Sekte su zatvorena društva čiji je cilj mentalna destabilizacija. Obilježava ih antidruštveno djelovanje. Često ih predvodi jedan vođa koji manipulira skupinom i njenim vjerovanjem. Članovi se otcjepljuju od ostatka društva ili obitelji, te najčešće i financijski podržavaju zajednicu. Cilj im je uvijek isti- financijska moć, odnosno, vlast nad ljudima, i naravno utjecaj na važne osobe u državi.
Svećenik fra Josip Blažević, diplomirao je na temu sekti, te kao publicist objavio knjigu “Proroci novog doba” u kojoj preispituje problematiku okultizma. Problem u našoj zemlji očigledan je, i o njemu treba govoriti, jer je postao socio-pedagoški fenomen, poput pedofilije i narkomanije.
Sekte razvijaju ovisničko ponašanje, a Hrvatska je postala “El dorado za sekte”!
Posljednih desetljeća XX stoljeća i početkom XXI stoljeća dolazi do javljanja sve većeg broja i naglog širenja raznih sekti, koje su postale prava zaraza u čitavom svijetu. Kriza sistema vrijednosti i dezorijentacija društva pogoduju javljanju sekti i sve lakšem vrbovanju mladih ljudi da pristupe sekti, koja navodno nudi pomoć i rješenja mladima, često manipulirajući njima radi svoje vlastite koristi.
Članovi sekti su najčešće mladi ljudi, kojima se raznim psihološkim metodama i „ispiranjem mozga“ nameće novi sistem vrijednosti koji je u suprotnosti sa crkvenim normama i društvenim sistemom uopće. Najčešće se iza tih kulisa krije podvođenje članova na prostituciju, konzumiranje narkotika, pedofiliju, kriminal i sl. Neke sekte primoravaju ljude na suicid kako bi se žrtvovali za Sotonu. Sve to ukazuje na jedan ozbiljan društveni problem koji se nažalost kod nas još uvijek doživljava kao „mit“ i koji je još uvijek „tabu“ tema u društvu.
Alarmantan i zabrinjavajući podatak je da danas samo u Hrvatskoj postoji oko stotinjak organizacija koje se mogu nazvati sektama, a sa njima je, na različite načine, povezano oko 500.000 ljudi. Na pitanje da li postoje sekte koje su registrirane, odgovor je niječan. Nigdje u svijetu ne postoje organizacije registrirane kao sekte.
Mediji veoma često izvještavaju o raznim vandalskim događajima kao što su rušenje spomenika, pljačka, uništavanje crkvene imovine, crtanje križeva okrenutih naopako na spomenicima, crtanje raznih sotonističkih znakova, nasilje, zlostavljanje, i sl. Najčešće se krivci za takve kriminalne radnje traže među pripadnicima drugih vjeroispovijesti, huliganima, pijanicama. Takođe, sve veći broj mladih izvrši suicid, za koji se nikada i ne otkrije pravi povod. Sve to upućuje da se u većini takvih slučajeva kriju pripadnici raznih sekti, za koje navedeni činovi predstavljaju inicijacije i uvođenje novih članova u njihove redove, pokazivanje odanosti sekti, napredovanje u hijerarhiji sekte i sl.
Unatoč želji pojedinaca da iz sekte istupe, nakon iniciranja i “posvećenja sotoni” gotovo nikada iz njih potpuno ne izađu.
O ovom problemu se nedovoljno govori u javnosti s jedne strane zbog malog broja stručnjaka koji se bave ovom problematikom.
Na prostoru bivše Jugoslavije najraširenija, ali svakako i najopasnija sekta je Crna ruža. Crna ruža je sekta stara oko 40 godina. Nastala je izvorno u Americi od Luciferove crkve. Ova sekta se prvo pojavila u Hrvatskoj i Sloveniji, a par godina kasnije i u Srbiji i Makedoniji. Tako su u zadnjih 30 godina poznata brojna samoubojstva i ubojstva koja su obavljali pripadnici Crne ruže.
