MISAO IZ EVANĐELJA DANA
XXVII. tjedan kroz godinu
Nedjelja, 7. 10. 2018.
DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA: Post 2,18-24; Ps 128,1-6; Heb 2,9-11; Mk 10,2-16
NAPOMENA: Izostavlja se slavlje Bl. Dj. Marije od Krunice, osim gdje se slavi kao svetkovina.
Prvo čitanje:Post 2, 18-24
I dvoje njih bit će jedno tijelo.
Čitanje Knjige Postanka
I reče Jahve, Bog: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on. Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.
Nato čovjek reče: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam:Ps 128, 1-6
Pripjev:Blagoslovio nas Bog sve dane života našega!
Blago svakome koji se boji Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.
Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji ko mladice masline
oko stola tvojega.
Eto, tako će biti blagoslovljen
čovjek koji se Jahve boji!
Blagoslovio te Jahve sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema sve dane života svog!
Vidio djecu svojih sinova,
mir nad Izraelom!
Drugo čitanje:Heb 2, 9-11
Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo! Njega, za malo manjeg od anđela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio. Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja. Ta i Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom.
Riječ Gospodnja
Evanđelje:Mk 10, 2-16
Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: “Je li mužu dopušteno otpustiti ženu? On im odgovori: “Što vam zapovjedi Mojsije? Oni rekoše: “Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti. A Isus će im: “Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja! U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: “Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub. Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: “Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući. Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.
Riječ Gospodnja
Uvod
U jednoj osnovnoj školi za vrijeme sata vjeronauka vjeroučiteljica je željela da učenici steknu jednu pozitivnu naviku, a to je učenje biblijskih tekstova napamet. Uvela je to tako što je organizirala igru asocijacija. Jedan učenik bi riječima oslikavao nekakvu sliku, a drugi učenik bi odgovorio biblijskim tekstom na tu asocijaciju. Tako bi jedan učenik počeo s opisom.
“Na prekrasnoj zelenoj livadi pase stado ovaca, a oko njih veselo skakuću mladi jaganjci.”
„Gospodin je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam,” odgovorio bi drugi učenik biblijskim tekstom koji ga je asocirao ovaj opis.
Igra je bila zanimljiva i djeca su uživala u prisjećanju pojedinih biblijskih citata. Svaki učenik koji je trebao ispričati priču za asocijaciju nastojao je to napraviti da bude što teže kako se baš i ne bi odmah sjetili. Jedan dječak izmislio je neku priču za asocijaciju vjerujući da na nju nitko neće odgovoriti. Rekao je:
“Uhvatio sam malu mačku, lijevom rukom za vrat, a desnom za rep i svakog je trenutka mogu rastrgati.”
Zavladala je tišina. Svi su razmišljali kojim bi biblijskim tekstom mogli odgovoriti na ovu asocijaciju. Tada se digla jedna ruka. Svi su bili znatiželjni koji biblijski tekst asocira ovog učenika na iznesenu groznu priču. Učiteljica mu je dala riječ, a učenik je citirao biblijski tekst:
“Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!”
Možda nam ova priča izgleda smiješno. Možda mislimo kako se ova Isusova izjava odnosi isključivo na brak. Da, ona se odnosi na brak, ali je jednako aktualna i u drugim životnim segmentima. Želio bih da malo pogledamo što je to važno provoditi kako bi nas Bog mogao blagosloviti.
Homilija
Biblijsko izvješće na samom početku opisuje stvaranje. Kao krunu stvaranja Bog je stvorio čovjeka. Stvorio ga je na svoju sliku. Rezultati takvog stvaranja bili su: I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro (Post 1,31). Bog je sveznajući i svemoćan Stvoritelj. Ipak jednog trenutka Bog je rekao da nešto nije dobro:I reče Jahve, Bog: „Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on“(Post 2,18).Ovo izvješće j nevjerojatno! Zar je moguće da Bog stvori nešto što nije dobro? Ne! Bog je znao da njegovo stvaralačko djelo nije dovršeno sve dok čovjek ne bude imao druga s kojim će moći stvarati obitelj. Bog je znao, ali nije znao Adam. Bog je omogućio i Adamu da shvati svoju najveću potrebu: potrebu za bračnim drugom. Kada je to i Adam shvatio, tada mu Bog stvara Evu koja mu postaje ženom.
Bog blagoslivlja brak. Brak je ustanova koja svoje porijeklo vuče iz raja. Brak je osnovna stanica ljudskog društva. Obitelj je mjesto gdje se kreira sudbina cijelog naroda. Obitelj je nešto što Bog želi blagosloviti. Upravo zbog svoje tako važne uloge u životu uopće, Sotona svim silama nastoji razbiti ono što je Bog sastavio, ono što Bog blagoslovio i što bi trebalo biti osnova našeg duhovnog i društvenog života.
