konj je krao raskoš puta
spletena mu griva pala
i pokrila vrući vrat
čisto nebo čisti mjesec
kupali su divnu vilu
na livadi pokraj rijeke
voda šuma nježnost noći
krijepili su snagu vile
a konjanik mrdnu brkom
i potjera konja trkom
ova vila splete grivu
strah i strasti topot konja
nježnost noći šapat šume
sve se slegnu u tjeskobi
duše konjanika
priča djeda mozgom sunu
da je vila pijavica
konjske snage
baci pogled na splet grive
okrenu se
al ne vidje nigdje vile
nesta rijeke nesta šume
iskrsoše selske kuće
a konj frkčuć glavu diže
Krešimir Čepo