Do danas se ne zna tko zapravo vodi ovu sektu. Smatra se da je neka utjecajna ili bogata osoba. Zovu se Crna ruža jer su poznati po tome što se onaj koji dobije crnu ružu mora ubiti. Ako se sam ne ubije, ubiju ga drugi.
Filozofija samoubojstva u sektaškoj hijerarhiji je jasna. Onaj koji nagovori drugog da se ubije, postaje značajniji u očima vođe. Time i bliži predmetu obožavanja, samom Sotoni. Samoubojstva su dio rituala inicijacije u najviši nivo njihove hijerarhije. Dakle, kada neki ’svećenik’ uspije navesti mladu osobu na samoubistvo, tada bude iniciran u taj najviši 12. stupanj njihove hijerarhije. Tih 12 stupnjeva predstavljaju kršenje univerzalnih Božjih načela, jer oni zapravo vjeruju da je ovaj svemir loše mjesto, a da je Bog zao. Vjeruju da će kršenjem Božijih načela prijeći u nekakav svoj vlastiti univerzum. Radi se o kompleksnoj religiji koja vuče korijene još iz staroegipatskih mitova i vjerovanja, od kulta boga Setha, preko crnih gnostika koji su predstavljali suprotnost prvim kršćanima, pa do crne kabale i uticaja crne tantre s istoka. Uglavnom, radi se o vjerovanju prema kojem njihova moć na ovom svijetu raste uz pomoć djece koju navedu na samoubojstvo.
U pseudokršćanskim sektama nasilje se najčešće izražava kao rezultat potrage, ucjene, prijetnje i psihičkog terora.
Zabilježeni su i teški slučajevi kaznenih djela: ubojstva, razbojništva, teške tjelesne povrede i mnoga druga.
Kažu, sekta Crna ruža idealni je počinitelj ovakvih zločina nad maloljetnim gimnazijalcima.
– Crna zora, čije je ime aluzija na Zlatnu zoru Aleistera Crowleya, lokalna je, amaterska skupina. Nisu povezani s drugim skupinama, no i takvi su bili dovoljno opasni za Dejana Plantaka, bivšeg člana, da povjeruje da njegov život nema smisla. Prava je opasnost Crna ruža, luciferijanska skupina koja djeluje u Hrvatskoj i svijetu. U bivšu je Jugoslaviju došla 70-ih. 80-ih se razbuktala, ali je sve zataškano nakon što je Aleksandar Milles organizirao veliku pljačku Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. On je bio među prvima u Crnoj ruži. Bila su tu i djeca moćnih i razni dužnosnici pa je sve namjerno pretvoreno u urbani mit i priče za plašenje djece, kako bi izgubilo na vjerodostojnosti.Potvrdila su mi to već dva policijska inspektora – kaže Buđanovac. Aleksandar Milles prvi je Buđanovcu u zatvoru u Lepoglavi detaljno opisao kako se ljude navodi na samoubojstvo. Ubili su se njegov otac i sestra, oboje novinari, a potom, 90-ih, i sam Aleksandar u zatvoru.
„Moj prvi kontakt s “njim”, zvali smo ga “on”, bio je zastrašujući. Uplašio sam se, ali nisam pobjegao. Svi smo popili napitak, nekakav fini alkohol s okusom kokosa. Nakon predavanja rekao je da se netko treba žrtvovati za boga i da je naša skupina odabrana za tu čast. Više se osoba dobrovoljno javilo. On je bacio kocku, koja je stala ispred curice od 17 godina. Prihvatila je bez pogovora, a život si je trebala oduzeti drugi dan u 14 sati ispred katedrale. Sjedila je na rubu ceste kao robot, sleđena, i samo je nagnula glavu kad je prolazio fićo. Ubio ju je na mjestu, a “on” nas je nagnao da s poda ližemo njenu krv”– kaže Branimir Petranovićpoduzetnik iz Švicarske, vlasnik tvrtke Maka Finanz.
