Biblijski narator ponovno opisuje Samsona kako je krenuo putem otpada. Ponovno kreće u avanture koje će ga odvesti od Boga. Čini mi se da Samson ima jednu manu koja ga često dovodi do iskušenja. Biblija to navodi i to se često provlači kroz tekst koji opisuje. “.ondje vidje neku bludnicu.” “.i ugleda ondje djevojku među filistejskim kćerima. ” Očito je na Samsona djelovalo ono što je vidio svojim očima. Njegovi oči su očito bile njegov najveći problem koje su ga dovodile u iskušenje.

Puno puta smatramo kako ono što gledamo nema veze s nama. Istina je da to što gledamo, je nešto što razvija sliku u našoj glavi. Međutim uvijek ono što gledamo ostavlja na nama neki trag. Sotona to dobro zna, i zato u javnim medijima i plasira nemoral i bezakonje kako bi utjecao na nas. Zamislite samo, koliko ubojstava, nemoralnih scena preljuba, i drugih nastranosti ponekad gledamo u nekom filmu koji traje sat i pol do dva. Ta sva ubojstva, ti svi nemoralni postupci postaju nam zabavni. Ne uzbuđujemo se zbog takvog stanja, i možda mislimo kako je to samo film i nerealnost. Istina to je film, ali njegova poruka u nama ostavlja duboki trag. Kada se suočimo sa sličnim realnostima u praktičnom životu, tada reagiramo na sličan način.

Prije početka Domovinskog moj je susjed otišao i zaposlio se u policiji. Jednog jutra čuli smo kako je poginuo sa još dva svoja prijatelja. Ubijen je s leđa, a da nije imao prigodu ni braniti se. Počinitelj tog zločina pobjegao je, a policija je u njegovoj kući našla više komada video kaseta posuđenih iz videoteke koja su se bavila tematikom, kako iz blizine ubiti čovjeka.

Samson ponovno pada u iskušenje samo zato što ne kontrolira ono što gleda. Biblija to opisuje:

Odatle ode Samson u Gazu; ondje vidje neku bludnicu i uđe k njoj. Žiteljima Gaze javiše: “Samson je došao ovamo!” Opkoliše ga i vrebahu ga svu noć na gradskim vratima. Svu noć bijahu mirni. “Pričekajmo do zore”, mišljahu, “pa ćemo ga ubiti. Ali je Samson ležao samo do ponoći, a o ponoći ustade, dohvati gradska vrata s oba dovratnika, iščupa ih zajedno s prijevornicom, metnu ih na ramena i odnese na vrh gore koja je nasuprot Hebronu i položi ih ondje.

Ovaj opis Samsona i njegovog ponašanja u meni izaziva čuđenje koje nisam u stanju do kraja razumjeti. Što Bog može očekivati od Samsona koji se sve više i više udaljava od Njega. Grijeh koji Samson čini ničim se ne može opravdati. To je grijeh koji ga je mogao stajati glave. To upravo i opisuje ovaj događaj.

Filistejci su Samsona očito ostavili na miru jedno vrijeme. Shvatili su da su bespomoćni prema njegovoj snazi. Očito su shvatili da Samson je u vezi sa svojim Bogom i da je Bog taj koji kroz njega djeluje. Sada, kada je Samson pao na iskušenju, vjerovali su da je to prigoda da ga se riješe.

Međutim, čak ni u ovom trenutku Bog ne ostavlja Samsona. Duh Božji se bori za njega. Mogu samo zamisliti silinu te borbe gdje Duh Božji djeluje na njegov um i kao da mu govori: “Samsone, tebi tu nije mjesto. Samsone probudi se, u velikoj si opasnosti.”

Ono što je značajno, Samson reagira, ustaje od bludnice i u ponoć izlazi van. Gradska vrata su bila zaključana i nisu se mogla tako lako otvoriti. I tada dolazi nešto što ja ne razumijem u potpunosti. Tada, nakon odlaska od bludnice, nakon počinjenog grijeha, obuzima ga Duh Sveti i ponovno mu daje snagu, on doslovno čupa ogromna i teška gradska vrata ugrađena u gradske zidove, zajedno sa štokovima i odnosi ih na vrh brda.

Zašto to Bog radi? Zbog čega On upotrebljava čovjeka koji griješi da bi manifestirao svoju silu? Kao odgovor na ta pitanja, pada mi samo jedna ideja. Bog želi spasiti Filistejce a također i Samsona. Bog Filistejcima želi reći da nisu njihovi Bogovi ti na koje se može osloniti. Izraelski Bog Jahve je jedini i pravi Bog i nema drugog.

Drugi neki odgovor bi mogao biti da se ne oslanjamo na ljude koji nam prezentiraju Boga i Njegovu silu. Biblija kaže: Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet. 1.Ivanova 4,1. Na drugom mjestu Isus je dao određena upozorenja: Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati. Matej 7,20. Na jednom drugom mjestu Isus je upozorio: “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: `Gospodine, Gospodine!`, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Matej 7,21.

