MOLITVA GESTEMANSKE RUŽE

124

Gestemanska ružo ničeš iz krvi Kristove iz ljubavi preznojene, rosa ti je blagoslov od Spasitelja, sijaš na mjesečini u svojim bolima milost zazivaš. Noću ti dolaze sveti anđeli da ne uveneš, da cvjetaš u vjeri i nadi njegove prisutnosti. Ti mirišeš u sred tame, trnje ti je postalo ukrasno jer si ga volji Očevoj predala, kao što to rade oni koji muku Kristovu štuju ljubeć mu presvete rane molitvenim laticama. Bičuju te cvjete Gestemanski koji zdravlje, ljubav, mir… svima prosiš, blagost donosiš. Na Golgoti sa Isusom izrastaš, uskrsavaš, kruna ti je trnje ružice Kristova, svjetlo koje ti trebaš je od Krista Spasitelja, vodu koju piješ iz Presvetog je srca ljubav velika. U vrtu ćeš Jeruzalemskom cvjetati Gestemanska ružo, Isus će ti biti vječno svjetlo u kojem sve bolno nestaje, trnja neće biti više, u Nebu samo nježnost diše. Okrijepo moja milosna pošalji mi anđela koji je tebe tješio na Maslinskoj Gori, da dođe kraj ovom beznađu, ovoj mori… Za tebe bi Kriste vječno cvjetala, ona koja ljubi Gospu od Guadalupe i ružarij joj dariva, ova duša moja sanjiva koja moli svetu Ritu zaštitnicu u beznađu, sveticu trna i ruže da joj isprosi kao miljenica tvoja čudo koje i ne slute moji bolni korijeni, natopljeni suzama. Izbavi me Kriste Bože iz Gestemanskog vrta i stavi u vrt Novog Jeruzalema, amen!

Od Ana Emanuela, Bilaj, 17.05.2018.

PODIJELI