U Bjelovaru se 2006. ubila 19-godišnja studentica iz Ludbrega. Spasili smo nekoliko njezinih kolegica, s kojima je imala pakt o suicidu. U njezinom smo dnevniku pronašli izjave da je bila članica Crne ruže. Iste godine u roku od tjedan dana ubili su se dječak (15) i mladić (19) s novomarofskog područja. Nakon samoubojstva mlađeg, doznao sam iz pouzdanih izvora, u mrtvačnici je zatečena skupina s crnim kukuljicama, očito izvodeći neki ritual oko pokojnika – rekao je Nebojša Buđanovac.
Na zapadu imaju posebne odjele koji se bave takvim stvarima i uređeno zakonodavstvo, koje definira sekte koje ugrožavaju ljudska prava i opasne su za život. U SAD-u ih zovu “ghost busters”. Kod nas je to sve u sferi mistike. Policija ne može ništa jer je jako teško dokazati navođenje na samoubojstvo – kaže Buđanovac,
Članstvo u sekti
Za prijem u sotonističku sektu Crna ruža organizira se “crna misa”. Tokom tog rituala, svi jedu crni kruh, a molitvu Oče naš izgovaraju unazad! Osnovni sastojak crnog kruha su brašno i krv neke životinje, ali nije isključeno da koriste i svoju krv! Misa se završava konzumiranjen narkotika i orgijama! Potom na tijelu tetoviraju znakove koji sliče na vraga, kojeg oni još zovu Lucifer ili Tigota, pentagram, heksagram, šestice ili slovo F. Ima i onih koji tetoviraju križ na stopalu kako bi ga zgazili.
Način i tehnike vrbovanja
Prema Gavranu (1994), proces pridobivanja novih članova u sekte se odvija u slijedeća četiri čina :
Prvi stupanj: potencijalni sljedbenik se namami pomoću člana suprotnog spola koji poziva potencijalnog kandidata na susret, obično pri kraju tjedna. Stari član tada govori kako je i on prije imao teških problema, ali otkada je u svojoj sekti, sve mu uspijeva, te je sada sretan i uspješan u svome poslu.
Drugi stupanj: ostali članovi sekte obasipaju novog kandidata velikom pažnjom i ljubavlju, odnosno „bombardiraju“ ga svojom ljubavlju („love-bombing“), samo da im ne izmakne.
Treći stupanj: najčešće se novi član na seminarima ili drugim oblicima inicijacije dalje „dorađuje“, informira i formira. U međuvremenu se čvrsto kontrolira ambijent, pri čemu se nastoji da se novi član potpuno izolira od roditelja i prijatelja, da bi što prije usvojio novi način mišljenja i ponašanja.
Četvrti stupanj: novi član je po svemu uključen u sektu i on sada počinje biti misionar, te počinje pridobivati nove članove i zauzimati određene položaje u hijerarhiji sekte. U nekim sektama napredovati se može samo kroz sistem nivoa. Svaki član mora ovladati određenim učenjem i postati savršen u praktičnoj upotrebi tehnika jednog nivoa, da bi mogao dobiti informacije o slijedećem nivou. Za vrijeme kada novi članovi prolaze kroz period obuke i učenja, što traje i od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, sve svoje slobodno vrijeme mogu koristiti u svrhu vježbanja i učenja svoje nove vjere. Za vrijeme ovog perioda kompletira se i proces religioznog dostignuća u kome svaki preobraćenik postaje prioritetan u svakom kontaktu sa sektom.
Škole su vrlo pogodno mesto za vrbovanje novih pripadnika sekti, za pridobivanje mladih.
Većina sekti želi ostvariti značajan utjecaj na mlade i osigurati budućnost svoje ideologije, ojačati svoju snagu. Te utjecaje sekte vrše preko raznih propagandnih materijala, preko pozivanja mladih na seanse molitve, na hepeninge koji deluju privlačno i atraktivno s obzirom na zabavu i sadržaje koje nude. Obično odabiru osobu koja je izgubljena, ranjiva, depresivna i tada joj svojim programom nude izlazak iz krize, ostvarenje unutrašnjeg mira i sretan život.
