Samoća je dio baš mene
Što me tješo noću u mraku,
Gledam mnoge ljude kako žive
U nesretnom svome braku.
Samoća zna i da zaboli
Jer srce je stvoreno da voli,
A Duša da se sa drugom dijeli
To i pjesnik u pjesmi veli.
Kraj prozora sjedim često
Tu mi nekako milo je mjesto,
Pa gledam kako prolaze dani
I mnogi ljudi, znani i neznani.
Dok mi utjehu gitara pravi
Crna kava i moja ta rima,
Znam da je živit baš lijep
I da u njemu radosti ima.
I dok me moja samoća grli
A gitara tješi u tom mraku,
Bolje je veli živjeti tako
Nego u teško pogrešnom braku!
10.11.2017. Brat Bojan.