Pogledajmo malo kakvo je stanje u našim obiteljima. Statistike pokazuju da se u Hrvatskoj svaki treći brak raspada nakon nekih desetak godina. Toj brojci nemojmo zaboraviti nadodati ogroman broj bračnih parova koji statistički nisu razvedeni, ali je njihov život sve drugo osim braka. U takvim obiteljima je doslovni pakao.
Također tu treba nadodati one koji se uopće ne žele vjenčati, a to se posebno odnosi na osobe koje su proživjele loša iskustva braka svojih roditelja. Mnogi žive sa svojim partnerom nevjenčano, u tzv. kohabitaciji. Kada ih pitate zašto to rade, najčešće odgovore: „Ako nešto krene po zlu, lako se raziđemo.“ Doslovno su odbacili sve tradicionalne vrijednosti braka i bračnog života. Takva obećanja im više ništa ne vrijede. Oni relativiziraju brak.
Čak i za one koji se vjenčaju, brak je postao nešto kao kupovina auta. Kupim auto i vozim ga dokle ide. Kada nastanu problemi, riješim ga se i kupujem drugi. To zasigurno nije Božji ideal. Pred oltarom,što znači da nam je Bog svjedok, u crkvi, što znači da su nam svjedoci naša braća suvjernici, obećali smo svom bračnom partneru da ćemo biti zajedno dok nas smrt ne rastavi. A onda(nekima ne prođu ni dvije ili tri godine) zavjet koji smo pred Bogom napravili zaboravlja se. Muž nađe neku drugu koja ga navodno bolje razumije ili žena nađe nekog drugog koji je navodno bolje razumije. Tada se sami počnu uvjeravati da su se vjenčali s pogrešnom osobom. Ova druga koju su kasnije upoznali doima im se boljom. Zašto? U međuvremenu su došla djeca. Žena počne brinuti o djeci. Počne se brinuti o kući i domaćinstvu. Radi na tome kako bi ispunila sve obveze svog bračnog života, a muž kada dođe kući s posla, više ne vidi manekenku koju je upoznao na nekakvoj zabavi ili plesnjaku. To više nije ta žena. Na ovoj drugoj na kojoj se ne vide tragovi kućnih poslova i obveza, koja nema problema sa zahtjevima djece, ta je odjednom puno bolja.
Stvari mogu biti i suprotne. Muž radi cijeli dan i kada dođe kući umoran je i nema ni volje ni želje za bilo što. A žena, ona bi htjela da ima istog onog zanosnog, zanimljivog muškarca koji je bio dok joj se udvarao. Ovaj drugi kojeg je slučajno upoznala puno je ljubazniji i po njenom mišljenju bolje je razumije. No jeli to baš tako?
Ovakav pristup koji je nažalost najčešći doslovno razara brak. Zašto? Razlog je vrlo jednostavan. Zaboravlja se obećanje koje je dano pred Bogom. Nije se pazilo da Bog bude graditelj doma i zato je uslijedio brodolom. Mnogi bi možda i željeli spasiti brak pa počnu odlaziti raznim bračnim savjetnicima koji ponekad i imaju neko rješenje, ali rijetki su ti koji ih upute na mjesto rješenja problema, a to je Bog. Psalmista kaže: Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji(Ps 127,1). Ovo je jedino rješenje. Jedino rješenje je u tome da dozvolimo Bogu da bude graditelj našeg doma i naše obitelji, a On to i želi biti. Sve što trebamo je samo stvoriti uvjete da to i bude.
Pogledajmo kako to praktično izgleda. Bogu je toliko važna obitelj da je u deset zapovijedi čak četiri zapovijedi direktno odvojio za zaštitu obitelji. Pogledajmo koje su to zapovijesti i kako ih mi provodimo.
Prva zapovijed koja direktno štiti obitelj je ona o Danu Gospodnjem. Ona kaže: Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni (Izl 20,8-11).Dan Gospodnji bi trebao prvenstveno biti dan u koji zajedno kao obitelj služimo Bogu. To nije samo vrijeme koje provodimo u crkvi na svetoj misi. To je sveukupno vrijeme dana Gospodnjega kojeg nam je dano. Međutim, što se događa? Odvajate li vrijeme da zajedno, muž i žena s djecom odlazite u prirodu i zajednički se radujete što vas je Bog blagoslovio poklonivši vam jedne drugima? Najčešće, u mnogim obiteljima, kada se dođe kući, pali se televizor. Tako netko drugi doslovno krade to dragocjeno vrijeme koje je Bog dao te umjesto da se to vrijeme ulaže u svoju obitelji, ono se poklanja nekome tko vas i ne pozna, niti mu je do vas stalo. I tada se članovi obitelji sve više i više otuđuju jedni od drugih. Još je gora situacija kada jedan član obitelji, najčešće muž, izlazi i svoje vrijeme provodi u nekom restoranu. Takav će vrlo brzo u svojoj kući biti stranac.