Ovi biblijski tekstovi nas upozoravaju na nekoliko stvari. Prvo, onaj koji nas upoznaje s Bogom, ne mora uvijek pokazivati pravi Božji karakter i biti nam uzor  u životu. Bog je sasvim jasno i određeno dao upute u svojoj riječi kako živjeti i kako hodati Božjim putem.

Drugi razlog može biti da Bog za svoju misiju spašavanja može upotrijebiti koga hoće i koga On želi. Ponekad pripisujemo sebi veliku važnost u toj Božjoj misiji, ali mi nismo Bogu potrebni za tu misiju. Bog je nama potreban. Bog ne ovisi od nas, već mi ovisimo o Bogu. Misija nije rezultat našeg zalaganja, već Božjeg. Naše učestvovanje u misiji je milost koju nam Bog daje. Očito je zbog toga Bog mogao upotrijebiti Samsona nakon grijeha koji je počinio.

Danas ima jako puno onih koji tvrde za sebe da Bog preko njih čini čuda ozdravljenja. Ostaje pitanje, kako znati tko je po tom pitanju u Božjoj službi. Jeli moguće da nekoga tko odbacuje Boga u određenim stvarima i nije svoj život uskladio sa Božjim zahtjevima i idealom Bog može iskoristiti u svojoj službi? Očito po ovom Samsonovom primjeru da je.

Danas mnogi polažu veliku važnost na duhovne darove. Mnogi tvrde kako je ovaj ili onaj dar najvažniji. Za nekog je važan dar jezika, za druge dar proroštva, za treće dar iscjeljenja itd. Međutim Isus ne kaže da ćemo njegovu djecu prepoznati po darovima, već po plodovima: Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati. Matej 7,20. Sveti Pavao je taj plod Duha vrlo lijepo definirao: Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. Galaćanima 5,22.23.

Bog svojoj djeci uvijek daje neki duhovni dar. Međutim mi ne moramo imati sve duhovne darove. Važno je da onaj koji imamo da ga koristimo. Duhovni dar nas ničim ne uzdiže iznad našeg bližnjeg koji taj dar nema. Kršćani se ne moraju uvijek prepoznavati po određenom duhovnom daru. Međutim ono po čemu bi se trebali prepoznati je a to su DUHOVNI PLODOVI. Plod Duha koji se gramatički navodi kao jednina, u opisu je nešto što je množina. To znači, ukoliko nam bilo što nedostaje, mi nemamo plod Duha. Plod Duha je rezultat naše povezanosti, ili kako Isus kaže zacijepljenosti na Kristu. Bez toga ne možemo roditi nikakav rod.

Još jedna Isusova izjava pokazuje mi da netko može imati dar Duha a da ne donosi plodove.  Mnogi će me u onaj dan pitati: `Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?` Tada ću im kazati: `Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!` Matej 7,22.23. Očito Bog može koristiti nekoga da mu udjeli neki duhovni dar, a da taj isti i ne mora automatski pripadati Bogu. Biblija kaže: A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće. 1. Korinćanima 12,11. Bog u svojoj milosti izabire tko će učiniti i što će učiniti za Njega. Misija spasenja nije naša, već Božja.

Još nešto mi je privuklo pozornost u ovom opisu Samsonovog ponašanja. To je taj fenomen otpada i Božje borbe za takvu osobu. Nevjerojatno je koliko ljudi pored tolikih očitovanja Božje milosti koja prelaze u čuda krenu putem napuštanja Boga.

Razgovarao sam s jednim mojim dobrim prijateljem koji je imao problema u životu sa grijehom i odlaskom od Boga. On mi je rekao: “Kada sam sredio svoj život s Bogom, Bog me je blagoslovio i materijalno i u svim nivoima. Tada sam se uzoholio. Počeo sam misliti kako sam sposoban sam o sebi brinuti. Bog me ni tada nije ostavljao, ali ja sam sve više i više ostavljao Boga. Najteže je grijeh učiniti prvi puta. Tada te savjest razdire. Međutim, kako s grijehom nastavljaš, savjest otupi i više se ne osjećaš da išta griješiš. Grijeh počinješ razumijevati kao neki alternativni način života koji mogu činiti samo oni hrabriji, koji se ne boje ničeg u životu. Čak u takvim prigodama počinjem se ponositi sa svojim grijehom kao nečim moćnim, što me čini boljim i različitim od drugih.”

Igra sa grijehom je vrlo opasna. Ne postoji mali ili veliki grijeh. Mali ili veliki grijesi su samo po posljedicama koje ovdje snosimo u svom životu. Svaki grijeh, bio on mali ili veliki je grijeh koji nas odvaja od Boga. Svaki grijeh, bio on mali ili veliki, je grijeh za koji je Isus morao umrijeti da bi nas iskupio od tog grijeha. Stoga igra sa grijehom je opasna igra. To je igra koja nas sve više i više odvaja od Boga koji je jedini izvor našeg života i jedini je koji nam daje punu sigurnost.

Zvonko Presečan