Mladi, a i stariji postaju lak plijen razrađenih tehnika i metoda, koje su često kombinacija naklonosti i obmane. Svojom srdačnošću privuku žrtvu i počinju njome manipulirati. Sekte intenzivno promatraju ponašanje pojedinca i uočavaju njegove slabosti, čime im je omogućeno da kontroliraju svaku njegovu misao. Nakon što privuku ljude, novi religiozni pokreti sve više teže za određenom vrstom kontrole duha, često koristeći i nedozvoljene metode mijenjanja ponašanja, te nameću norme mišljenja, osjećanja i ponašanja.
Tehnike privlačenja novih članova uključuju profinjeni proces uvođenja obraćenika i progresivno upoznavanje. Tehnike dominacije uključuju npr. ”bombardiranje” ljubavlju, zavođenje budućih članova i drugo. Nude gotove odgovore, prijateljstva, ali u nekim slučajevima i iznuđivanje odluka silom. Često se služe laskanjem, a sve u cilju vezivanja novih članova, dijele novac i lijekove.
Najagresivnije domaće sotonističke sekte su: Crna ruža, Crni škorpioni, Sotonine vojvode i Sotonski vitezovi, koje vrbuju mlade od 12 do 20 godina, najčešće preko interneta, besplatnih tečajeva stranih jezika, putovanja u inozemstvo i sl. Ono na što posebno roditelji, ali i nastavnici trebaju obratiti pažnju jesu: nagle promjene u ponašanju, promjena društva, izlazak iz kuće u večernjim satima u isto vrijeme, oblačenje u crno, promjena u načinu ishrane, nošenje ogrlica sa čudnim znakovima, tetoviranje (najčešće prve tetovaže prave na skrivenim mjestima tijela), proširene zjenice oka, jer im se često nude određeni opijati, izbjegavanje razgovora sa roditeljima, izbjegavanje vjerskih događaja (proslave vjerskih praznika i sl.), iznošenje vrijednijih stvari iz kuće i prekomjerno trošenje novca u odnosu na raniji period, povučenost, isječeni dlanovi i podlaktice (najčešće se zarezuju da bi pustili nekoliko kapi krvi tijekom rituala), zamračivanje prostorija u kojoj najčešće borave (smatraju da je tama njihova prirodna svjetlost) i sl.
Pripadnici Crne ruže i drugih sotonističkih sekti traže pojedince koji su usamljeni, imaju određene fizičke anomalije, pokazuju depresivnost, povučenost, nisu zadovoljni svojim životom, imaju određene probleme u obitelji ili u poslu. Upravo takve osobe su im žrtve..
Što čini hvatska vlada po tom pitanju? – Ništa. Zašto? – Odgovor je vrlo jednostavan: ne postoji pravna definicija sekte.
Nijedno društvo u Hrvatskoj ne dopušta da ga se prozove sektom. Na taj načn nijedno se društvo ne može kazneno goniti. No, podsjetimo- ne postoji ni pravna definicija religije, a ni političih stranaka, a znamo što su.
Francuska je taj problem odlučila riješiti- efikasno ili ne, pokazat će vrijeme. Henri Pierre Debord ( kojeg u Parizu zovu još i mladi zločesti pačić)- osnovao je međuministarsku misiju za praćenje i borbu protiv djelovanja različitih sekti – vladin organ za praćenje djelovanja “sumnjivih društava”.
U razgovoru za Novu TV istaknuo je; kako određena grupa, bilo politička, bilo religiozna, može razviti osjećaj velike vlastite vrijednosti i u sklopu takvog osjećaja, naravno da se može osjetiti izabranom ili sposobnom za rješavanje svih problema.
Egoistični ljudi žele moć, odnosno mogućnost da svoju volju – jer drugu ni ne poznaju – nametnu drugima, a krajnje egoistični upadaju u iluziju da je njihova moć metafizički faktor, sudbonosan za početak i kraj svijeta (ili barem država), i, kad osjete da se ona umanjuje, a ne raste, vrijeme je da nestane svijeta koji su oni utemeljili.
Upravo današnja situacija u društvu, njegova dezorijentacija i kriza sistema vrijednosti utječe na jače djelovanje i na vrbovanje mladih i njihovo naivno pristupanje sektama.
S.P.
Izvor: http://www.hazud.hr/