Odvajamo li vremena za svoju obitelj? Bog želi da vrijeme dana Gospodnjeg koji Njemu pripada provodimo s obitelji. Na žalost, kod mnogih se obitelji izgubio onaj prekrasni tradicionalni običaj da zajednički ručamo, a kamoli da poduzimamo neke druge akcije. U takvim uvjetima djeca odrastaju kao stranci, i nije čudo što prema roditeljima više ne osjećaju neku posebnu simpatiju. Tada se desi nešto što roditelji ne očekuju. Kada ostare, pored žive djece, o njima se nema tko brinuti.
Slijedeća zapovijest zapravo nadovezuje na prethodnu. Ona kaže: Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj (Izl 20,12).
Ovo je zapovijed s obećanjem. No kako možemo očekivati poštovanje svoje djece ako su u našim domovima odrasli kao stranci? Možda ćemo reći kako smo za našu djecu sve učinili. Omogućili smo im da u kući bude toplo, da imaju što jesti, da imaju što obući, omogućili smo im i prestižno školovanje. No zaboravljamo da smo im na taj način ustvari usađivali jednu pogrešnu životnu vrednotu. Nije onda čudo što čitave generacije najveću životnu vrijednost vide u materijalizmu. Čak i svoje roditelje gledaju kroz tu prizmu. Bolje im se isplati platiti neki starački dom, nego da se sami brinu o svojim roditeljima. Na kraju roditelje ubija samoća jer njihova ih djeca smatraju manje vrijednima od materijalnih vrijednosti koje stječu.
Slijedeća zapovijed koja direktno štiti brak vrlo je kratka: Ne učini preljuba! (Izl 20,14). Danas ova zapovijest kao da gubi na značenju. Preljub je gotovo postao društveno prihvatljiv. On je za mnoge neka mala avantura koja se radi čisto radi podizanja adrenalina. Zaboravljaju se posljedice tog razornog i strašnog grijeha. Zašto je to tako? Gdje je nestala ona čistoća braka, gdje se na preljub gleda kao na strašan grijeh? Navest ću samo jedan pogubni razlog, kojeg sam već i spomenuo. Jesmo li ikada razmislili o pogubnom utjecaju filmova i serijala koji na veliko obezvrjeđuju sve značajne moralne i obiteljske vrijednosti? U jednom filmu ili seriji u jednom jedinim satu može se vidjeti nekoliko čina preljuba koji će se prezentirati kao nešto uzbudljivo, normalno i poželjno. Ako svaki dan to gledamo, nije li onda očekivano da nam preljub ne izgleda tako strašan grijeh? A upravo se većina brakova raspada zbog preljuba.
Na kraju, u posljednjoj zapovijedi Bog je želio zaštiti obitelj čak i od pomisli na preljub. Zapovijed kaže: Ne poželi žene bližnjega svoga(Izl. 20,17). Ovo je ključni problem: želja. Isus je to kasnije radikalizirao tvrdeći da je preljub već sama pomisao na odnos s drugom ženom. Ne znam jesmo li svjesni ove opasnosti u okruženju koje relativizira brak, obitelj i obiteljske vrijednosti.
Ne znam razmišljaju li roditelji koji se upuštaju u izvanbračne avanture kakvu poruku ostavljaju svojoj djeci. Najčešće se dešava da se nakon nekog vremena takav brak raspada. Ono što je Bog sastavio, oni to rastavljaju. Za njih je važno, kao i za Isusove suvremenike, da to bude u skladu sa zakonom. Tada je to za njih dozvoljeno. A zaboravljaju se posljedice takvog stanja.
Što se tada ostavlja djeci? Djeca koja odrastaju bez jednog roditelja, najčešće nemaju priliku za uravnoteženi razvoj. Za odgoj djece Bog je predvidio i muža i ženu. Djeca koja nemaju jednog roditelja teže i Boga razumiju. Kako objasniti djetetu ili kasnije mladom čovjeku da ga Bog ljubi ako ga njegov vlastiti otac ili mati nisu ljubili? Kako mu objasniti da se za njega Bog brine ako se za njega nisu brinuli njegov otac ili majka? To su duboke traume. Upravo zbog toga Isus poziva djecu u želji da svima pokaže u čemu je najveća vrijednost našeg društva. Ako uništimo ono što je Bog sastavio, ako uništavamo svoj dom, svoj brak, tada sablažnjavamo vlastitu djecu. Bog je blagoslovio muža i ženu s djecom, a mnogi taj blagoslov ne cijene. Bog im nije dao tu djecu, već im ih je posudio da ih odgoje za Njega.
Kako možemo očekivati da nas Bog blagoslovi ako rastavljamo ono što je On sastavio? On nas želi blagosloviti. Jedino što trebamo učiniti jest da za to stvorimo uvjete. Brak je svet i nemojmo ga omalovažavati i razdvajati. Bog je onaj koji želi graditi naš dom, samo ako mu mi to dozvolimo.
Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
Kristijan Duvel, mag. theol.
