćirilometodske knjižare dvije knjige:
1.) Plamena Hercegovina,književni radovi;pripovijesti,eseji,komentari,tužba za lustraciju Europskoj komisiji,Zagreb 2018.
2.)Plamena Hercegovina:pjesme,Zagreb 2018.
