Mene je u sred boli vjera u ljubav natjerala

235

Mene je u sred boli vjera u ljubav natjerala da postanem biser. Školjku sam našla na obalama nebeskim, jer one bisernice za mene nije na zemlji bilo, ja sam samo dobivala kamenje, Isus je rekao tko je bez grijeha neka baci kamen, i baš ga nisu bacili potrpali su me sa njim! Kriva sam od prvog udisaja života za bol Isuse moj! Tako je to u očima nevjernika. I gdje ću sad… ovako bolna uplakana. Dušom sam se skrila tamo gdje bi sretna bila, školjka su mi tvoje ruke, koje su otkupile moje muke u razumu me ostavile. Na obali sam raspjevana… čekam vranca bijeloga i tvoje lice milosrdno da kaže dosta je križnog puta bilo. 34 godine Isuse, a čini se koda postojim otkad tebe je i sve činim da u svom križu tvoj vidim, kada padnem znam i ti si, postaje tvoje opjevala sam sve, molila oduvijek tvoje spasenje za potrebite, smijala se i kad bi bila optužena, izrugana u sred svojih okova, a sad me nešto zaboli gorko plakanje, kosti me peku, to su valjda sve ove nepravde učinile… Vuče ova duša puna ljubavi za tebe okove, inače nebi mogla, tuga bi me ova ubila. Ti si svjetlo u mojim suzama, molitva moja vječita! Znam da tvojoj svetoj kruni pripadaju moje suze i ova duša koja mora svijet posjetiti da im kaže kako milost tvoja postoji, utočište ranjenima u Novom Jeruzalemu stvara. Nema više trnja na tvojoj glavi Isuse, sve suze svijeta tebi dolaze da ukrase te zahvalnošću na spasenju! Blistaj u svoj slavi ljupka radosti! Kralju, Betlehemska svjetlosti, pomogni nam ljubavlju boli nositi, amen!

Od Ana Emanuela, 24.10.2017.

PODIJELI