TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU (B)

 Prvo čitanje (Jr 31, 7-9):

 Slijepe i hrome utješene vraćam.

 Čitanje Knjige proroka Jeremije

 

Ovo govori Gospodin:

»Kličite od radosti Jakovu,

podvikujte prvaku narodâ!

Objavljujte, uznosite, navješćujte:

Gospodin spasi narod svoj,

ostatak Izraelov!

Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne,

skupljam ih s krajeva zemlje:

s njima su slijepi i hromi,

trudnice i rodilje:

vraća se velika zajednica.

Evo, u suzama pođoše,

utješene sad ih vraćam!

Vodit ću ih kraj potočnih voda,

putem ravnim kojim neće posrnuti,

jer ja sam otac Izraelu,

Efrajim je moj prvenac.«

 

Riječ Gospodnja

 

Otpjevni psalam (Ps 126, 1-6):

 Pripjev:

Velika nam djela učini Gospodin: opet smo radosni!

 

Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo:
Silna im djela Gospodin učini!«
Velika nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!

Vrati, Gospodine, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama,
žanju u pjesmi.

Išli su, išli plačući,
noseći sjeme sjetveno;
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.

 

 

Drugo čitanje (Heb 5, 1-6):

 Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.

 Čitanje Poslanice Hebrejima

 

Svaki veliki svećenik, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću. Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.

 

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje po Marku (10, 46-52):

 Učitelju moj, da progledam.

 

U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.

Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!«

Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.

 

Riječ Gospodnja

 

NEOPISIVA RADOST

Svaki čovjek sniva velike snove tek kada svjesno krene koračati životnim putem i doživljavati svijet pred sobom, osjećajući silnu slobodu da može odlučiti kako god hoće i kojim će se smjerom kretati. Ali ta odluka usmjerenja je uvijek na vagi, jer sve je dobro i ništa nije dobro, zato što svaka odluka ima svoje posljedice. Samo je upitno preuzimanje odgovornosti za te svoje odluke. Jednom kada nešto odlučimo, vrijeme se ne može vratiti i ne možemo izbrisati određene negativne posljedice, ali možemo se truditi suočiti s njima i uživati u onome pozitivnome što nas čini radosnima. Težimo postići i dotaknuti nebesa, a na kraju se sve to svede na materijalna uživanja, koja koliko god raskošno djelovala su prolazna i isprazna, a daju onaj osjećaj praznine i nezadovoljstva. Osjetljivi smo najviše na vid i okus, a ona druga osjetila kao da zanemarimo. A pred nama je toliko bogatstvo radosti koje možemo osjetiti i doživjeti. Da naglasak stavimo i na druga osjetila, dobili bismo potpuno drugu sliku o svemu, puno bogatiju i prožimajuću. Toliko je velik dijapazon boja i mirisa pred nama, od izlaska do zalaska sunca, godišnjih doba i njihovih prirodnih plodova, kroz osluškivanje raznih melodija prirode i ljudske glazbene virtuoznosti, do osjetilnog od kojeg svi kao da bježimo, a toliko nam je potrebno. Nekako smo previše grubi na riječima jedni prema drugima, kao da zaboravljamo izreći lijepe riječi kako bismo se obostrano obradovali i lijepo osjećali. Žalosno je da je danas neugodno nekome pružiti ruku, dodirnuti osobu, učiniti mali znak pažnje, a kamoli zagrliti. Strašan je prizor hodati ulicom, a da nitko nikoga ne želi pogledati u oči, svi su u svom svijetu mobitela i slušalica u ušima, izgledaju izgubljeni u vremenu i prostoru, a zapravo su u vapaju i patnji, jer ne znaju kako bi je drugačije izrazili. Sve smo više udaljeni jedni od drugih i osamljujemo se, a čeznemo da nas se prihvati, da budemo voljeni i željeni.

Tu dolazi na vidjelo Isusov primjer ponašanja, jer on nikoga nije odbacivao i sve je prihvaćao, svima je govorio i za sve je imao i ima otvoreno srce, na kraju dajući svoj život za nas. Svima je pomagao i liječio upravo kroz dodir i riječi koje im je upućivao i izgovarao, a tu je istaknut primjer ovoga slijepca iz evanđelja. Imao je čvrstu vjeru da može progledati i uz Isusovu pomoć je progledao. Darovana mu je neopisiva radost ozdravljenjem i mogućnošću da progleda. Dobio je ono za čime je snažno čeznuo. Upravo danas svima nama je potrebno da i pored zdravih očiju progledamo, jer smo tijekom vremena oslijepili od silnog zavaravajućeg i prividnog sjaja ovoga svijeta i zanemarili ono važno. Ako vjeruješ da je moguće ostvariti ono što uistinu želiš i što ti je potrebno uz Isusa, onda to i možeš postići, samo je potrebna snažna strpljivost. Zašto ne bismo bili otvoreni jedni prema drugima, po uzoru na Isusa,  pomagali si međusobno i izgovarali lijepe riječi i upućivali pozitivne misli i činili dobra djela, da nam svima bude bolje i ljepše, nego da ranjavamo jedni druge u prividnoj beznadnosti i bezrazložnom osamljivanju pateći? Besmisleno izabiremo patnju, umjesto da težimo otvoriti vlastite oči srca, napokon progledati i smijati se od svega srca, što glasnije možemo da sve odjekuje od radosti i širiti tu sreću oko nas.

 

Marija Vračević

 

PODIJELI