Još se sićam
Sića ili kante,
Što iz čatrnje
Vadili smo vodu.
Od lima je ona
Pretežno baš bila,
Dok je služila
Mnogo našem rodu.
I ja kao dite
Iz nje sam vam pio,
I veseo ljudi
Zbog tog sam bio.
I kad bi se više
Nagnula ta kanta,
Zalila bi nas voda
Svježa a i hladna.
Ali iz nje ipak
Lipo je baš piti,
Osviži nas tako
Uvik ona liti.
I još ja osićam
Njen miris svježine,
Sić ili kanta
Njezino je ime!
31.07.2018. Brat Bojan.
